Prvi muž Marije Milošević, Nikola Mišljenović, nekoliko godina prije smrti, pričao je o braku sa Slobovom ćerkom i teretu koji je nosio cio život.
Marija Milošević se iz Nikšića, preselila na Cetinje, gdje živi mirnim i povučenim životom, a jedna od rijetkih osoba koje je posjećuju, je njen bivši muž, Slobodan Bulatović, turistički inspektor sa Cetinja, sa kojim je bila dvije godine u braku. Marijin prvi suprug bio je Nikola Mišljenović, bivši diplomata, koji je preminuo 2014. godine u 62. godini. Nekoliko godina ranije - 2006. godine u ispovijesti za Kurir pričao je o svojoj ljubavi prema Mariji Milošević.
Naime, Marija je imala 18 godina kad se udala za gotovo 15 godina starijeg Mišljenovića. Bili su tri godine u braku, dok je on bio u diplomatskoj službi u Japanu. Mišljenović je o ljubavi, životu i razvodu s Miloševićevom ćerkom napisao knjigu pod provokativnim naslovom "Tata, što me ljubiš u usta“. Prema Mišljenovićevom svjedočenju, Marija je te riječi izgovorila u prepunom trolejbusu dok je, kao djevojka od 17 godina, sjedila u Mišljenovićevom krilu.
Time je, kako je govorio, sablaznila sve putnike, koji su povjerovali da se zaista radi o incestu, naročito zbog njihove očigledne razlike u godinama.
"Dala mi je svoju nevinost i svoju ljubav", ispričao je Mišljenović aprila 2006. u ispovijesti Kuriru sjećajući se kako su, držeći se za ruke, otišli da se razvedu. Kao razlog razvoda on je tada naveo svoj diplomatski posao.
"Njena samoća, jer sam mnogo radio. Govorila mi je: 'Ti radiš, ja ovdje nemam ni mamu, ni tatu, brata, ni drugaricu'. Riješio sam da joj dam slobodu. Koliko god smo se voljeli, a voljeli smo se jako mnogo, njen ideal slobode bio je jači od svake ljubavi. Tada mi je rekla: 'E, pa tebi je lako, ti si mator čovjek, ti možeš da budeš raspuštenko, a meni nije lako da budem udovica. 'Nasmijao sam se i rekao joj: Marija, je l‘ ti to priželjkuješ moju smrt? Pa nećeš biti udovica, nego raspuštenica", pričao je tada i otkrio da je Marija bila "teška“.
"Marija je imala ovakvu narav - kad voljem - voljem, kad ne voljem - koljem. Sa cijelom porodicom sam bio u kontaktu sve do 1992. Ti moji razgovori s Marijom smetali su nam da nađemo novu ljubav i nastavimo život. Pozvala me je jedne večeri u Ministarstvo i rekao sam joj da ne želim da se družimo više. Rekao sam joj da me ne zove više", ispričao je i iznio pretpostavku šta se posle tog razgovora desilo:
"Mira je sigurno pitala gdje sam, da li se javljam, i kad joj je ćerka ispričala šta se desilo, poznajući je, sigurno je rekla 'e, sad ću ja njemu da j.... sve po spisku'. To je bilo u martu, u avgustu mi je bačena bomba na automobil", kazao je tada i dodao da je i posle petooktobarskih promjena ostao "profesionalno marginalizovan, skrajnut.“
Govorio je da ga je porodica Milošević "uništila, a ovi novi dotukli“:
"Čovjek sam u godinama, a nemam ni kučeta ni mačeta, ni porodicu, ni djecu, niti posla, plate i penzije", pričao je on i dodao da je poželio da se posle razvoda Marija zaljubi 'jer bi mi njena nesreća bila veliko opterećenje':
"Nisam uspio da je zadovoljim, a mnogo sam je volio, i upravo zato želio sam joj sreću", pričao je on.
Marija Milošević je 1. aprila 2001. u vili Mir na Dedinju pucala iz pištolja na istražnog sudiju Gorana Čavlinu i ljude koji su bili sa njim, a kasnije se branila da je “pucala u modro plavo nebo” i da je prije toga popila tablete za smirenje i dosta alkohola, kao i da nikoga nije htjela da povrijedi.
Protiv nje je iste godine pokrenut krivični postupak i optužena je za izazivanje opšte opasnosti i nelegalno držanje pištolja. Saslušana je i dala je odbranu, ali je onda pobjegla u Crnu Goru. Krivično djelo neovlašćenog posjedovanja oružja, za koje je bila optužena, zastarjelo je prije 14 godina, dok je proces vezan za samu pucnjavu komplikovaniji.
Krajem septembra 2002. godine Marija Milošević bila je osuđena na osam mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine. Njen advokat je uložio žalbu koju je sud prihvatio pa ukinuo presudu. Sredinom novembra 2004. godine počelo je ponovljeno suđenje, ali se ona nije odazvala na pozive zbog čega je 2006. izdata potjernica za njom.