Region

Šta se menja za dečaka ubicu iz kada napuni 18 godina? Advokat otkriva od čega zavisi koliko će ostati u ustanovi

Autor Tamara Birešić

Advokat Boško Žurić kaže da punoletstvo ne znači izlazak iz psihijatrijske ustanove i da o daljem zadržavanju odlučuje sud na osnovu izveštaja lekara.

Izvor: Prva/Twitter/printscreen

Advokat Boško Žurić i psihijatar dr Branko Vuković govorili su u emisiji "Uranak" na televiziji K1 o daljem smeštaju počinioca masovnog ubistva u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", zakonskim mogućnostima za nastavak njegovog lečenja i potrebi da porodice žrtava budu obaveštene o postupanju institucija. Dok je Žurić objasnio da punoletstvo samo po sebi ne znači prestanak zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi, Vuković je insistirao na jasnijoj odgovornosti nadležnih i većem uvažavanju porodica ubijenih i preživelih.

Boško Žurić: Punoletstvo menja uslove smeštaja, a ne ukida razloge za zadržavanje

Advokat Boško Žurić objasnio je da, prema njegovom tumačenju zakonskog okvira, navršavanje 18 godina ne znači automatski izlazak iz psihijatrijske ustanove. Kako je naveo, tada se menja ustanova u kojoj se obezbeđuju odgovarajući smeštaj i lečenje.

"U ovoj instituciji može da se drži do 18. godine. To znači da, kada napuni 18 godina, mora biti premešten u drugu adekvatnu ustanovu za lečenje punoletnih bolesnika. Zakon propisuje da maloletnom licu mora biti obezbeđen smeštaj adekvatan njegovom uzrastu " - rekao je Žurić.

Naglasio je da odluku o zadržavanju ne donose samostalno lekari, već sud, na osnovu medicinske dokumentacije i procene stručnog tima.

"Da razjasnimo formalno-pravno: on se zadržava na osnovu odluke suda. Sud donosi odluku da se neko zadrži u zdravstvenoj ustanovi na osnovu prethodno dostavljenog izveštaja tima lekara", objasnio je advokat.

Prema njegovim rečima, opravdanost daljeg zadržavanja periodično se preispituje, a takva mera može trajati sve dok postoje razlozi za njenu primenu.

"To može da traje unedogled, dok god postoje razlozi na osnovu kojih lekarski tim smatra da je potrebno da se to lice zadrži", naveo je Žurić.

Govoreći o mogućnosti doživotnog boravka u zdravstvenoj ustanovi, naglasio je da je takav ishod hipotetički moguć, ali da ne može unapred da bude određen bez daljeg preispitivanja zdravstvenog stanja.

"Postojeći zakon to reguliše. Ipak, na šest meseci mora da se proverava da li i dalje postoje ti razlozi. Mora da postoji neki vremenski period u kojem će se ispitivati da li je bolest i dalje prisutna kod tog lica", rekao je.

"Pravo i pravda ne idu uvek zajedno"

Žurić je istakao da razume nezadovoljstvo roditelja žrtava, ali je upozorio da eventualne zakonske izmene ne smeju da predstavljaju prikriveno kažnjavanje osobe koja zbog uzrasta u vreme izvršenja dela nije bila krivično odgovorna.

"To bi značilo da se neko lice za koje je zakon rekao da nije krivično odgovorno kažnjava izigravanjem krivičnog zakona. Značilo bi da se to lice kažnjava bez odluke suda o njegovoj kazni. Pravo i pravda ne idu uvek zajedno", kazao je advokat.

Dodao je da svrha boravka u zdravstvenoj ustanovi nije samo izolacija, već i pružanje odgovarajuće terapije.

"Nije svrha zadržavanja nekog lica da se ono izoluje, nego da mu se daje adekvatna terapija kako bi se to stanje otklonilo ili umanjilo, koliko je moguće" - objasnio je Žurić.

