Predstavnik UNICEF-a u Crnoj Gori Benjamin Perks samo za MONDO govori o Crnoj Gori, novim projektima, aktivnostima UNICEF-a...
Predstavnik ste UNICEF-a u Crnoj Gori od 2011. Kako ocjenjujete stanje dječjih prava u Crnoj Gori?
"Stanje bih ocijenio kao mješovito. Nema sumnje da je tokom protekle dvije decenije došlo do znatnog poboljšanja u pogledu zdravlja, sanitetsko-higijenskih uslova, smanjenja siromaštva i prakse roditeljstva, što je značajno smanjilo stopu smrtnosti među djecom mlađom od 5 godina, koja se širom svijeta koristi kao indikator stanja dječjih prava. Između 10 i 14% djece živi u siromaštvu i ta djeca su manje uspješna u svim životnim dobima u oblasti obrazovanja, zdravlja, ishrane i socijalne zaštite - prisutna je velika koncentracija dječijeg siromaštva u seoskim sredinama na sjeveru, kao i među Romima i Aškalima. Velika je vjerovatnoća da će dijete koje raste u siromaštvu, u seoskoj sredini na sjeveru, morati jako puno da se trudi da bi imalo neke od osnovnih uslova koje većina djece u Podgorici ili Budvi uzima zdravo za gotovo. Zajedno sa Vladom radimo na stalno prisutnim problemima - među kojima su zaštita djece od zlostavljanja i nasilja, promovisanje socijalne inkluzije djece sa smetnjama u razvoju, romske djece i djece bez roditeljskog staranja. U sistemima obrazovanja i zdravstvene zaštite majke i djeteta sprovode se intenzivne reforme i zajedno sa Vladom radimo na navedenim problemima. Od novijih dostignuća u oblasti dječjih prava u Crnoj Gori ističem povećanje od 500% u pogledu broja djece sa smetnjama u razvoju koja pohađaju državne škole i to što se na gotovo svu djecu u sukobu sa zakonom primjenjuju alternativne sankcije, kojima se zamjenjuju zatvorske kazne i djeca tako sklanjaju sa puta u život kriminala. Medijsko eksponiranje djece koja borave u državnim ustanovama poput doma “Mladost” je poseban oblik kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori, oko kojeg treba hitno nešto preduzeti."
Koordinisanim naporima se radi i na usklađivanju nacionalnog zakonodavstva sa međunarodnim i evropskim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. Međutim, sada je neophodno da zajedničkim naporima dalje razvijamo i osnažimo sisteme za sprovođenje ovih reformi - naročito u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti i pravosuđu."
Koje nove projekte UNICEF ima u planu?
"Intenzivirali smo podršku reformi sektora obrazovanja, što je obilježeno međunarodnom konferencijom na visokom nivou koja je u prisustvu premijera otvorena u Podgorici u julu mjesecu.
Ministar obrazovanja i ja smo se obavezali na zajednički rad na tri ključne oblasti reforme:
1) Povećanje obuhvata djece ranim obrazovanjem - što je na globalnom nivou prepoznato kao suštinski važan faktor za uspjeh u učenju i dugoročni ekonomski razvoj. Uprkos tome, ranim obrazovanjem obuhvaćeno je samo 40% djece uzrasta od 3 do 6 godina u Crnoj Gori;
2) Primjena novog sistema za kontrolu kvaliteta kako bi se poboljšao uspjeh djece u osnovnim i srednjim školama i
3) Realizacija inovativnih pilot projekata sa ciljem razvijanja karaktera i vrijednosti djece u školama i osavremenjivanje pristupa matematici.
Počeli smo da planiramo našu sljedeću veliku kampanju kojom ćemo promovisati rano obrazovanje u regionu upravo tamo gdje je obuhvat najniži - na sjeveru zemlje, gdje iznosi 17%. Pohađanje predškolskih ustanova i uspješnost u dugoročnom obrazovanju i životu direktno su međusobno povezani. Ako se sada ne pozabavimo niskom stopom upisa djece u predškolske ustanove u siromašnim krajevima zemlje, ući ćemo u krug međugeneracijskog siromaštva i regionalnih razlika. Što je veća stopa upisa u kvalitetne predškolske ustanove, to su bolji dugoročni izgledi za ekonomski, socijalni i demokratski razvoj Crne Gore."
Da li u Crnoj Gori postoji svijest o potrebama djece i u kojim oblastima po vašem mišljenju treba dodatno ulagati napore?
"Veoma je važno odmah istaći da je prilično očigledno da je ovo društvo koje zaista voli djecu i da su djeca u centru zajednice. Međutim, kao i kod svih drugih društava - prisutni su problemi sa nasiljem i zlostavljanjem. Novije studije pokazuju da je 31% djece izloženo fizičkom kažnjavanju. Mislim da roditelji nisu upoznati sa rezultatima novijih istraživanja koja pokazuju da primjena takvog nasilja dugoročno utiče na sposobnosti, opštu dobrobit i uspješnost djeteta. U anketi koju smo radili zajedno sa Skupštinom Crne Gore došli smo do podatka da svako deveto dijete poznaje nekoga ko je seksualno zlostavljan kao dijete - ovo je tabu tema, ali se moramo osloboditi tabua kako bi omogućili djeci žrtvama da zatraže odgovarajuću pomoć i zaštitu. Drugi oblici stresa koji imaju dugoročni efekat po dobrobit djeteta su vršnjačko nasilje, nasilje preko interneta i posmatranje nasilničkog ponašanja među roditeljima. Čovjek ima sposobnost da apsorbuje kratke udare stresa, ali ne i dugi, hronični i stalni stres koji oslobađa velike količine kortizola, hormona stresa, koji ugrožava fizički i intelektualni razvoj. Testovi rađeni širom svijeta po ko zna koji put ukazuju na to da djeca koja imaju nepovoljna iskustva u djetinjstvu imaju lošiji uspjeh u školi, lošijeg su zdravstvenog stanja i imaju manje prihode. Roditelji koji ne zaštite djecu od nasilja, ili oni koji ih kažnjavaju fizički, time osiguravaju svojoj djeci put u lošiju budućnost."
