Najperspektivnije područje za naftno nalazište u Crnoj Gori je, pored Ulcinja i Boke Kotorske, i Zetsko skadarska ravnica, a potencijal postoji i u sjevernom dijelu, smatra naučni savjetnik u penziji, Dušan Dragović.
U razgovoru za Dnevne novine Dragović, koji iza sebe ima 60 godina dugu istraživačku karijeru iz oblasti geologije, je naveo da je oblast kod Skadarskog jezera, tačnije zetska ravnica perspektivna, jer su sedimenti na tom području, koji mogu nositi naftu, debeli deset kilometara.
„Perspektivnost se ne gleda da li ima nafte, već po sadržaju i sastavu stijena u kojima se javlja. Geofizičkim metodama se utvrđuje da li u dubini postoje stijene koje su povoljne da nose tu rudu i moraju da imaju šupljine. To su pjeskovi, krečnjaci koji su izlomljeni i šupljikavi da bi se nafta tu nakupila“, objasnio je Dragović.
Prema njegovim riječima, istraživanja se sprovode da se utvrde stijene koje mogu nositi naftu, a tek kad uslijede velika, dubinska bušenja utvrdi se da li ima tog energenta.
Nafta u Crnoj Gori se, kako je kazao, može kriti na dubinama od dvije do tri hiljade metara, ali ne i pliće.
Dragović je naveo da u Crnoj Gori imaju 33 mineralne sirovine, od kojih je energetskih i metaličnih po sedam, dok je nemetaličnih 19, među kojima su kamen, bentonit, glina i škriljci.
„Od tih ruda se može korititi oko 15, a ostalo je neistraženo, upropašćeno ili neinteresantno za tržište. Svaka mineralna sirovina kod nas ima više nalazišta, a poznato je više od 800 lokaliteta na kojima se javljaju“, precizirao je Dragović, koji je objavio 101 naučni rad i 22 knjige.
On je ocijenio da je šteta što znatan broj mineralnih sirovina i njihovih lokaliteta nijesu eksploatisani.
„Uzrok tome su neregularno korišćenje, tržište, infrastruktura“, ukazao je Dragović.
Na pitanje koje neiskorišćene mineralne sirovine najprije treba dati na koncesiju, Dragović je rekao da su to barit, bentonite, bijeli boksit, laporce, glina i ukrasni kamen u Kolašinu i Andrijevici.
„Među rudama koje treba eksploatisati, dati na koncesiju i prodavati je betonit, koji se nalazi iznad Petrovca, a ima ga i kod Šavnika, kao i barit u Pljevljima u planini Kovač, koji služi za raketnu tehniku“, obrazložio je Dragović.
Bijeli boksit, kako je kazao, je rijetka sirovina i jedino je u svijetu ima u Crnoj Gori, dok najveći izvozni potencijal ima crveni boksit koji je najkvalitetniji na području nikšićke Župe.
Dragović je ukazao da u Crnoj Gori nema nalazišta zlata i dijamanata, ali ima srebra u rudnicima Brskovo i Šuplja stijena u Mojkovcu i Pljevljima u količinama od jedan odsto.
Prema njegovim riječima, čvrstim mineralnim sirovinama u Crnoj Gori se ne posvećuje adekvatna pažnja.