Region

Roditelji ubijene djece u Mladenovcu opisali mučne detalje masakra

Oglasili su se roditelji ubijene dece iz Mladenovca uoči nasavka suđenja masovnom ubici Urošu Blažiću.

Izvor: k1 televizija

Uoči nastavka suđenja Urošu Blažiću, zakazanog za 21. oktobar u Specijalnom sudu, roditelji ubijene djece, Saša Panić i Miloš Todorović, gostovali su u emisiji "Uranak" na televiziji K1. Kroz emotivne izjave, ispričali su sve o noći kada su u krvavom piru Uroša Blažića izgubili svoju djecu i izrazili svoje razočaranje i neizvjesnost povodom postupka. Saša Panić: "Nikada neću zaboraviti tu noć".  Saša Panić, koji je izgubio sina Milana i ćerku Kristinu, ispričao je traumatične trenutke te noći kada je saznao šta se dogodilo: 

"Tu noć, samo što sam zaspao, došli su prijatelji i rekli mi da požurim jer su se djeca potukla. Dok sam se oblačio, pozvao sam Milana, ali nije se javljao. Kada sam stigao, vidio sam mnogo policije i Hitne pomoći, i tada sam ugledao patike mog sina koji je ležao na ulici. Bio je u takvom položaju da sam odmah prepoznao njega, ali nisam mogao da vjerujem da je tijelo pored njega zapravo moje ćerke Kristine," rekao je Saša Panić i dodao:

"Molio sam policiju i gurao sam da me puste, jer sam mislio da mogu da ih spasim, ali mi oni nisu dali. Rekli su mi 'Gotovo je', ja nisam htio da prihvatim to. Htio sam da dođem do njih da se uvjerim. U tom mometu izlaze iz kola Radiša i Marko Blažić, otac i brat od ubice. Parkiraju se na 15 metara od nas i vidim da počinje vika na njih, ljudi psuju i vraćaju ih u kola. I u tom momentu ja shvatam da je njegov sin, meni ubio moju djecu, do tada to nisam znao. Tek sjutradan sam saznao da je on prvo u Orašju ubio mlade ljude, na drugom mjestu gdje su ljudi radili ogradu i na trećem mjestu gdje su naša djeca bila". 

Miša Todorović, otac ubijenog Dalibora, prisjetio se trenutaka užasa kada je stigao na mjesto tragedije: 

"Dalibor je izašao u 22.20 iz kuće, Milan Panić ga je pozvao da se vide. Posle 15 minuta, pošto mi živimo blizu školskog dvorišta, čuo se jedan pucanj. Žena je rekla neko puca, pomislio sam da se neko ženio ili je neka čast, nisam obraćao pažnju na to. Ponovo se čuo rafal, žena je izašla napolje, ja sam sjeo u kamion i otišao sam do školskog dvorišta. Stigao sam dolje, djeca su zapomagala u školskom dvorištu, bio sam posle četiri ili pet minuta na licu mjesta. Djeca su ležala na zemlji izmasakrirana. Milan je bio mrtav na licu mjesta, Kristinu nisam prepoznao. Bilo je mračno, drvo je tu bilo. Sledeće dijete je bilo iz Malog Orašja, krv je curila na sve strane, pogođena je u glavu, druga djevojčica je pogođena u stomak, trećoj djevojčici je bila rasiječena butna kost od metka. Dječak iz Dubone, kada je ustao pored mene iz pantalona mu je curila krv na sve strane. Uhvatio sam ga preko i pomogao da ga voze prema Hitnoj pomoći" - priča Todorović i dodaje: 

"Mještani su brzo počeli da se okupljaju. Mog Dalibora nisam našao, mislio sam da je pobjegao negdje, pa sam obišao tu oko škole krug. Međutim, žena je već trčeći došla, našla ga je odmah između klupe i stola. Kako je sedeo tu je i pao. Bio je živ u tom momentu, uzeo sam ga u kola i krenuo prema Hitnoj pomoći, na pola puta je još uvjek bio živ. Međutim, tih pet kilometara do Hitne pomoći je izdahnuo, nije mogao da preživi. Pogođen je sa leđa, pocijepana mu je trbušna aorta i taj metak je bio smrtonosan. Naša djeca su ubijena sa leđa, on je pucao čim je izašao iz auta. Njih troje su ubijeni sa leđa, a svi ostali su dobili metkove koji su prolazili kroz njih i ranjavali su ostali djecu. Ta djevojčica koja je pogođena u glavu, njoj je naslonio pušku na glavu, a pošto ona nije htjela da opali, izvadio je pištolj i pucao joj u glavu", rekao je Miloš i dodao da ovakve scene nemaju ni u horor filmu." 

"Nadali smo se pravdi, ali do sada nismo dobili odgovore" 

Obojica roditelja izrazila su nezadovoljstvo zbog toga što nisu dobili odgovore na ključna pitanja, kao ni pozive od strane suda vezane za komunikaciju optuženog i njegove porodice. 

