Evropski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povredila pravo na poštovanje privatnog života učitelju srpske nacionalnosti iz Darde koji je dobio otkaz jer nije predavao na standardnom hrvatskom jeziku.
Sud je otpuštenom učitelju stoga dosudio 5.000 evra naknade neimovinske štete te 850 evra za troškove postupka.
Učitelj srpskog porekla prigovarao je da mu je neopravdano prestao radni odnos učitelja u školi u Dardi zbog toga što nije predavao na standardnom hrvatskom jeziku.
Škola je smatrala da nije bio podoban za osposobljavanje za predavanje na hrvatskom jeziku, s obzirom na godine starosti i radni staž, jer je u vreme otkaza imao 55 godina i 29 godina staža, saopštio je kabinet hrvatske predstavnice pred sudom u Strazburu.
Evropski sud je zaključio da je odluka o otkazu predstavljala mešanje u njegov privatni život, jer se temeljila na činjenici da je podnosilac zbog svoje životne dobi i dugogodišnjeg načina predavanja, te zbog nemogućnosti prilagođavanja radnom mestu dobio otkaz, što po stavu tog suda čini deo fizičkog identiteta osobe, koji je bitan aspekt privatnog života pojedinca.
Sud je primetio da, iako su u relevantno vreme 1998/1999. godine, škole morale nastavu izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku, određene škole su izvodile nastavu ili deo nastave na manjinskim jezicima, dok je u predmetnoj školi usmena preporuka za predavanje na isključivo hrvatskom jeziku donesena samo mesec dana pre inspekcije koja je prethodila otkazu učitelja srpske nacionalnosti.
Nijedan učitelj hrvatskog porekla, kako se navodi, nije bio podvrgnut inspekciji da bi se utvrdilo da li su izvodili nastavu na standardnom hrvatskom jeziku, već se inspekcija odnosila samo na učitelje srpske nacionalnosti.
Premda su odredbe o prosvetnoj inspekciji omogućavale i blaže mere, odnosno ostavljanje određenog roka za ispravljanje nepravilnosti u radu, inspekcija je podnosiocu odmah odredila najstrožu meru zabrane obavljanja posla.
Iako je u slučajevima otkaza o radu iz lično uslovljenih razloga bilo predviđeno dodatno obrazovanje ili osposobljavanje za drugo radno mesto, škola je odbila da to omogući isključivo zbog broja godina i radnog staža učitelja, a domaći sudovi nisu pružili uverljivo objašnjenje zašto je njegova životna dob bila nepremostiva prepreka za izvođenje nastave na standardnom hrvatskom jeziku.
Imajući u vidu sličnosti dva jezika, činjenicu da je podnosilac veći deo profesionalnog života živio i radio u Hrvatskoj, te specifični posleratni kontekst regiona istočne Slavonije, sud je sa šest glasova za i jednim protiv zaključio da je odluka o otkazu, bez pružanja mogućnosti osposobljavanja za održavanje nastave na hrvatskom jeziku, dovela do povrede Konvencije o zaštiti ljudskih prava.
Ova presuda još nije konačna, a postaće ako nijedna stranka u roku od tri meseca od njenog donošenja ne podnese zahtev velikom veću suda.