Matej Periš nestao je u Beogradu u noći između 30. i 31. decembra 2021. godine, a njegovo tijelo pronađeno je pet mjeseci kasnije.
"Svaki dan je novi dan, hodam naprijed, postoje trenuci koji su teži, emotivniji... Bogu hvala Matej je nađen, sahranjen. Znam gdje je moj sin, ali što je važno, znam da ćemo se sresti i to je jedina istina", počinje priču Nenad Periš, otac tragično stradalog mladića iz Splita.
Tog 31. decembra 2021. godine, samo sat nakon ponoći nestao je Matej Periš. Drugovi sa kojima je to veče bio u klubu tek pred zoru su primijetili da ga nema i rano ujutru obavijestili porodicu i policiju. Otac je odmah došao u Beograd i sve do 18. maja 2022. godine svaki minut tražio nove informacije o sinu.
"Kao roditelju teško mi je bilo da prihvatim činjenicu da se mom sinu nešto teško, rekao bih grozno, dogodilo. Kako je vrijeme prolazilo tako sam i ja osjećao i bio svjestan ishoda. Molio sam Boga da ga nađem. Danas znam gdje je Matej i znam da ćemo se ponovo sresti", priča Periš.
Posle tri godine zahvalan je baš svima, posebno policiji i ljudima koji su pronašli Mateja i koji su pomogli što je iz Beograda u Split otišao sa svojim sinom.
"Život ne može da stane, morate imati nadu, ciljeve, ideje... Ja sam vjernik i posle svega našao sam svoj mir u molitvi, pravoj istini vjere ...", priča Periš.
Posle 30 godina suđenja na vaterpolo utkamicama u Dubrovniku prije deset dana zviznuo je kraj, ali i svoje karijere sudije. Nastaviće u "istom ritmu, jer život bez emocije i cilja ne može".
Izvor: Kurir/Nemanja Nikolić"Prijatelje koje sam upoznao igrajući vaterpolo i kasnije sudeći te utakmice, učinili sve da mi pomognu u Beogradu, i pomogli su. Tražili smo Mateja. Nažalost, nismo ga našli živog. Ali, pronašli smo tijelo, donijeli ga kući u naš voljeni Split i sahranili ga. To je moj život, ali i moje porodice. Želim još jednom da se zahvalim svim ljudima u Srbiji koji su tih dana, skoro pet mjeseci bili uz mene", dodaje Periš.
I dan danas dobija poruke od ljudi koje ne poznaje kao i od onih koje je upoznao dok je tražio sina. Sjete ga se, kaže zahvaljuje svima i ne zaboravlja sve ljude iz cijele bivše Jugoslavije koji su pratili tu njegovu strijepnju i bili uz njega i njegovu porodicu.
"Pronašli smo našeg Mateja i sahranili ga. Teški su to životni osjećaji. Iskreno za tu muku nijedan čovjek nije rođen. Ta bol mijenja sve, čak i prošlost, a kamoli sadašnjost i budućnost. Ali istinu čovjek mora prihvatiti, ništa ne možeš promijeniti. Moraš promijeniti sebe, svoj pogled, svoj stav. Moraš izrasti iz te ljudske muke i znati jedinu istinu da se između života i istine u vječnosti nalazi smrt", kaže Periš.
Poslednji poziv
Svog sina Nenad je poslednji put čuo 30. decembra prije tri godine.
"Zvao me je sa granice Hrvatske i Srbije. Nazvao me je zbog COVID testa, za koji sam mu rekao da je negativan. Nakon toga smo komunicirali porukama, preko WhatsAppa. Bio sam zadovoljan što mi je sin dobro i što je sa svojim prijateljima, iako je u meni, unutra bilo straha. Protivio sam se njegovom odlasku u Beograd. Nešto sam kao otac osjećao. Rekao sam mu da bolje da slavi Novu godinu negdje bliže. Ipak, otišao je s prijateljima i dogodilo se to što niko nije želio", pojašnjava Periš.
Danas u 12 sati, treću godinu zaredom, održaće se pomen tragično stradalom mladiću iz Splita.
"Svim ljudima koji poznajem ili ne poznajem, a saosjećaju sa sa mojim bolom i bolom moje porodice želim srećan Božić i Novu godinu", poručuje Periš.
(Telegraf/Mondo/Aleksandra Virijević)