U Crnoj Gori je krajnje vrijeme za novi izvor električne energije, a najbliži ostvarenju tog cilja je drugi blok Termoelektrane u Pljevljima, ocijenio je nekadašnji predsjednik Upravnog odbora Elektroprivrede Krunislav Vukčević.
Vukčević, koji je bio i potpredsjednik crnogorske Vlade, rekao je da je projekat izgradnje drugog bloka TE Pljevlja bez dileme dobar projekat koji će doprinijeti energetskoj sigurnosti Crne Gore.
“Ja, ipak, preferiram izgradnju energetskih objekata na bazi obnovljivih izvora, jer su obnovljivi potencijali Crne Gore veliki i njima treba upravljati racionalno i odgovorno”, rekao je Vukčević listu Elektroprivreda.
U trci za izgradnju drugog bloka TE Pljevlja ostale su češka Škoda Praha, Powerchina Hubei Electric Power Survey & Design Institute i China Machinery Engineering Corporation (CMEC).
On smatra da zbog stepena zaduženosti države, koncesioni i slični oblici finansiranja treba da budu u prvom planu.
“Posebno podržavam izgradnju hidroelektrana, velikih i malih, ali i iskorišćenje solarne energije, biogasa, vjetra”, naveo je Vukčević.
Vukčević je na pitanje kako sada gleda na probleme sa kojima se EPCG suočava, a koji su bili prisutni i dok je on bio na odgovornim funkcijama u toj kompaniji, kao što su gubici i otežana naplata računa za isporučenu električnu energiju, odgovorio da su i tada imali mnogo problema u naplati potraživanja, čak i od velikih privrednih potrošača, iako je cijena električne energije u to vrijeme bila daleko od ekonomske.
“Neizmirivanje obaveza prema EPCG, i pored tako niske cijene, bila je uobičajena praksa. Stoga smo bili prinuđeni da isključujemo čak i velika preduzeća i da potraživanja rješavamo sudskim putem, uz svo uvažavanje finansijskih problema potrošača”, objasnio je Vukčević.
Uprkos restriktivnim mjerama, kako je kazao, dugovanja se nijesu značajnije smanjivala.
“Teškoće u naplati potraživanja ni do danas nijesu otklonjene, iako sam u saznanju da se u EPCG sprovode brojne kampanje koje dužnicima olakšavaju izmirivanje obaveza. Gubici električne energije su, zbog nedovoljnog ulaganja u održavanje i razvoj elektromreže, premašivali petinu distribuirane električne energije. Visini gubitaka su naravno, doprinosili i subjektivni faktori”, rekao je Vukčević.
On je rekao da je problem gubitaka još aktuelan, ocjenjujući da je dobro da ga EPCG pokušava riješiti uvođenjem novih modernih tehnologija.
EPCG, kako je ocijenio, u finansijskom smislu treba da bude generator rasta privrede, jer joj to po svemu pripada.
“Izgradnja novih kapaciteta, uz sve komplimente postojećim, apsolutni je prioritet”, kazao je Vukčević.
On je podsjetio da je period kada je bio na čelu Upravnog odbora EPCG bio obilježen potpunom političkom i ekonomskom blokadom od međunarodne zajednice, dok se na unutrašnjem planu uvodio novi sistem dvočlane federacije sa procesom privredne tranzicije od društvenog u državno i privatno vlasništvo.
“Tome treba dodati uvoznu zavisnost crnogorske privrede, bilo da je riječ o razvoju ili održavanju proizvodnih kapaciteta, uključujući i remontovanje energetskih postrojenja. U takvim okolnostima trebalo je iznalaziti rješenja za kakvo takvo funkcionisanje privrednog sistema uopšte, pa i EPCG”, objasnio je Vukčević.
On je podsjetio da je, na sreću, 1994. godine poslovanje donekle olakšano zaustavljanjem do tada u svijetu nezapamćeno visoke inflacije koja je dodatno multiplikovala teškoće u svim oblicima društvene djelatnosti.
Prema riječima Vukčevića, ograničavajući faktor, koji je bitno uticao na funcionisanje elektroenergetskog sistema Crne Gore, bio je i niska cijena električne energije koja je imala dominantno socijalnu dimenziju.
“Daleko od ekonomske, tadašnja cijena teško da je mogla pokriti i troškove proizvodnje, a o izgradnji novih kapaciteta nije se moglo ni razmišljati. Zbog nedostatka obrtnih sredstava za tekuće poslovanje, godišnji remonti bili su djelimični i nepotpuni”, saopštio je Vukčević.
On je, komentarišući razna dešavanja među kojima je i havarija generatora u TE Pljevlja, kazao da je kasnije došlo do mimoilaženja oko cijene električne energije.
