U nastavku parničnog postupka, danas je u zgradi Višeg suda u Beogradu svjedočila Milanka Negić, majke jedne od ubijenih djevojčica u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".
U zgradi Višeg suda u Beogradu danas je nastavljeno suđenje u parničnom postupku protiv roditelja dječaka ubice (14) koji je 3. maja 2023. godine u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" ubio deset osoba, devet učenika i školskog čuvara. U četvrtak su svjedočile porodice Kobiljski, Anđelković, Asović i Slobodan Negić, a danas je svjedočila njegova bivša supruga Milanka Negić nakon koje je javnost isključena zbog svjedočenja djece.
"Moja ćerka je bila nestvarno dijete, u vrtiću još su je uvek hvalili svi vaspitači. Čekali su me uvijek da bi mi saopštili kako je ona dobra i kako se ophodi prema drugima. Ja sam ovakva danas zahvaljujući njoj. Kako je i Slobodan juče rekao, ona je najbolja verzija nas", započela je potresno svjedočenje Milanka Negić.
Nakon toga je govorila o školi i zaposlenima u vrijeme masakra. Milanka je navela da su djeca "mrzela" pedagoga jer je "izigravala šerifa".
"Djeca su mrzjela pedagoga jer je žena potpuni kreten po mom sudu. Stalno je sprovodila neke svoje istrage, bila je kao šerif. Ćerka je odlučila da promijeni boju kosu, pramenove. Ofarbala ih je u zeleno i to je njima u školi smetalo. Nastavnica srpskog jezika je bila time šokirana, očekivala sam da će ona kao nastavnik srpskog jezika i književnosti da ima razumevanja za bunt fazu djeteta. Potom je pedagog uhvatila moje dijete i njenu drugaricu u nekom nestašluku i nakon sprovođenja istrage, moju ćerku je podsjetila da ima rok od 7 dana da skine zelene pramenove. Ona njoj govori 'Pričala sam sa mamom', gdje je pedagog prekida i odgovara joj 'Nisam te poslala kod mame nego kod frizera'", dodaje Milanka.
Ona je ispričala da mlađe dijete misli na sestru koja je ubijena, da pita za nju. Što se tiče 3. maja kada se masakr dogodio, Milanka je ispričala kako je saznala za strašnu vijest da joj je ćerka ubijena.
"Oko 9.10 časova sam dobila poruku od drugarice iz Beča da se dogodila pucnjava u školi. Odgovorila sam 'Svašta'. Mislila sam da se radi možda o nekim petardama ili pucnjavi u nekom kafiću blizu, to se prosto dešava. Tog jutra sam se probudila malo kasnije, oko 15 do 9, baš u vrijeme kada je sve i počelo. Poslala sam poruku ćerki, zvala je više puta, ali nije bilo odgovora. Potom sam od drugarice ćerke saznala da mi je dijete ranjeno, da je pogođeno u ruku. Njena drugarica mi je govorila 'Izvinite', spominjala je krv oko nje, ali je mislila da je dobro. Drugarica moje ćerke otišla je u toalet i popela se na wc šolju i imala je moju jaknu vijetnamku koju je voljela da nosi moja ćerka. Krila se i nije želela da joj se vide noge, a moja ćerka je bila ispred. Nakon toga smo išli po bolnicama, u Urgentnom me je komandir policije uputio ka školi nakon čega mi Slobodan javlja da je na televiziji video kajron sa obaveštenjem da svi roditelji koji nisu pronašli svoju decu dođu u MUP Vračar. Otišli smo tamo, dugo smo čekali i kada su nas prozvali, saopštili su nam da nemaju dobre vijesti", zaključila je Milanka Negić bolnu ispovijest.
Slobodan Negić je u četvrtak ispričao kako je on saznao za vijest da mu je ćerka stradala u masakru. On je otkrio da je dječak ubica (14) u njegovu ćerku pucao ukupno 7 puta.
“Milanka mi je javila da naše dete leži krvavo u toaletu, a Milanki je to javila drugarica naše ćerke. Sumnjam da je ona izašla do toaleta i da je tada naletjela na dječaka ubicu. On joj puca tri puta u grudi, ona se potom okreće leđima ka njemu nakon čega on ispaljuje četiri hitaca u njena leđa i ona pada na zemlju. Biti otac i majka takvog (dječaka ubice) je stravična kazna. Nisam čuo saučešće i hvala im na tome. Njima treba pomoć”, ispričao je ranije Slobodan Negić.
Da podsjetimo, tužbu je podnijelo ukupno 27 tužilaca, odnosno članova porodice žrtava masakra, a tuženi su maloljetni dječak ubica i njegovi majka i otac. Sud će odlučivati o tužbi i tek po okončanju parničnog postupka će doneti odluku da li u potpunosti ili djelimično prihvata tužbeni zahtjev porodica, ili ga eventualno odbija.
Nakon saslušanja svih tužitelja, odnosno članova porodice ubijenih, trebalo bi da budu saslušani i roditelji dječaka ubice. Tužba je podnijeta u parničnom postupku zbog naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica, kao i na ime pretrpljenog straha, a ovom tužbom je zatražena i novčana renta, odnosno buduće davanje određenog iznosa novca od dana presuđenja pa dok za to traju uslovi i to na ime buduće nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica.
Pred ovim sudom vodi se i krivični postupak protiv oca i majke dječaka, kao i vlasnika i instruktora streljačkog kluba u kojem je, kako se sumnja, dječak ubica učio da puca, dok je maloljetnik krivično neodgovoran jer u trenutku masakra nije navršio 14 godina. Sud je u ovom slučaju prihvatio predlog Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i zatvorio je suđenje za javnost.