Saša Panić otvoreno je iznio svoje sumnje: 

"Pratio sam i slušao non-stop na motorolama od snaga policije koja je bila tu i pretraživala teren. Svojim ušima sam čuo da se Uroš Blažić likvidira. Nas muči i to pitanje, ko je preinačio tu odluku. Nismo dobili ni telefonske pozive od suda Uroša i Radiše Blažića, da nam dostave od tog dana pozive, s kim su razgovarali prije i poslije masakra.Koga je Radiša Blažić pozvao da preinače odluku da se on ne ubija, nego ga hapse u Kragujevcu kao da je ukrao nešto, a ne ubio ovoliku djecu. Zbog čega je njegov život skuplji od sve ove djece. Bilo bi nam lakše da je likvidiran, ne bi se mrcvarili na sudu sa njima. Ovo je besmisleno, jer je suđenje ponovo ubijanje roditelja. I dok sada pričam sa vama, meni igra u stomaku nešto. Roditelji koji su doživjeli ovako nešto mogu da nas razumiju... Inače, ovako svi nam pričaju da nas razumiju, ali ne može niko", dodaje Saša Panić.

Miša Todorović: "Nama je sada sve besmisleno"

Miša Todorović je dodao da njihova kuća više nikada neće biti ista, bez obzira na ishod suđenja: 

"Naša djeca su ubijena s leđa, pucao je čim je izašao iz auta. Nije poznavao našu djecu, nisu se družili, a ipak je izvršio taj monstruozan čin. Očekujem odgovor od Uroša Blažića zašto je ubio mog sina i ostalu djecu," izjavio je Miša .

Obojica roditelja ističu da neće stati u svojoj borbi dok ne dobiju odgovore na pitanja koja ih muče. Saša Panić je zaključio:

"Ovdje pravda ne postoji. Borimo se da Blažić dobije doživotnu kaznu. Zbog svoje djece moram da istjeram pravdu do kraja, da više niko ne prođe kroz ono što smo mi prošli," izjavio je Saša. 

Todorović napominje da im nije važno da li će Blažići ostati tu ili se iseliti:

"Nama to ništa ne znači jer su naše kuće prazne. Meni možete da poklonite zgradu Beograđanke sada, ali šta će mi ona", dodaje Miša. 

"Majka ubice nije htjela da napusti kuću prvih tri mjeseca, pa smo je viđali. Kada smo išli kod tužioca u Smederevu, Ivana Konotara, Todorović i ja, razgovarali smo o slučaju. Često idemo kod tužioca jer ne odustajemo. Izgubio sam sina i ćerku, ali idem do kraja da istjeram pravdu. Ovdje pravda ne postoji. Borimo se da dobije doživotnu kaznu, iako nam ni to ništa ne znači, ali barem da ne dobije priliku da ponovi zločin. Ako izađe iz zatvora za 20 godina, Uroš Blažić će to ponoviti. Da nije ostao bez municije u Kragujevcu, pucao bi i na policiju. Zašto su ga hapsili kada bi ih ubio bez oklijevanja. Ubio je vašeg kolegu", pita se Saša Panić i dodaje:

"Predao se iz kokošinjca da ne bi bio lišen života. Vjerujem da je neko urgirao za njega da ne bude likvidiran. Ali, nama je već godinu i po dana to 'ali'. Toliko je sumnji i pitanja. Uroš Blažić nam uskraćuje odgovore i odbija da svedoči. Tokom suđenja rekao je da nije poznavao našu djecu, što me navodi da pomislim da je bio vođen nečijim nalozima. Slušajući ga na suđenju, shvatio sam da nema kapacitet da sve to osmisli. Djeluje labilno. Kada je trebalo da odgovara na pitanja, izvadio je papirić sa instrukcijama advokata, što je sudija zabranila. Vjerujem da on zna ko stoji iza svega i da nije djelovao sam. Naša djeca su bila na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, a Uroš Blažić na zadatku."

Govoreći o vezi između ubistava u "Ribnikaru" i Mladenovcu, Panić dodaje:

"Vjerujem da je cilj bio da se izazove haos u državi, naročito uoči izbora kada su napadi na predsjednika bili učestali. Ova djeca nikome nisu smetala, pa ni Urošu Blažiću. Kada se sve dogodilo 4. maja, ministar Gašić je izjavio da je to bio teroristički napad, i vjerujem da je bio u pravu. Posle toga je, iz nekog razloga, odluka promijenjena. Verujem da Uroš Blažić ne bi bio živ da ta odluka nije promijenjena. Pitam se ko je donio tu odluku", zaključio je Saša Panić u emisiji "Uranak" na televiziji K1.

Roditelji očekuju nastavak suđenja 21. oktobra, nadajući se da će pravda konačno biti zadovoljena i da će dobiti odgovore na pitanja koja im ne daju mira.