Nakon skoro 30 godina objavljeni su detalji bombaškog napada na lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja nakon predizbornog mitinga u Podgorici.
Naime, nakon završetka Šešeljevog mitinga, ispred hotela "Crna Gora", u samom centru Podgorice, bačena je bomba na Vojislava Šešelja i njegovu pratnju.
Tjelohranitelji su uspjeli da bombu nogom odgurnu ispod parkiranog automobila, gdje je eksplodirala. Eksplozija je ranila tridesetak osoba, a među njima i Šešelja. Bilo je troje teže povređenih. Većinom se radilo o povredama nogu.
Za bačenu bombu na Šešelja, pored ogromnog obezbjeđenja, okrivljen je penzionisani Bošnjak Adem Šabotić. Kako se u izvještaju navodi, Adem je uspio da pobjegne automobilom koji je bio nedaleko parkiran, a već sledećeg dana su ga priveli inspektori.
Na predizbornom mitingu u Podgorici 25. aprila 1992. godine okupilo se oko 10.000 pristalica radikala. Skup su obezbjeđivali ljudi u maskiranim uniformama i sa automatskim puškama, gdje ni ptica nije mogla da preleti.
U istrazi Adem Šabotić je "priznao djelo", a na suđenju je rekao: "To sam učinio zbog toga što mi se Šešelj popeo na glavu" i da se zbog toga "ne kaje".
Svjedočenje o atentatu
Dvadeset i petog maja, na Dan mladosti, 1992. godine, Adem je sa dvanaestogodišnjim sinom pošao u grad da mu kupi patike i video igrice, i usput nekoj ženi da plati sijeno, koje je ranije kupio. Auto je parkirao na trg "Bratstva i jedinstva" i u vozilu je ostavio dijete da ga sačeka dok on obavi kupovinu.
U ulici Slodode naišao je na Šešeljeve mitingaše, koji su, kako on tvrdi, pjevali, vikali i prijetili: "Muslimani došli su vam crni dani, nema Tita da vas brani", kao i druge kako on navodi prijetnje.
"Normalan čovjek kad čuje i vidi to na glavi mu se kosa diže, a na očima navlači mrak. Čovjek u tom momentu ne razmišlja normalno, gubi razum", glasilo je njegovo svjedočenje.
O tom događaju Adem piše:
"Pogibija mog oca, izbjeglice koje su mi bile u kući, njihova priča o ubistvu muslimana po Bosni, silovane muslimanke od strane četnika i još došao sa razularenom bandom u Podgoricu u ulici Slobode, na trg 'Bratstva i jedinstva', da širi četničku ideologiju".
"Đavo ne miruje… Sjetih se da u autu imam bombu kašikaru. Kao po nekoj naredbi, bez iole razmišljanja, vratih se, uzeh bombu, zaboravih na dijete u kolima. Po glavi mi se mota misao, da priđem Šešelju, kao neki simpatizer, da ga zagrlim, aktiviram bombu i obojica poginemo. I dok sam o tome razmišljao i išao u pravcu skupa, iz prvog reda kordona vraća me policajac, naš zemljak, Musliman, nazad", napisao je Adam i dodao:
"Oko 19. časova završio se promotivni skup radikala, Šešelj je marširao ulicom Slobode sa kokardom na glavi. Sjećam se. Išao sam ulicom pored Robne kuće 'Beka' i knjižare. Ulicom Slobode, nailazi Šešelj u pratnji više radikala pravo prema meni, sa parolom i pjesmom 'Muslimani došli su vam crni dani, nema Tita da vas brani''... Ni slutio nijesam da ću se sresti oči u oči sa vojvodom Šešeljom. Za slobodu mnogi su dali svoje živote, za jednakost, za pravdu. Parole i pjesme na skupu vrijeđaju i mene i moj narod".
Adem kaže da ga je cijela situacija iznervirala i da je on tada, kako kaže, počeo da viče ispred hotela "Crne Gore": "Sram vas bilo Fašisti!".
Šabotić je nakon tih riječi bacio bombu. Jedan od tjelohranitelja gurnuo je bombu nogom i kašikara je eksplodirala ispod kola.
Nakon bačene bombe, Šešeljevi simpatizeri su krenuli u hotel 'Crna Gora', pa su blokirali, kako navodi, vrata, da ne može da se uđe.
"Da sam imao namjeru da toliko ljudi ubijem imao sam čime. Četiri bombe su se sasvim slučajno zadesile kod mjenjača bez ikakve namjere. Kad sam čuo njihove prijetnje, uzeo sam jednu da bacim ispred njih, da ne rade tu sramnu rabotu, jer nisu došli na pravo mjesto", pričao je Adem.
Predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović je slučaj nazvao terorističkim napadom, a Šešelj je Šabotića proglazio za "produženu ruku" paravojnih muslimanskih formacija iz BiH.
Na kraju suđenja sudija Ivica Stanković izrekao je Šabotiću presudu od 15 godina zatvora. Od toga je odrobijao osam godina i sedam mjeseci.
"U duši sam bio duboko potrešen i povrijeđen. Osuđen sam ja, a sa mnom i moj bošnjački narod", rekao je Adem.
Adem Šabotić je preminuo 25. aprila 2013. godine u Podgorici u 82. godini života. Iza sebe je ostavio dva sina i dvije ćerke.