Psihijatar Jovan Marić je ispričao da je bio u timu koji je vršio neuropsihijatrijsko vještačenje Žarka Lauševića nakon dvostrukog ubistva u Podgorici. Tom prilikom mu je postavio jedno važno pitanje.
Kobne noći između 30. i 31. jula 1993. godine Žarko Laušević ubio je Dragora Pejovića (20) i Radovana Vučinića (19), a Andriju Kažića ranio u predjelu genitalija, nedaleko od podgoričkog kafića nakon tuče.
Prema tadašnjim navodima medija, do sukoba je došlo kada su Laušević i njegov stariji brat Branimir napadnuti. Tom prilikom je Žarko pucnjima iz svog pištolja usmrtio napadače. Nakon incidenta, osuđen je na 15 godina zatvora za dvostruko ubistvo. Ova presuda je nakon žalbi potvrđena 1994. godine, a zatvorsku kaznu je izdržavao u Spužu i Požarevcu.
Posle ukidanja presude od strane Saveznog suda, po ponovnom pretresu februara 1998. godine Žarku je izrečena kazna od četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubistva u prekoračenju nužne odbrane. Pošto je u tom trenutku već izdržao 4,5 godine, oslobođen je.
Nakon toga je glumac napustio zemlju i preselio se u Njujork. Vrhovni sud je, po žalbi tužioca 30. marta 2001. godine, tu odluku o kazni preinačio i izrekao novu kaznu, od 13 godina zatvora.
Psihijatar Jovan Marić je ispričao da je bio u timu koji je vršio neuropsihijatrijsko vještačenje glumca nakon ubistva. Kako kaže, tom prilikom je pitao Lauševića da objasni kako je došlo do incidenta, odnosno, da li je ponašanjem ili gestikulacijom isprovocirao konflikt.
Marić kaže da je Žarka Luševića upitao sledeće: "Vi ste glumac, znate li da ste neverbalno mogli da omalovažite sagovornika, a da ništa ne kažete?"
Nakon pitanja je, kako Marić tvrdi, uslijedio Lauševićev odgovor: "Ne sjećam se". On dodaje da je Laušević vjerovao da je u pitanju nesrećan slučaj.
"Vjerujem da je htio da zaštiti brata, koji je od udarca pao na zemlju. Laušević je iz svoje torbe izvadio pištolj i pucao na dvojicu, dok je trećeg ranio. Očevici su kazali da Laušević nije prvi počeo raspravu, ali je pitanje da li je svojom gestikulacijom, pošto je on glumac možda svojim tijelom nešto poručio, pa ih je to iznerviralo i onda su napali njega i njegovog brata", objašnjava Marić.
Kada je počelo suđenje Žarku Lauševiću, glumac je ispričao svoju stranu priče.
"Te večeri odlučili smo da, prije nego što odemo na spavanje u sestrin stan, da nešto pojedemo i popijemo po pivo. Svratili smo u kafić gdje sam, kada smo naručili jelo, pitao konobaricu: 'Kakva je ovo galama?' Čula se neka buka. Mladić koji je sjedio na zidiću kafića upitao je: 'Šta je bilo, momak?', kazao sam: 'Ništa, sve je u redu", ispričao je Laušević, dodajući:
"Ovakav dijalog je ponovljen drugi, pa treći put. Nisam učinio ništa što bi moglo da isprovocira svađu. Prišao je još jedan momak i ja sam udaren. Guran sam, vučen, udaran…Za trenutak sam izgubio svijest. Sve se, procjenjujem, zbilo za najviše pola minuta. Sjećam se samo djelova događaja, jer mi je u glavi bilo sve pomiješano. Osjećao sam da mi se torba koju sam u poslednje vrijeme uvijek nosio preko ramena i u kojoj je bio pištolj – otima. Uspio sam da izvučem oružje, repetiram, ali napad nije prestao. Pucao sam ne znam koliko puta. Imao sam užasno osjećanje straha. Vidim zatim da moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak koji ga bez prestanka udara nečim u glavu", posvjedočio je glumac na saslušanju.