"Evo, sa tri kilometra, primakli Zrikoka"; "Otišao je za Kanadu"; "Kaže tata da se javlja kasnije kada vidi kur*u", samo su neki od žargona kriminalnih grupa iza kojih se kriju brutalni zločini.
Prva rečenica koju je izgovorio Željko Maksimović Maka, prema saznanjima istražitelja, otkriva namjeru o ubistvu premijera Zorana Đinđića. Drugu rečenicu su koristili u zemunskom klanu, kada su potvrđivali da je neko likvidiran, a treća se odnosi na Darka Šarića, koji čeka isporuku tona kokaina, navodi Espreso.
Zajedničko za Makinu grupu koja je koristila javne govornice, za pripadnike zemunskog klana koji su komunicirali "specijalima", za Šarićeve saradnike koji su slali mejlove i kavački klan koji koristi enkriptovane mobilne telefone jeste to da su svi imali sopstveni šifrovani žargon.
Makina grupa je optužena za ubistvo policijskog generala Boška Buhe, ali i za planiranje ubistva političara. Ali postupak stoji jer su svi glavnooptuženi i dalje u bjekstvu.
Njihov žargon je bio predmet vještačenja i oštrog sporenja odbrane i Tužilaštva za organizovani kriminal. Prvobitna oslobađajuća presuda se pozivala na nerazumijevanje žargona, ali je ona ukinuta i postupak je krenuo ispočetka. Imali su posebne nadimke za političare: Zoran Đinđić - Zrika, Vojislav Koštunica - Oštičava, a Vojislav Šešelj - Ćora. Uvijek su pričali o svim osobama u ženskom rodu.
Pripadnici zemunskog klana su prilikom ubistva i otmica koristili "specijale" - mobilne telefone nabavljene za zadatak. Postojalo je čak i uputstvo u kojim baznim stanicama telefon uključiti, a na kojim teritorijama ih držati isključene. Onaj koji je, kako kažu, "otišao za Kanadu" je mrtav.
Za ubistvo su koristili i termin "sašiju", iz devedestih su sačuvali termin "pakovao cigle" (za reketiranje). Njihov čest termin koji se raširio i dalje je u upotrebi kod drugih grupa su "štekovi" što znači mjesta za skrivanje.
Šarićeva grupa je prema deset pravosnažnih presuda po sporazumu o priznanju krivice i svjedočenjima tri svjedoka saradnika šifrovanje podigla na veći nivo. Oni su imali kodno ime za svakog pripadnika koji je učestvovao u transportu kokaina, a knjiga sa šiframa zaplijenjena je kod optuženog Šarićevog rođaka Željka Vujanovića.
Brodove koji su transportovali kokain zvali su ženskim imenima, o njima pričajući kao da se sastaju sa ženama.
Važilo je pravilo da je samo uzak krug ljudi mogao da se čuje sa glavnim bosom. Šarića su zvali "drug", "tata"... U razgovorima, mejlovima i SMS-ovima ne spominje se konkretno droga, već govore i pišu neodređeno: "Onog nema dolje", "Evo sjedim kod druga, mislio sam da će oni ispratiti"... Neke od razmjenjivanih poruka su glasile: "Pita Drug je l’ se javlja kurva".
A na ove poruke stizali su odgovori: "Još se ne javlja" i "Jutros kaže da je ona djevojčica kasnila na sudu".
Internet poštu ponekad nisu slali, već su je ostavljali kao nedovršenu, a imali su lozinku. Na isti način su internet poštu koristili i pripadnici grupe Slobodana Šaranovića, optuženih za ubistvo Nikole Bojovića, brata Luke Bojovića, kao i za ubistvo Miloša Vidakovića.
Imali su mejl adresu [email protected] i [email protected], a šifra za pristup bila je "moree" (sa dva "e"). Jedni drugima ostavljali su poruke u draft sanduče. Na taj način policija nije mogla da presretne prepisku.
U međuvremenu su uhapšeni, a Šaranović je ubijen marta 2017. U međusobnom obračunu grupa Luke Bojovića i Šaranovića ubijeno je više osoba.