SvJedok-Saradnik Bojan Hrvatin u 14 i 30 danas nastavlja da odgovara na pitanja okrivljenog Marka Miljković, tokom čijeg je ispitivanja juče otkrio detaljno na koje načine su se riješavali tijela, ali i to da mu ni najmanje nije bilo muka dok je to radio!
Govoreći o ubistvu Nikole Mitića Hrvatin je priznao da je komadanje i mljevenje tijela trajalo oko sat i po, dva.
Miljković: Rekli ste da smo pazili na želudac jer je prošli put bio nesnosan smrad koji je Miloša Budimira tjerao na povraćanje
Hrvatin: Rekao je da se pazi, na crijeva i želudac
Miljković: Koliko je to trajalo dok ne idete da prospete?
Hrvatin: Siguno sat i po do dva, jer je bilo problema sa mašinom oko paljenja
Miljković: Kada ste išli da prospete ostatke navodno, noć ili dan?
Hrvatin: Sumrak, mrak
Miljković: Šta ste uradili sa noževima, fosnom?
Hrvatin: To je Draganić valjda palio.
Miljković: Jel bilo tople vode tu?
Hratin: Nije, donosio je u kantama.
Miljković: Šta se dešava kada polijete sonom kiselinom prostoriju?
Hrvatin: Prvo bude neprijatan miris, pa kao isparenje, izmaglica. Tada smo bili samo u donjem vešu, ja sam bio u čizmama, ostali u papučama.
Miljković: Da li ta izmaglica utiče na vas?
Hrvatin: Naravno, mi smo odmah izlazili kada se prospe ta sona kiselina po prostoriji.
Miljković: Koji se najlon rasprostire po prostoriji?
Hrvatin: To je finiji najlon, da se ne bi prosipalo kada se u koritima dijelovi tijela prenose u drugu prostoriju u kojoj je bila mašina. Malo smo se oprali crijevom, to je prije posipanja sonom kiselinom.
"Nije mi bilo muka, tijelo je moralo biti uništeno"
Miljković: Ti si vozio kola da se prospu ostaci?
Hrvatin: Mene su poštedili tog dana pošto sam učestvovao i u komdanju i u uništavanju tragova i u čišćenju prostorije. Draganić je vozio, ja sam bio suvozač da bolje zapamtim put, to je oko kilometa i po. Kada smo sišli na makadamski put, došli smo do tog paltoa.
Miljković: Jel ima tu kuća kod platoa?
Hrvatin: Nisam obraćao pažnju, bio je mrak, tu su neki voćnjaci.
Sudija: Vezano za Nikolu Mitića prvi put ste učestvovali u uništavanju tijela? Kako ste se osjećali, da li vam je pozlilo?
Hrvatin: Nisam imao osjećaj da će da mi pozli, tijelo je moralo da bude uništeno.
Sudija: Nikakav utisak to da siječete nije ostavilo na vas?
Hrvatin: Nije, lagao bih kada bih rekao da jeste.
"Čovjek nema dva prsta na lijevoj ruci"
Miljković: Šta su savjetovali Lalić i Budimir oko mašine?
Hrvatin: Sjećam se da su pali osigurači kada je uključio Draganić mašinu i da mu je Lalić rekao da se ne pravi pametan da "uradi kao prošli put".
Miljković: Gdje je uštekovao tu mašinu?
Hrvatin: Ne sjećam se dok je bila gore u garaži, posle dole kada je preneta u prostoriju bio je šteker. Ja posle dole nisam učestvovao u riješavanju tijela, a nisam pali ni mašinu. Dok je stajala u garaži, Draganić je palio mašinu na prekidač sa desne strane kada se gleda na izlaz gdje izlazi mljeveno meso.
Miljković: Da li si vidio te noževe koji melju?
Hrvatin: Bila je rupa u koju se ubacuju pripremljeni dijelovi tijela, vrti na naprijed, naprijed izlazi meso. Nisam ja sklapao mašinu.
Miljković: Rekao si da je Draganić ubacivao rukama te dijelove za mljevenje, kojom rukom?
Hrvatin: Ja sam pridržavao, stajao sam sa lijeve strane mašine, a on do zida. Ja sam lijevom rukom pridržavao korito, a on je desnom rukom uzimao meso i ubacivao.
Miljković: Rekao si da si pomagao Draganiću u sklapanju mašine. Da li ima oštećenje na ruci?
Hrvatin: Ne znam.
Miljković: Kako je moguće da nisi vidio da nema dva prsta na lijevoj ruci?
Miljković: Jesi li učestvovao u čišćenju mašine?
Hrvatin: Djelimično posle Nikole Mitića, Draganić je to radio.