Pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju drugi dan hrišćanske žalosti, Veliku subotu. To je dan koji je Hristos proveo u Hadu pa ga vjernici obilježavaju u molitvi i tišini. Po završenoj liturgiji jede se hleb i voda.
Pravoslavna crkva vjeruje da je Hristos bio toga dan u grobu Tijelom, a da je duhom bio u Adu, a u isto vrijeme na prestolu bio sa Ocem i Duhom samim tim što je On sveprisutni Bog, neodvojiv od druga dva lica Svete Trojice.
Na taj dan je Isus pokazao da je došao kraj starom vijeku koji je bio obilježen svetkovanjem subotnjeg dana, i otpočeo novi vijek u kome se svetkuje dan Njegovog Vaskrsenja.
Početak vaskršnjeg slavlja oglašava se zvonima na pravoslavnim hramovima koja prvi put zvone posle dana žalosti kada se, umjesto liturgija, služe carski časovi, a bogosluženja najavljuju drvenim klepalima.
Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, najradosniji praznik pobjede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vjere.
Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za crkvu Groba Hristovog, gdje vjernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi "blagodatnog ognja".
Na taj poslednji dan Nedelje stradanja i smrti vjernici cjelivaju plaštanicu na Hristovom grobu koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare i krajem dana u subotu, pred slavlje Vaskrsenja, uz poseban ritual ophoda oko crkve unosi u oltar.
Najrašireniji naziv za dan uoči Uskrsa je velika subota, strašna subota, zavalita subota ili dugačka subota.Svi ovi nazivi opominju na duge Hristove muka na raspeću i upućuju ljude da treba da učine kakvo dobro ili milosrdno djelo.
U Bosanskoj krajini i Hercegovini najčešći je naziv crvena subota zato što se tada maste ili šaraju uskršnja jaja, najčešće u crveno. Pripoveda se da su sva jaja pocrvenjela u trenutku kada je Isus vaskrsnuo iz groba, i zato ih valja bojiti u crveno.
Velika subota je dan uoči Vaskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Sprema se i čisti kuća, pripravlja ruho, boje jaja, po pravilu izjutra prije izlaska sunca.
Na veliku subotu se ne radi u polju i žene ne rade ručne radove.