Pravoslavna crkva slavi danas veliki praznik posvećen Svetoj Petki - Prepodobnoj mati Paraskevi, zaštitnici žena, siromašnih i bolesnih.
Sveta Petka u narodu veoma je poštovana i cijenjena, pogotovo među ženama čijom se zaštitnicom smatra.
Njen kult njeguje se vijekovima u jugoistočnoj Evropi, kako kod kod nas, tako i kod Grka, Rumuna, Bugara, a poštuju je i pojedini nehrišćanski narodi na srednjem istoku.
Prema predanju, Sveta Petka je pomagala bolesne i hranila gladne.
Po predanju, Sveta Petka je srpskog porijekla, i potiče iz imućne i pobožne porodice. Rođena je u Epivatu u Trakiji, između Silinavrije i Carigrada, krajem 10. ili početkom 11. vijeka. Na ikonama je predstavljena u monaškoj odjeći sa krstom u ruci.
Bila je usamljena, mnogo godina je provela u pustinji, a prema predanju, javio joj se anđeo i usmjerio je da širi Hristovu vjeru. U doba pozne starosti poslušala je glas anđela, ostavila pustinju i vratila se u Epivat. Tu je poživjela još dvije godine u neprestanom postu i molitvi.
Prepodobnu mati Paraskevu proslavio je njen podvižnički život u pustinji, ali i mnogobrojna čuda koje je, kako kažu vjerovanja, učinila posle upokojenja, a prema riječima vjernika, čini ih i dan danas.
Nakon što se, prema predanju, svetiteljka u snu javila nekom Georgiju i Jefimiji, hrišćani iz Epivata pronašli su njene mošti i prenijeli ih u hram Svetog Petra i Pavla. Njene čudotvorne mošti prenošene su od tada mnogo puta.
U Carigrad, pa u Trnovo, a onda su opet vraćeneu Carigrad, pa odatle u Beograd. Sada se njene mošti nalaze u rumunskom gradu Jašiju, a mali prst na Kalemegdanu.
Bugarski car Jovan Asen 1238. po jednima je oteo, po drugima jednostavno prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kad su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenijete, po zapovijesti sultana Bajazita, u moldavski grad Jaši.
Kneginja Milica uspjela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu.
Sultan Sulejman Drugi prenio je mošti svete Paraskeve 1521. u Carigrad.
Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu koji ih je prenio u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gdje su i danas.
Na grobu Svete Petke, kaže legenda, događala su se razna čudesa. Pored njenih moštiju u Jašiju vjernici se najviše mole za isceljenja od raznih bolesti, spas od opasnosti, ratova, surove smrti…
Prepodobna mati Paraskeva, zaštitnica i čudotvorka, posebno je omiljena svetiteljka među Srbima.
EVO KAKVA SU VJEROVANJA
Narodna vjerovanja kažu da na današnji dan ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, a pogotovo to ne treba da rade žene.
Mnogi koji vjeruju u Svetu Petku, tvrde da se ona uvijek odazove molitvama, posebno za zdravlje i sreću porodice. Ali, kad je neko jednom prizove u svoj dom, ona kasnije dolazi i nepozvana, kad god porodici prijeti neka nesreća.
Javlja se i upozorava svoje vjernike uglavnom kroz snove. Svetu Petku, na njen dan, 27. oktobra mnogi prizivaju u pomoć, paleći tamjan i zalivajući slavski hleb crvenim vinom, pominjući u molitvama Petkovicu ili Pejčindan. Potom popiju vodu sakupljenu s izvora uz manastire posvećene njoj. Ta se voda naziva adžijama.
Njome u ponoć treba ugasiti i svijeću koja se taj dan, drži upaljena 24 sata. Svijeća se čuva do sledeće slave jer ima svojstvo zaštitnika.
A od kolača koji je isjekla, ili domaćica ili žena gost koja je prva stigla, treba sačuvati mrve. Posle ponoći ih valja posuti po tavanu kuće ili pod krevete. Snovi koji se te noći sanjaju biće proročki, tvrdi tradicija. I dodaje da će djevojke koje sačuvaju mrvice, pošto su pojele parčence hleba namijenjenog Svetoj Petki, te noći vidjeti i svoju sudbinu, i budućeg muža u snu.