Otac djevojčice ubijene u "Ribnikaru" oglasio se pred sjutrašnje ročište na kom će svjedočiti dječak koji je počinio masakr.
Dječak ubica iz OŠ "Vladislav Ribnikara", koji je ubio devet učenika i čuvara ove škole, biće doveden u utorak 8. oktobra pred specijalni sud kako bi svjedočio u postupku protiv svojih roditelja, kao i protiv instruktora u Streljani, u kojoj je vježbao pucanje.
To će biti prvi put da dječak izađe iz psihijatrijske klinike posle zločina 3. maja 2023. Dječak ubica će u pratnji psihijatra, kolima Hitne pomoći biti dovezen u sud. U sudnici će biti smješten u staklenu, zatvorenu kućicu za zaštićene svjedoke, tako da će moći da vidi sve, a njega niko. Sudija, optuženi advokati i porodice žrtava slušaće ga preko zvučnika i gledati preko monitora.
Otac ubijene djevojčice u masakru rekao je šta očekuje od sledećeg ročišta.
"Nije me to nešto posebno pogodilo, on ne napušta, on ide u pratnji, tako da će se vratiti na isto mjesto. To me ne potresa, za mene je mnogo važno i za sve nas da on zaista sjutra da izjave i odgovori na pitanja, da pokušamo da saznamo detalje koji su bitni za postupak i za razumevanje svega kako se to moglo desiti", naveo je otac ubijene djevojčice.
On navodi da će sjutra zajedno za ostalim roditeljima ubijene djece biti na suđenju, sa željom da konačno saznaju istinu, zašto su ubijena njihova djeca.
"Biću na suđenju naravno i svakako da će svi roditelji prisustvovati sa željom da saznamo šta se to kod dječaka desilo, što je proizvelo planiranje takvog monstruoznog čina. Vidjećemo šta će se desiti, ali najvažnije je da on sutra zaista da iskaz. Lično za mene je bolje što je dječak zatvoren i nećemo moći da ga vidimo, bolje je da ga ne gledamo osim na monitoru i da se koncentrišemo na suštinu, a to su pitanja na koje želimo da dobijemo odgovor", kazao je Anđelko Aćimović.
"Sve službe koje su uključene u cio taj proces su prinuđene da rade po zakonu i mi tu ne možemo da budemo ni ljuti ni uvrijeđeni. U svakom slučaju, njegov tretman je neophodan da bi se saznalo kako je to moguća transformacija u mozgu djeteta koje bez ikakvog razloga u potpunom racionalnom stanju može da isplanira takav monstruozan zločin."
Aćimović ističe da se roditelji ubijene djece stalno viđaju i čuju jer, kako kaže, "jedino oni mogu da razumiju jedni druge".
"Jedino mi možemo jedni druge da razumijemo kroz šta prolazimo i niko drugi. Prema tome, sve te riječi Nine Kobiljski su riječi svakog od nas i mi potpuno razumijemo njen izraz duše i kroz riječi pjesme i kroz sve što mi radimo, svako na svoj način da preobrazi tugu u neku normalnu životnu rutinu, ali je to, naravno, nemoguće u potpunosti."
Da oružje nije bilo dostupno dječaku, do zločina ne bi ni došlo, naveo je otac ubijene djevojčice, dodajući da su roditelji ti koji su odgovorni za ponašanje svog djeteta.
Njegova ćerka se nije družila sa dječakom ubicom, ali nažalost, tog kobnog dana nastradala je na tragičan način.
"Ona je njega jako malo poznavala, s obzirom da su tek jedno polugodište bili zajedno u razredu, osim toga on skoro više od pola polugodišta nije bio u školi, to znači da ona nije imala ni razloga da ga pominje. Ona je imala svoje društvo sa kojima se družila i sa kojima sam ja razgovarao, tako da ništa od toga nije bilo. Niti je pominjan kao dječak koji je pravio neke probleme i tako dalje, apsolutno niko od nas nije znao ništa o njemu. Kasnije su isplivale informacije da je čudan, a to čudan znači da je apsolutno otuđen od realnog svijeta, to niko osim roditelja nije primijetio. Oni su to morali znati, primijetili, ali nisu na to obratili pažnju ili uopšte nisu obraćali pažnju šta im dete radi noću", objašnjava otac ubijene djevojčice.
Iako su ostali bez djece, pronalaze snagu da se izbore sa svom tugom, i da pomognu da se ovakva tragedija nikada više ne ponovi.
"Mene najviše interesuje da učinimo sve, i kao društvo, i kao pojedinci, i kao svi mi, da analiziramo kako je moglo doći do transformacije tog mozga i ko je na sve to uticao, i da iz toga izvučemo neke pouke koje će za budućnost učiniti šta da preduzmemo u preventivnom smislu, da se ovakve tragedije ne dešavaju."
Roditelji dječaka ubice nikada nisu pokazali iskreno kajanje za monstruozni zločin koji se desio.
"Mi do sada nismo dobili izjavu saučešća, ali to apsolutno nije ni potrebno, jer vi ako se nešto desi, vi trebate da uradite u prvom satu, u prvom danu, u prvom mjesecu, sve je kasnije, apsolutno nevažno. Svako će dati svoj sud za to i nema razloga da se vi branite od nečega, ja da je moje dete to uradilo, pitanje je šta bih ja prema sebi uradio i prema njemu."