Pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju svetog Marka, pisca jednog od četiri jevanđelja. Markovdan se uvijek slavi 8. maja.
Marko je bio saputnik i pomoćnik apostola Petra, koji ga je u svojoj prvoj poslanici nazvao svojim sinom, ali ne sinom po tijelu, nego po duhu.
Kada je Marko bio s Petrom u Rimu, vjernici su ga zamolili da im napiše o spasonosnoj nauci Isusa Hrista, njegovim čudima i životu.
Tako je Marko napisao jevanđelje, koje je vidio i apostol Petar, jedan od prvih 12 Hristovih učenika, i posvjedočio da je istinito.
Petar je Marka postavio za episkopa i poslao ga u Misir da propovijeda. Misir je u to vrijeme pritiskao gustim mrakom neznaboštva, idolopoklonstva, gatanja i zlobe.
Sveti Marko je, uz Božiju pomoć, uspio da posije sieme Hristove nauke po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja je došao u Aleksandriju, gdje je zasnovao hrišćansku crkvu i postavio episkopa, sveštenike i đakone.
Marko je svoju propovijed Marko potvrđivao mnogobrojnim velikim čudima.
Kada su ga neznabošci optuživali da razara njihovu idolopokloničku vjeru i kada je gradonačelnik počeo da ga traži, Marko je ponovo pobjegao u Pentapolj, gdje je nastavio svoje djelo.
Marko se posle dvije godine vratio u Aleksandriju, na veliku radost vjernika, čiji se broj višestruko povećao.
Tada su ga uhvatili neznabošci, vezali ga i vukli po kaldrmi vičući: "Povucimo vola u obor".
Teško povrijeđenog i krvavog bacili su ga u tamnicu, gde mu se prvo javio anđeo koji ga je hrabrio i krijepio.
Zatim mu se javio i sam Isus Hrist, koji mu je rekao: "Mir Tebi, Marko, jevanđeliste moj", a Marko mu je odgovorio: "Mir i tebi, gospode moj Isuse Hriste".
Zlobni ljudi su sjutradan izvukli Marka iz tamnice i ponovo ga vukli po ulicama i ponovo vikali: "Povucimo vola u obor".
Iznuren i izmožden, Marko je izustio: "U ruke tvoje, gospode, predajem duh moj", i umro, 68. godine u Aleksandriji.
Sarkofag svetog Marka nalazi se u Veneciji u crkvi posvećenoj ovom jevanđelisti.