"Svaki roditelj ima dva velika zadatka: 1) da se postara da djeca imaju srećno i bezbjedno djetinjstvo puno ljubavi i topline i 2) da pripremi djecu da budu produktivne, uspješne i srećne odrasle osobe. Mislim da Crnogorci generalno veoma dobro izvršavaju ovaj prvi zadatak i to je nešto zaista posebno u ovom društvu. Međutim, mislim da nema dovoljno znanja o tome kako odgovoriti na ovaj drugi zadatak. Ovome odgovaraju i podaci koji govore da su do 25. godine Crnogorci veoma srećni, dok se nakon toga suočavaju sa socijalnim problemima kao što su depresija, samoubistvo, kocka, upotreba sedativa i neaktivnost. Već odavno postoji potreba da se u javnosti o ovome povede debata."
Slavni britanski glumac Nikolas Lindherst učestvovao je u kampanji kancelarije UNICEF-a u Crnoj Gori “Svako dijete treba porodicu”. Hoće li još neka slavna ličnost biti uključena u aktivnosti UNICEF-a u Crnoj Gori?
"Naravno da hoće, ali ... kao i u slučaju Nikolasa Lindhersta, na čijem smo dolasku radili preko godinu dana, i ovo će biti tajna sve do dolaska te osobe."
Nekoliko godina živite u Crnoj Gori. Kako biste opisali ljude u Crnoj Gori?
"Fantastični su. Nevjerovatno ljudski, ljubazni, puni ljubavi i topline. Tu je i nevjerovatna solidarnost i jedinstveni šarm. Istakao bih eleganciju i stil kod ljudi, kao i socijalnu komunikaciju - kad Crnogorac sretne poznanika na ulici, zastaće i pričaće sa njim pet ili deset minuta. Prisutan je osjećaj zajedništva.
Kao Britanac, volim vaš humor - isti je kao naš. Zato su toliko popularne serije Monti Pajton, Mućke, Crna guja i druge. Imate istu vrstu duhovitosti kao mi.
Kad ne bi naveo i ponešto negativno, rekli biste da nisam iskren, tako da ću reći to da mi se ne sviđa sklonost da se prednost daje vezama prije nego li stručnosti i uloženom trudu u lično napredovanje, što ugrožava ekonomski i intelektualni razvoj društva, isto kao i društveni šminkeraj ili glumatanje, koje je prilično uobičajeno u društvu. Pored toga, mislim da nikada ne bih mogao da volim Turbo Folk JSvaka zemlja ima nešto negativno. U mojoj zemlji mi se ne sviđa to što su ljudi često rezervisani i nezainteresovani - a o engleskoj hrani mislim isto što i o Turbo Folku ... s tim što se sada situacija možda promijenila zahvaljujući Džejmi Oliveru.
Međutim, nikada nisam bio u zemlji sa toliko topline i duha. Ima još jedna stvar za koju mislim da je većina Crnogoraca nije svjesna. Razgovarao sam sa grupom starijih britanskih turista nedavno na aerodromu i evo šta su mi rekli: “Svidio nam se Perast, Lovćen i Sveti Stefan - ali ono što nas je najviše impresioniralo jeste ljubaznost mladih - besprekornog su ponašanja.” Nešto slično rekao je i Nikolas Lindherst. Mladi su ovdje ljubazni, predusretljivi, poštuju i lijepo se ophode prema svojim komšijama - što samo potvrđuje posebnost crnogorskog duha."
Pored brojnih obaveza u UNICEF-u, kako provodite slobodno vrijeme?
" Vozim duge ture biciklom, volim fudbal i ragbi. Navijam za Totenhem Hotspur iz sjevernog Londona. Jako puno čitam - u prosjeku čitam jednu do dvije knjige mjesečno - obično je to stručna literatura iz politike, psihologije, ali volim i romane - Andrića i Kiša, između ostalih. Idem često u teretanu. Volim planinarenje, idem sa svojim psom Nevilom, a volim i da razgovaram sa pametnim i interesantnim ljudima."
Gdje volite da izlazite u Podgorici, Crnoj Gori?
"Kao zvaničnik UN-a, ne dopuštam sebi da bilo šta reklamiram."
Recite nam za kraj neku anegdotu iz Crne Gore?
"Ako živite život u dobrom raspoloženju, onda vam se nešto smiješno dešava svakodnevno - naročito ako ste u zemlji kao što je Crna Gora gdje ljudi imaju smisao za humor. Što bi rekli svi veliki komičari - ne možete nešto smiješno prenijeti u štampanoj formi ako niste neki do velikih komediografa kao što su Ivlin Vo ili Oskar Vajld - tako da ću anegdote sačuvati za razgovor uživo."