Bivša državna sekretarka MUP-a Dijana Hrkalović je, navodi se u optužnom predlogu Tužilaštva za organizovani kriminal, remetila istragu u slučaju ubistva karatiste Vlastimira Miloševića.
Slučaja u javnosti poznatog kao "ubistvo na tramvajskim šinama" za koje su bili osumnjičeni Veljko Belivuk, zvani Velja Nevolja, i Marko Miljković.
Dijana Hrkalović je optužena da je iskoristila svoj položaj sekretara Uprave kriminalističke policije, a kasnije i položaj državnog sekretara MUP-a kada je izdala nezakonite naloge Dejanu Milenkoviću, načelniku Službe za specijalne istražne metode (SSIM) Uprave kriminalističke policije (UKP) da ne dostavlja izveštaj i prikupljeni dokazni materijal iz mobilnih telefona i SIM kartica oduzetih od Veljka Belivuka i drugih osumnjičenih za ubistvo Vlastimira Miloševića, koje se dogodilo 30. januara 2017. godine u centru Beograda, a koje je ostalo upamćeno kao ubistvo na šinama.
Umjesto da, kako je to zahtijevala procedura, materijal bude predat sudiji i tužiocu koji su vodili postupak za ovo ubistvo, Hrkalovićeva je naložila da se prikupljeni dokazi predaju njoj, piše Blic. Da bi izvršio njeno naređenje, okrivljeni Dejan Milenković je, kako je navedeno u optužnom predlogu, izdao naloge policijskim službenicima da nakon ekstahovanja podataka iz tri mobilna telefona Velje Nevolje, kao i sa SIM kartica, podatke narežu na CD i da ih predaju njemu. On ih je kasnije proslijedio državnoj sekretarki.
Policijskom službeniku zaposlenom u odsjeku za forenziku drugi dio zadatka odnosio se na uklanjanje tragova dijela, odnosno, naređeno mu je da sa svojih računara izbriše sve dokaze koji su ukazivali da je radio na tom predmetu i da potom elektronski oblik izvještaja dostavi drugom kolegi. On je tada dobio naređenje da hard disk sa izvještajem i Belivukove telefone drži u radnom stolu pod ključem i da ih nikome ne predaje dok to ne naredi Dijana Hrkalović.
O tome iz kog su slučaja dokazi, kao ni šta je u njima, kako je rekao Tužilaštvu, nije ništa znao. Tako je i bilo, dokazi su bili zaključani u fioci više od godinu dana, uprkos tome što su traženi iz Suda i Tužilaštva. Kada je službenik pominjao Milenkoviću da je neophodno da se dokazi predaju, on mu je ponavljao istu rečenicu kako je u pitanju "nalog tadašnjeg vrha Ministarstva unutrašnjih poslova, Hrkalovićeve i ministra Nebojše Stefanovića, koji kažu da će ti predmeti biti uzeti u rad kada za to dođe vrijeme".
Naređenje odozgo
Onda je 27. 03. 2018. godine, nakon što je istražni postupak okončan, optužnica podignuta i glavni pretres bio u toku, Milenković prenio nalog Hrkalovićeve da se izvještaj i telefoni predaju organima nadležnim za postupak. "Ako se sjećaš onih predmeta vezanih za Belivuka, sačini tu izveštaj, skrati to, brzo napiši i šalji, to je naređenje odozgo" - rekao mu je tada Milenković, navode se u predlogu optužnice riječi ovog svedoka. U tom trenutku je zbog obimnosti materijala bilo nemoguće da se sudija i tužilac na adekvatan način upoznaju sa sadržajem izveštaja. Tako je ometano efikasno vođenje krivičnog postupka, a okrivljenim Belivuku i Miljkoviću je pričinjena korist.
Kako se dalje u istom dokumentu Tužilaštva navodi da je Hrkalovićeva, navodno, počinila još jedno krivično djelo uništavanja dokaza u istom slučaju saznalo se kada je snimljen razgovor advokata Dragoslava Miše Ognjanovića i Dragoslava Miloradovića, saradnika i kuma Luke Bojovića, koji su bili na mjerama policije, na koje ih je stavila upravo Hrkalovićeva. Ona je kasnije, piše, naredila brisanje djelova razgovora u kojima se pominje.
Tu su, navodi se, pominjani "Velja i njena igranka i kako je ostalo dva od sedam mjesta, na čemu je ona radila, a što 100 advokata to nije moglo“, a to se, navodno, odnosi na prikupljene snimke sa sedam kamera koje su zabilježile ubistvo karatiste Miloševića, od kojih je ona naredila da se uklone snimci sa dvije kamere na kojima se vide počinioci.
Podsjetimo, Vlastimir Milošević, karatista i šef obezbeđenja u više beogradskih noćnih klubova i kafana, ubijen je na tranvajskim šinama u ulici 27. marta u Beogradu, 30. januara 2017. godine u 6.50 sati ujutru, kada je trebalo da odveze dijete u školu.
Ispred svoje zgrade je primijetio maskiranog napadača i dao se u bijeg, ali ga je ubica jednim hicem ranio u nogu, a kada ranjen pao na tramvajske šine, napadač ga je likvidirao sa šest metaka u glavu.
Nakon nekoliko dana kasnije zbog ubistva je uhapšen Veljko Belivuk, a posle tri mjeseca i Marko Miljković, i Miloševićev kum. Obojica su se teretili za ubistvo, međutim na kraju bivaju optuženi za pomaganje. Na kraju, nakon niza propusta u istrazi i preokreta, obojica dobijaju oslobađajuću presudu.