U Crnoj Gori je najčešće korišćenja droga heroin, a prema posljednim podacima Instituta za javno zdravlje (IJZ) u potražnji za tretmanom bilo je oko 1,3 hiljade zavisnika, kazala je psiholog u IJZ-u Tatijana Đurišić.
Ona je povodom 26. juna, Međunradnog dana borbe protiv droga kazala da se u Institutu od 2013. godine vodi Registar narkomanije.
Đurišić je navela da su u Registru podaci iz javnih zdravstvenih ustanova o korisnicima droga koji su se javili zbog problema povezanih sa upotrebom droga.
„Prema podacima iz Registra narkomanije za 2017. godinu u potražnji za tretmanom bilo je ukupno 1174 muškaraca i 132 žene, a najčešće korišćena droga je heroin, zbog koje se na tretman javilo 878 muškraca i 87 žena“, kazala je Đurišić agenciji MINA.
Ona je objasnila da se podaci za registar sakupljaju samo iz bolničkih i vanbolničkih službi koje pripadaju javnom sistemu, a to su, domovi zdravlja, Odjeljenje za psihijatriju opšte bolnice Nikšić, Specijalna bolnica za psihijatriju Dobrota i Klinika za psihijatriju Kliničkog centra.
Prema njenim riječima, prosječan uzrast prve upotrebe droge bio je 22 godine za muškarce i 19 godina za žene, pri čemu se starosna granica novih registrovanih korisnika posljednih godina pomjera ka starijem uzrastu.
„Prosječan uzrast početka tretmana za muškarce bio je 35 godina, a 29 za žene, dok se od navedenog broja u 2017. godini prvi put za tretman javilo 48 muškaraca i 5 žena“, rekla je Đurišić.
Uzrast prve upotrebe droge, kako je kazala, kod muškaraca bio 23, a kod žena 29 godina.
„Godišnji broj novih korisnika prema podacima iz Registra, koji iskazuju potražnju za tretmanom je u padu, ali ukupan broj osoba koje traže tretman usljed upotrebe droga je nešto veći u poslednjih godinu dana što međutim nužno ne znači da je došlo do jednostavnog povećanja broja zavisnika“, navela je Đurišić.
Proširivanje supstitucionog programa najsavremenijim preparatima bupreorfina koji je o trošku države uveden 2017. godine, prema njenim riječima, rezultiralo je porastom broja registrovanih korisnika droga koji su se javili u javnozdravstvene ustanove zbog te savremenije terapije.
„Zavisnost o drogama je hronična recidivirajuća bolest sa teškom kliničkom slikom i nepredvidivim posljedicama, tako da je sigurno da postoji i mjesto i potreba za unaprijeđenjem kvaliteta i proširenjem opsega pružanja usluga postojećih servisa, tako i za uspostavljanjem novih“, rekla je Đurišić.
Ona je naglasila značaj i ulogu vaninstitucionalnih elemenata društva a posebno porodice i zajednicačije su uloge nezamjenjive u primarnoj prevenciji, liječenju i sprečavanju recidiva.
„Za proces liječenja i izlječenja od bolesti zavisnosti osnovni preduslov je autentična motivacija za liječenje, što znači da osoba treba da želi da se oporavi zbog sebe same, a ne zbog nekih drugih motiva kao na primjer zbog porodice, partnera, da bi se sačuvao posao i slično“, pojasnila je Đurišić.
Prema njenim riječima, osobi koja boluje od bolesti zavisnosti neophodno je pomoći i motivisati je da sama osjeti da mora sebi pomoći, jer se tek tada može kvalitetno oporaviti.
„Proces oporavka je dug i zahtijeva da zavisnik uz ličnu motivaciju i dobar i realan uvid u svoje stanje ima nedvosmislenu podršku porodice, partnera, bliskih prijatelja, što znači da uz pravu motivaciju, čvrstu odluku i podršku najznačajnijih ljudi u okruženju zavisnika liječenje je svakako moguće.“, poručila je Đurišić.