Otac pokojnog glumca Nebojše Glogovca prota Milovan Glogovac govorio je za medije o preranom gubitku sina, pa otkrio do sad nepoznate detalje iz njegovog života.
"Jeste muka. Jeste žalost. Jeste bol, neprebol... Ali, kad i danas stižu riječi odasvud: Nebojša se nikad i nigdje nije obrukao, to vam daje snagu da u molitvi i vjeri koju je i on živio, nadvisite ličnu patnju. Molitva je najbolji lijek, utjeha i nada. Prije svega vjera da je on sad sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svetu od onog koji je ostavio. Utjeha je i u tome što se on ostvario u ovozemaljskom životu", rekao je prota Milovan i neutješni otac pokojnog glumca Nebojše Glogovca koji nas je napustio prije skoro tri godine.
"Volio sam njegove uloge, pratio sam ga. Osluškivao pažljivo šta o njemu govore kolege, stručnjaci. I niko nije imao ružnu riječ da kaže. Blagonaklonost i raspoloženje prema njegovoj dobroti, ako mogu tako da kažem, traju i danas, godinu i više od njegovog upokojenja", ispričao je prota u martu 2019.
"Ja to vidim i osjećam, jer, nema dana da neko na njegovom grobu, i prije nego što ja tamo stignem da upalim svijeću, upali kandilo, ostavi cvijet. To nije trenutak. To traje i to je odnos prema njemu i njegovom ovozemaljskom životu", dodao je on.
"Odrastao je u crkvi. U oltaru su njegovi prvi koraci - prekinuo je tišinu. - I sad se, u crkvenom pjevačkom društvu, sjećaju kovrdžavog dječaka, koji je horu donosio naforu, na galeriji. Njega je oblikovala naša vjera. I on je o tome nemalo puta govorio. Mislim da se sve vrijednosti, sve vrline, kao i mane, iz kuće ponesu. Porodica je temelj. Sve što je kasnije nadogradio Nebojša je na tom temelju podizao. Ugradio u svoje sinove sve istinske vrijednosti".
Prota Milovan je rekao da pamti svaki trenutak.
"Kojoj slici, kojem razgovoru, čemu se sve ne vraćam? Svaka slika je tu. Živa. Ne znate šta čovjek od toga može da izdvoji. Sve je vrijedno. Sve je dio života. Sve je veza... Vi pitate: U kakav čvor je moguće stegnuti srce da sinu, bez jauka, držite opelo? Moj jedini odgovor je - molitva. Ona je najbolji lijek. Najbolja terapija. Ako je nema, onda je jauk. Onda je beznađe. Očajanje. A, jesmo li isti ljudi posle nesreće? Kad se poremeti red, onaj koji je ustaljen, da sahranjujemo, što kažu ljudi, po redu, pa se suočimo sa sudbinom da sahranjujemo djecu... To jeste muka, to jeste tuga... Nema veće nesreće... Ali, molitva pomaže čovjeku da na pravi način podnese susret sa takvom nesrećom i sa smrću".
Otac se sjetio i dana kada ga je poslednji put vidio i izgubio.
"To je bilo nekoliko sati pred Nebojšinu smrt. Tog popodneva, tog četvrtka, on je bio podosta u lošem stanju. Trebalo je da primi i drugu hemioterapiju. Uz njega je bila njegova supruga Milica. Ona je stalno bila sa njim. Sve vrijeme. I ja sam bio sa njima. Smjestili smo ga u krevet i nismo, tada mnogo pričali. Sestre su mu priključile terapiju i ja sam otišao. Oko osam, uveče, Milica nam se javila. Kaže nam: "Dobro je podnio terapiju, čak se i šalio sa mnom... U petak, oko dva po ponoći..." Bolest je bila jača. Nagla. Za mjesec dana ga nam je uzela..."
Milovan Glogovac je rekao da se začudio kada je doznao da na grob njegovog sina nije moguće da postavi krst, onakav kakav se po pravoslavnom običaju postavlja. U Aleji zaslužnih građana ovi običaji se ne poštuju, prenose "Novosti".
"Nebojša je u svakoj mojoj molitvi, ali i u molitvi bratstva manastira Ostrog, Dečani i svuda gdje su ga voljeli i poštovali. U molitvi se kaže: Primite ga u svjetlost lica Božijega. I on je tamo, u toj svjetlosti".