Potresno svjedočenje nastavnika geografije iz OŠ "Vladislav Ribnikar".
Zoran Nišević, nastavnik geografije u OŠ "Vladislav Ribnikar" na Vračaru u Beogradu koji je nekoliko trenutaka pošto je dječak-ubica počino jezivi masakr prvi utrčao u kabinet istorije i na rukama izneo jednog teško ranjenog dječak, danas je prvi put javno pred Višim sudom u Beogradu ispričao da je u prvom trenutku mislio da je sve dječija igra, a da je već u sledećem shvatio da su oko njega mrtva djeca i da sliku iz škole nikada neće moći da izbriše iz svojih misli, ali i da se "miris krvi iz učionice ne zaboravlja".
Profesor Nišević, danas je svjedočio u parničnom postupku koji su roditelji ubijene djevojčice pokrenuli protiv dječaka-ubice, njegovih roditelja, kao i škole i države.
Na početku potresnog izlaganja, profesor je objasnio da je kobnog dana došao u školu iako nije imao prve časove jer mu je u istoj školi supruga profesorka srpskog, a dvije ćerke učenice. Na ulazu u školu, kako je naveo, neko vrijeme je stajao sa ubijenim radnikom obezbjeđenja Draganom, a potom je otišao u svoj kabinet.
"Kada sam začuo prve pucnje bio sam svjestan da je u pitanju municija, a ne petarda, ali su me iznenadili intenzitet i jačina. Izletio sam u hodnik, prvo sam vidio jednu djevojčicu kako leži, potom drugu kako sjedi ispod stola. Prva misao mi je bila da je u pitanju dječija igra, ali kada sam vidio Dragana da leži pored stola, znao sam da je ubijen", prisjetio se profesor geografije trenutka kada je shvatio da se u školi dogodilo nešto strašno.
Prema njegovim riječima, krenuo je stampedo učenika, nastavnicima je pomogao da izvedu djecu na drugi izlaz, a potom se trčeći vratio na mjesto zločina i počeo da otvara vrata jednog po jednog kabineta.
"Kada sam otvorio kabinet istorije, djeca su ležala ispod stolova. Prepoznao sam dvije djevojčice. Počeo sam da vičem: 'Šta je ovo'. Dječak koji je ležao teško ranjen, pomjerio je glavu, uputio mi je pogled koji nikada neću zaboraviti. Koleginica Tatjana uputila mi je isti pogled koji je molio za pomoć. Sjećam se da sam viknuo: 'Ima li još ko živ?", jedan dječak se javio kao pravi đak, podigao je dva prsta", rekao je profesor i dodao da je, misleći da su u pitanju dva napadača, pitao tog dječaka "koliko ih je", a onda dobio odgovor koji ga je šokirao. Dječak mu je odgovorio da je napadač jedan i da je to njihov drug iz klupe.
"Pitao sam ga 'gdje je', rekao mi je da je iskočio kroz prozor. Potrčao sam odmah napolje, ali je neko već pozvao policiju i policajac me zaustavio i vikao da bacim oružje, uspio sam da mu kažem da sam nastavnik i da je dječak koji je pucao negdje u dvorištu. Vratio sam se po ranjenog dječaka, da ubrzam da dobije pomoć, izneo sam ga na rukama, preskakao sam djecu", ispričao je profesor kakva se drama odvijala u prvim trenucima posle zločina.
Prema svjedočenju, još teže mu je pao povratak u učionicu, razredna je vikala da ne može da identifikuje djecu, a onda je on jer ih je sve poznavao, išao redom od Dragana do poslednjeg ubijenog djeteta i prepoznavao ih.
"Znao sam tačno gdje je ko sjedio, sjutradan kada sam došao, zatekao sam pernice, stvari na klupama, stolice probušene od metaka. Bilo je teško vidjeti to, u svojoj glavi rekonstuisao sam putanju svakog metaka, koji je prošao stolicu, klupu i pogodio dijete. Vidio sam češalj jedne djevojčice u lokvi krvi, toga dana su trebali da imaju slikanje i vjerovatno ga je zato ponijela", ispričao je tokom potresnog svjedočenja.
Iskaz je danas pred sudom dala i Milica Stanković, koja je toga dana bila školski policajac u OŠ "Vladislav Ribnikar". Ona je navela da je ujutru, pred početak nastave obišla školu i ispratila ulazak učenika u nju, navodeći da se ništa neobično nije dešavalo. Kako je bila zadužena da obiđe još jednu srednju školu, otišla je i na radio vezi u 8.40 sati čula da se u školi dogodila pucnjava.