Nije uobičajeno kada granica prolazi jednom gradskom ulicom, ali takav je slučaj sa ulicom Marka Marulića na periferiji Metkovića.
![DW: Iz BiH pređe ulicu kod komšinice u EU DW: Iz BiH pređe ulicu kod komšinice u EU](https://mondo.me/Picture/14/png/za-vesti.png)
Petru Pavlović novinari su zatekli kako s prijateljicama u bakinoj kući u ulici Marka Marulića, na periferiji Metkovića, priprema rođendansko slavlje. Čim izađe na ulicu iz dvorišta bakine kuće koja se nalazi u Bosni i Hercegovini, Petra uđe u Evropsku uniju, piše "Dojče vele".
To joj, kaže, nije neobično. "Pa više puta prelazim ulicu, kad idem u školu, bar dva- tri puta dnevno prelazim ulicu, odnosno granicu i nemam osjećaj da prelazim iz jedne zemlje u drugu."
Davor i njegova majka Jadranka Dominiković žive na južnoj strani ulice Marka Marulića, u Hrvatskoj. Oni, opet, stalno odlaze u Bosnu i Hercegovinu. Čine to svaki put kad pređu ulicu u kojoj žive.
Pri prelasku ulice granična policija im, kažu, ne traži pogranične propusnice, iako ih oni, za svaki slučaj, imaju kod sebe. "Kada se igram s ćerkom stalno prelazim s jedne strane ulice na drugu", kaže nam Davor, objašnjavajući neobičnu situaciju u kojoj žive stanari ulice Marka Marulića.
Iako nema graničnih oznaka, Davor tačno zna gdje je granica Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
"E, to vam je tačno ovdje", pokazuje Davor ivičnjak, odnosno ogradu susjednog dvorišta. "Sada smo u Hrvatskoj, a čim zakoračimo ovamo već smo u BiH", kaže Davor.
Premda je situacija u kojoj su se zatekli stanari ulice Marka Marulića neuobičajena, Davorova majka Jadranka kaže da se u toj ulici živi normalno.
"Živi se k'o što se i prije živilo, samo, eto, što malo češće patrolira policija, a drugo nema šta. Idemo po hljeb tu preko puta u prodavnicu jer nam je bliže. Nas manje-više svi policajci poznaju i svi imamo propusnice, lične karte... Kad vide da piše ulica Marka Marulića, sve im je jasno", kaže Jadranka.
Prema kategorizaciji graničnih prelaza i sporazumu između BiH i Hrvatske, ulica Marka Marulića ima status graničnog prelaza. Policijske patrole tu imaju delikatan zadatak: kako ne otežati život stanarima ulice kada prelaze s jedne strane ulice na drugu stalnom kontrolom ličnih dokumenata, a istovremeno spriječiti da se ta ulica koristi za prekogranično krijumčarenje ljudi i roba.
Komandir granične policije u Metkoviću Zoran Pulić, objašnjava kako rješava taj izazov:
"Ja sam kao načelnik stanice tamo u tom pograničnom području i u ulici Marka Marulića postavio sve stare, iskusne policajce, koji poznaju lokalno stanovništvo. Nisam stavio neke iz Slavonije koji su došli prije mjesec dana, da ne bi ljude maltretirali. I to ide normalno, sasvim normalno.
A krijumčare mi istresamo, pretresamo, oduzimamo im robu, mi imamo svoje evidencije, radi se, zaplijenjujemo robu od krijumčara i u Marka Marulića. Znači, zabrinuti treba da budu krijumčari, a normalni ljudi neka žive normalno."
Ante Jurković iz Gabela polja ne žali se na policiju. Nekoliko puta prelazi granicu i nije mu teško, ako treba, svaki put da pokaže pograničnu propusnicu. Ali teško mu je, kaže, što tu granica uopšte postoji.
"Osjećamo neku tegobu. Poniženi smo, ubijeni smo u dušu, što je najgore, kao Hrvati, jer su nam sada uveli neke nove mjere koje ne možemo da shvatimo. Ovo je ovdje jedan narod. Mi gravitiramo prema Metkoviću, sve mi je u Metkoviću, cijeli moj život. I sad, odjednom, kad sam tu, moram da imam propusnicu, jer ovaj policajac je u pravu kad me pita, jer ja sam tu građanin BiH", kaže Ante.
Načelnik policije Pulić kaže da s kolegama iz Bosne i Hercegovine bar jednom mjesečno održi sastanak sa stanarima ulice Marka Marulića, kako bi rješavali probleme koji mogu da se pojave kada živite u tako neobičnoj ulici-granici, piše "Dojče vele".
(MONDO)