Albertu Krasnićiju, koji je ubio Dimitrija, presudio otac Skender i to prošle godine na Savindan.
Dimitrije Popović, srpski učenik Medicinske škole, je 5. juna 2004. godine ubijen u centru Gračanice. Njega je, iz čista mira, ubio Aljbert Krasnići. Popović je pogođen u glavu u predelu potiljka. Uviđaj koji su izvršili pripadnici policije i KFOR-a trajao je dva sata.
Svirepo ubistvo Popovića dogodilo se u kiosku brze hrane u kojem je bio sa svojim drugarima gdje je večerao. Ispred kioska tada se zaustavilo vozilo marke "audi" za čijim volanom je bio Ljabinot Gaši. U vozilu je bio i Aljbert Krasnići koji je, bez ikakvog razloga i povoda, ispalio rafal u pravcu kioska u kojem je, u tom trenutku, bilo više osoba.
Aljbert Krasnići je zbog ovog hladnokrvnog ubistva osuđen na zatvorsku kaznu od devet ipo godina, ali on je u zatvoru proveo samo četiri godine. Albertu Krasnićiju je presudio otac Skender i to prošle godine na Savindan.
Kosovski Albanac Albert Krasnići, koji je ubio Dimitrija, skončao je kada je u njega pucao rođeni otac Skender Krasnići, bivši borac OVK, a sada poznati biznismen, što je bio i njegov sin. Albert se malo prije smrti razveo i iz tog braka ima ćerku.
Porodica ubijenog Dimitrija nikad nije uspjela da se izbori sa gubitkom djeteta.
"Kada je stradao, bilo je 2.15. Ja se svake noći u to vrijeme budim i sve mislim da mi zvoni na vrata... Često odem pa otvorim vrata, pa se vratim i kažem 'ne, nije'... Tražim sličnosti u djeci koja prolaze, koja liče na njega... Sve je gore i teže. Ne samo pred godišnjicu. To traje 24 sata, to su godine tuge, bola, nespavanja, razmišljanja o svemu. Kako je moglo da se ubije jedno dijete od 17 godina? Bio je primjeran đak, primjereno dijete iz porodice. Samo zato što je Srbin. Dođu u sred Gračanice iz Prištine i pucaju, Aljbert Krasnići i Ljabinot Gaši. Pitala sam i KFOR koji je bio tu - kako je moglo to da se desi? Oni su došli sa ciljem da pucaju, to uopšte nije bilo slučajno", rekla je tada Dimitrijeva majka Jorgovanka Popović za Kossev.
Dimitrije je bio učenik četvrte godine Medicinske škole, a posebno je period matura težak za njegovu porodicu.
"Nije dočekao maturu. 5. juna, svaka matura koja dođe, ja izađem i gledam onu djecu. Radujem se, stala bih sa njiima u krug da ih podržim i kažem im bravo. Dimitrije je stalno pričao o toj maturi. Kazao mi je da neće slaviti 17 rođendan, već punoljetstvo, a ni to nije dočekao", dodala je ona.
Sem Dimitrija, koji je odmah podlegao povredama zbog rikošetiranog metka koji ga je pogodio u glavu, niko nije povrijeđen.
"I da je doživotno osuđen, ja od toga nemam ništa. Ništa to nije. Izgubiti dete… a oni i dalje žive. Za mene nema suđenja, bolje da ih nisu ni osudili. Nisam zadovoljna i nikada neću biti zadovoljna", neutješna je majka.
Na dan pogibije, kako je ispričala, sin joj je rekao da su ga drugovi pozvali da to veče bude sa njima. Majka je, ipak, imala loš predosjećaj.
"Ja sam se tako osjećala loše, rekla sam mu: 'Ne znam, Dimitrije, da li da ideš'. Nije bio problematičan, nije nikada pravio probleme, pa da se bojim da ga pustim. Na kraju sam rekla: 'Dobro, kako ti hoćeš...' Zvali su ga, došli kolima drugari pa ga pokupili, izašao je... Probudim se u 23.00 sata i pozovem ga, a on kaže: 'Ne mogu da se vraćam sada sam po noći, kada celo društvo krene doći ću i ja sa njima'. Pomislila sam 'pa dobro ajde, bolje da dolazi s društvom...' Probudim se opet i da uzmem telefon, i kažem neću da ga zovem da mu dosađujem", ispričala je ona.