“Smatrao sam da ona ne treba da bude socijalna kategorija, jer sam na EPCG gledao kao na giganta koji determiniše savremeni privredni, društveni i ukupni život. Ono što je krvotok za čovjeka, to je energija za sve tokove društvenog života, a samo zahvaljujući stručnosti, entuzijazmu i solidarnosti radnika EPCG taj energetski krvotok održavao se na zavidnom nivou u datim uslovima. Tada sam se povukao, a nedugo zatim i penzionisao”, zaključio je Vukčević.
“Ja, ipak, preferiram izgradnju energetskih objekata na bazi obnovljivih izvora, jer su obnovljivi potencijali Crne Gore veliki i njima treba upravljati racionalno i odgovorno”, rekao je Vukčević listu Elektroprivreda.
U trci za izgradnju drugog bloka TE Pljevlja ostale su češka Škoda Praha, Powerchina Hubei Electric Power Survey & Design Institute i China Machinery Engineering Corporation (CMEC).
On smatra da zbog stepena zaduženosti države, koncesioni i slični oblici finansiranja treba da budu u prvom planu.
“Posebno podržavam izgradnju hidroelektrana, velikih i malih, ali i iskorišćenje solarne energije, biogasa, vjetra”, naveo je Vukčević.
Vukčević je na pitanje kako sada gleda na probleme sa kojima se EPCG suočava, a koji su bili prisutni i dok je on bio na odgovornim funkcijama u toj kompaniji, kao što su gubici i otežana naplata računa za isporučenu električnu energiju, odgovorio da su i tada imali mnogo problema u naplati potraživanja, čak i od velikih privrednih potrošača, iako je cijena električne energije u to vrijeme bila daleko od ekonomske.
“Neizmirivanje obaveza prema EPCG, i pored tako niske cijene, bila je uobičajena praksa. Stoga smo bili prinuđeni da isključujemo čak i velika preduzeća i da potraživanja rješavamo sudskim putem, uz svo uvažavanje finansijskih problema potrošača”, objasnio je Vukčević.
Uprkos restriktivnim mjerama, kako je kazao, dugovanja se nijesu značajnije smanjivala.
“Teškoće u naplati potraživanja ni do danas nijesu otklonjene, iako sam u saznanju da se u EPCG sprovode brojne kampanje koje dužnicima olakšavaju izmirivanje obaveza. Gubici električne energije su, zbog nedovoljnog ulaganja u održavanje i razvoj elektromreže, premašivali petinu distribuirane električne energije. Visini gubitaka su naravno, doprinosili i subjektivni faktori”, rekao je Vukčević.
On je rekao da je problem gubitaka još aktuelan, ocjenjujući da je dobro da ga EPCG pokušava riješiti uvođenjem novih modernih tehnologija.
EPCG, kako je ocijenio, u finansijskom smislu treba da bude generator rasta privrede, jer joj to po svemu pripada.
“Izgradnja novih kapaciteta, uz sve komplimente postojećim, apsolutni je prioritet”, kazao je Vukčević.
On je podsjetio da je period kada je bio na čelu Upravnog odbora EPCG bio obilježen potpunom političkom i ekonomskom blokadom od međunarodne zajednice, dok se na unutrašnjem planu uvodio novi sistem dvočlane federacije sa procesom privredne tranzicije od društvenog u državno i privatno vlasništvo.
“Tome treba dodati uvoznu zavisnost crnogorske privrede, bilo da je riječ o razvoju ili održavanju proizvodnih kapaciteta, uključujući i remontovanje energetskih postrojenja. U takvim okolnostima trebalo je iznalaziti rješenja za kakvo takvo funkcionisanje privrednog sistema uopšte, pa i EPCG”, objasnio je Vukčević.
On je podsjetio da je, na sreću, 1994. godine poslovanje donekle olakšano zaustavljanjem do tada u svijetu nezapamćeno visoke inflacije koja je dodatno multiplikovala teškoće u svim oblicima društvene djelatnosti.
Prema riječima Vukčevića, ograničavajući faktor, koji je bitno uticao na funcionisanje elektroenergetskog sistema Crne Gore, bio je i niska cijena električne energije koja je imala dominantno socijalnu dimenziju.
“Daleko od ekonomske, tadašnja cijena teško da je mogla pokriti i troškove proizvodnje, a o izgradnji novih kapaciteta nije se moglo ni razmišljati. Zbog nedostatka obrtnih sredstava za tekuće poslovanje, godišnji remonti bili su djelimični i nepotpuni”, saopštio je Vukčević.
On je, komentarišući razna dešavanja među kojima je i havarija generatora u TE Pljevlja, kazao da je kasnije došlo do mimoilaženja oko cijene električne energije.
“Smatrao sam da ona ne treba da bude socijalna kategorija, jer sam na EPCG gledao kao na giganta koji determiniše savremeni privredni, društveni i ukupni život. Ono što je krvotok za čovjeka, to je energija za sve tokove društvenog života, a samo zahvaljujući stručnosti, entuzijazmu i solidarnosti radnika EPCG taj energetski krvotok održavao se na zavidnom nivou u datim uslovima. Tada sam se povukao, a nedugo zatim i penzionisao”, zaključio je Vukčević.