Pravoslavni vjernici danas slave krsnu slavu, a za ovaj dan se vezuju i interesantna vjerovanja.
Na Jovana Zlatoustog se izbjegava svako korišćenje konca, vunice, strune, tj. šivenje, pletenje, vezivanje. Vjeruje se da onaj ko tada prekine nit (konac) time prekida i svoj život.
Sveti Jovan važi za učenog sveca, vjeruje se da je na dan kada on slavi dobro uzeti knjigu u ruke i pročitati bar neki njen dio.
Jovan Zlatousti je u tajne hrišćanstva ušao nakon smrti roditelja, kada se zamonašio. Taj svečani čin pratili su lično apostoli koji su ga blagosiljali i prorekli mu veliku službu, veliku blagodat i veliko stradanje.
Rođen je u Antiohiji, 354. godine, gdje je studirao bogoslovlje u sklopu škole biblijske egzegeze kojom je rukovodio Diodor Tarsijski. U Antiohiji je rukopoložen u čin đakona i sveštenika (385).
Kao đakon piše "O sveštenstvu" (djelo neprevaziđeno do danas), a kao sveštenik posvetio se propovijedničkoj službi. Propovijeda svakodnevno, na određene teme, ali naročito o ličnoj i društvenoj etici, braneći siromašne i izrabljivane, osuđujući bogate i one koji drže vlast.
Blagodareći njegovoj propovijedničkoj slavi, 397. godine izabran je za episkopa carigradskog, gdje će uskoro ući u sukob sa Evtropijem, ministrom dvora cara Arkadija, i sa caricom Evdoksijom jer je predlagao potpunu reformu načina života, kako u Crkvi tako i na carskom dvoru.
Pod spletkama Patrijarha Teofila Aleksandrijskog, Sveti Jovan je zbačen sa prijestola 402. godine. Ponovo dolazi iz prvog progonstva, a naposletku Evdoksija ga progoni u Kukuz, gdje je umro 407. godine. Odavde piše najveći dio pisama, među kojima i 17 Pisama Olimpjadi.
Smatra se da je najvećim tumačem Svetog Pisma, najboljim hrišćanskim besjednikom, učiteljem hrišćanskog života, idealni primer Crkvenog pastira i stradalnik za Jevanđelje Hristovo koje je propovijedao.
Crkva ga slavi više puta u toku godine. 30. januara zajedno sa Sv. Vasilijem Velikim i Sv. Grigorijem Bogoslovom - Sveta Tri Jerarha, i posebno 27. januara i 13. novembra (26. novembra po novom kalendaru.)
POUKE ZLATOUSTOG
Ako budeš odgovarao ukorom na ukor, onda ćeš raspaliti vatru.
Nije na šteti onaj koji trpi zlo, nego onaj koji čini zlo.
Ne budi zlopamtljiv, ako nećeš da uvrijediš sebe samoga.
Nema ničega bezopasnijega, nego li oprostiti neprijatelju; nema ništa opasnije, nego li mu se osvetiti.
Prava vjera pri poročnom životu ne donosi nikakve koristi.
Nema većega tiranstva, koje bi bilo tako nepodnošljivo, kao navika; ne nazivaju nju uzalud drugom prirodom.