Nakon snimaka u kojima se čuje kako Mika Aleksić ponižava djecu upućujući im razne ružne riječi, postavlja se pitanje zašto se na to nije ranije reagovalo - evo šta kaže psihoterapeut!
Nakon što su glumice Milena Radulović, Iva Ilinčić i druge djevojke progovorile o seksualnom zlostavljanju od strane profesora gluma Miodraga Mike Aleksića, pojavili su se i snimci omalovažavanja i ponižavanja djece na njegovim časovima.
Na snimcima se može čuti kako ih naziva "gluperdom", "ćorom", a ono što se mnogi pitaju je zašto tek sada reagujemo i zgražamo se nad tim snimcima iako se godinama znalo za Mikine metode rada?
"Bilo je poznato da se u toj školi prosto tako radi, ali je postojala priča da je to nekakvo čeličenje, da je to prosto normalno za glumački poziv, da su umjetničke škole brutalne – baletske, muzičke, glumačke. To brutalno je predstavljano kao nešto što će od tebe napraviti, ti si nebrušeni dijamant, a onda ću ja da te izbrusim, bićeš najbolji. Pri čemu ta škole ima renome kakav je imala, veliki glumci su bili tamo, znamo i da postoji supruga dotičnog gospodina koja radi kao profesorka", pojasnio je gostujući na TV Prva psihoterapeut Goran Tomin, dodajući da je definitivno riječ o nekoj vrsti psihičkog ili emocionalnog zlostavljanja.
On ističe da djeca u tom trenutku ne mogu to da prepoznaju kao nasilje.
"Ne možemo mi to tako da razlikujemo, pogotovo ako se taj neko predstavlja kao neko ko nas voli, ko za nas čini sve najbolje, ko će od nas napraviti još bolje ljude. Ako smo veoma mala djeca, onda mi vjerujemo da je to za naše dobro. Šta mora da se uradi, da se uvede još od najranijeg doba, od vrtića, edukacija šta je to što ne bi smjelo da se dešava, kako da reagujemo, kome da kažemo...".
Gledajući čitavu ovu situaciju, roditelji se sada, sigurno više nego ikada, pitaju kako da nauče djecu da im kažu kada se dešavaju ovakve i slične stvari.
"Zavisi od uzrasta, ali sasvim malu djecu možemo da pitamo kako je danas bilo u školi, šta se sve dešavalo, je l’ ti nešto bilo ružno ili neprijatno, da li te je neko povrijedio, dirao, nema veze da li je nastavnik ili drugar, dakle prilagodimo uzrastu priču. Nećemo proganjati djecu, ali s vremena na vrijeme treba baciti oko i šta gledaju na netu i šta im se dešava negdje drugdje. Moje tijelo je svetinja, to ne smije niko da pipne bez moje dozvole".
Psihoterapeut je objasnio i zašto djeca ćute kada dožive bilo kakav vid nasilja od strane bliskih odraslih ljudi.
"Dijete će povjerovati da je ono krivo i kada ga roditelj zlostavlja. Bezuslovna ljubav roditelja prema djetetu je upitna, ali bezuslovna ljubav djeteta prema roditelju je apsolutna. Dijete mora voljeti roditelja da bi preživjelo. Dakle, ijdete će sebe okriviti najprije, misliće da je ono nešto ružno uradilo, dijete će imati krivicu, stid, sramotu i vjerovaće da je ta osoba i dalje dobra osoba. Zbog toga i odrasli ljudi ćute, upravo zato što imaju krivicu. Sada se pominje zašto ga nije odmah prijavila, zašto je čekala toliko? Zato što je prošla unutrašnji horor sve ove godine, da smogne snage da to prijavi, da shvati da nije kriva, da nije učestvovala. Svaka žrtva će se preispitivati, zašto se nisam odmah oduprla, možda sam ja nečime doprinijela da do toga dođe, možda sam ja kriva, možda to baš nije tako strašno. I sa tim osjećanjem stida, krivice i sramote prolaze godine i godine".
U konkretnom slučaju, Mika Aleksić nije optužen za seksualno zlostavljanje dječaka, ali svakako je i nad njima vršio neki vid psihičkog nasilja, pa je logično pitanje kakve to posledice može da ostavi na njih.
"Nije neobično da zlostavljači nasilnici često su bili žrtve u svom djetinjstvu, naučili su model ponašanja i dječaci itekako mogu biti traumatizovani i zlostavljani. Možda u ovom slučaju ne seksualno, ali svakako emocionalno. U tom uzrastu kada je već samopouzdanje toliko krhko, tinejdžerske godine, sjetite se, niko nije bio ubijeđen da je najljepši i najpametniji. I onda neko vama dodatno krene da ruši to samopouzdanje, i vaše samopouzdanje je uništeno za dugi niz godina, možda i zauvijek. Zato je opasno emocionalno zlostavljanje, o seksualnom da ne govorimo", proučuje psihoterapeut Tomin.
Na pitanje kako to roditelji ne vide, kaže:
"To je teško pitanje, zavisi od uzrasta. Naša draga Milena je imala 17 godina, to nije isto kao kada ima sedam, tako da je teško pričati uopšteno. Ali roditelji bi trebalo da obrate pažnju. Prvo ja se iskreno nadam da je ovaj gospodin završio svoju karijeru, tako da jedan po jedan. Ovo je sjajno, nadam se da ove djevojke koje sada progovaraju čine nešto dobro i sebi, nas upozoravaju, jedan po jedan. Onda ćemo u kažnjavanju, kada jednog kaznite, evo skoro je bila jedna doživotna izrečena, za malčanskog berberina, mislim da će to biti upozorenje i za druge".