Istovremeno je naveo da podržava raspravu o promeni starosne granice za krivičnu odgovornost.

"Ja se prvi zalažem da se izmeni Krivični zakonik u pogledu snižavanja starosne granice za krivičnu odgovornost" - rekao je.

O obaveštavanju porodica: "Zakonska i moralna obaveza nisu isto"

Na pitanje da li institucije moraju da obaveste roditelje žrtava o eventualnom premeštanju počinioca u drugu ustanovu, Žurić je izneo stav da takva zakonska obaveza ne postoji, ali da postoji prostor za razgovor o moralnoj odgovornosti i boljoj komunikaciji.

"Ne postoji zakonska obaveza za to. Da li postoji neka moralna obaveza, o tome možemo da diskutujemo, ali zakonska, striktno, ne postoji", rekao je.

Ipak, ocenio je da bi, zbog značaja slučaja i interesovanja javnosti, institucije trebalo periodično da se oglašavaju.

"Upravo zato što postoji veliki stepen interesovanja javnosti, i pored velikog proteka vremena, smatram da postoji potreba da se periodično oglasi sud ili ustanova u kojoj se nalazi i kaže da se prema tom licu i dalje primenjuje ta mera", poručio je Žurić.

Dr Branko Vuković: "Moramo da vodimo računa o dostojanstvu porodica žrtava"

Psihijatar dr Branko Vuković poseban akcenat stavio je na odnos institucija prema porodicama ubijenih i onima koji su preživeli zločin.

Prema njegovom mišljenju, porodicama treba obezbediti pravo na jasne informacije, a ukoliko to nije uređeno propisima, potrebno je razmotriti izmene.

"Moramo da vodimo računa o dostojanstvu i poštovanju porodica žrtava i onih koji su preživeli taj zločin. Ako nemaju to pravo po zakonu, zakon može da im ga da, da budu informisani o tome šta se dešava sa tom osobom. Ti članovi porodica trajno su oštećeni i taj gubitak nikada ne može da nestane", istakao je Vuković.

Ocenio je da neizvesnost dodatno pojačava osećaj nemoći porodica i da odgovor mora da dođe od nadležnih institucija.

"Imamo utisak da svi čekamo nekoga da dođe i reši nam taj problem. A mi imamo državu. Imamo Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ministarstva to regulišu, imenuju telo i osobu koja je odgovorna za to", rekao je Vuković.

Založio se za jasnije definisanje daljeg postupanja, odgovornosti i rokova.

"Zakon mora da se prilagodi i tom jednom slučaju da bismo sprečili drugi slučaj", poručio je.

Vuković: Nemam uvid u medicinsku dokumentaciju

Govoreći o psihijatrijskom aspektu slučaja, Vuković je izričito naglasio da nema uvid u medicinsku dokumentaciju niti u psihičko stanje počinioca. Svoja razmatranja predstavio je kao lični stav, a ne kao dijagnozu zasnovanu na neposrednom pregledu.

"Ja ovde pričam skoro kao običan građanin, ne kao lekar, jer nemam uvid ni u njegovo psihičko stanje ni u dokumentaciju" - rekao je Vuković.

Naglasio je potrebu za kvalitetnom psihijatrijskom i psihološkom negom, dok odluke o konkretnoj terapiji treba da donose lekari koji rade sa pacijentom.

"Potrebno je da mu se obezbedi kvalitetna psihijatrijska i psihološka nega. Ako je potreban lek, to će proceniti lekari koji sa njim rade" - naveo je.

Govoreći šire o razvoju ličnosti, ukazao je na uticaj više različitih faktora.

"Na razvoj ličnosti utiču i genetski faktori. Nešto smo dobili od naših predaka. Utiču, naravno, i porodica, vaspitanje, društvo, kultura i iskustvo. Sve to ima veliki značaj za razvoj naše ličnosti", objasnio je psihijatar.