Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava pravoslavnih porodica, a vjernici ga slave i kao iscelitelja i zaštitnika pojedinih zanata
Pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju dva praznika posvećena, svetom apostolu i jevanđelisti Luki i svetom Petru Cetinjskom, koji su, iako predstavnici dvije različite epohe, svojim djelima zadužili pravoslavlje.
Vjernici i Srpska pravoslavna crkva proslavljaju svetog apostola i jevanđelistu Luku i svetog Petra Cetinjskog. Smatra se da je Jevanđelje po Luki- treće jevanđelje u Novom zavjetu napisao oko 60. godine. U osnove hrišćanske propovjedi spadaju "Jevanđelje po Luki" i "Djela Svetih apostola".
Sveti Luka je jedan od prvih propovjednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i jedan od pisaca Četvorojevanđelja. Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je "ikona u ikoni" koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava.
Slikarsko djelo ovog svetitelja, rodom iz Antiohije, su i ikone Svetih apostola Petra i Pavla, a crkva ga smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Prema bogoslužbenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ovaj dan nije obeležen kao zavjetni, već je kao "crno slovo" svrstan u praznike od značaja za suštinu crkve.
Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava pravoslavnih porodica, a vjernici ga slave i kao iscelitelja i zaštitnika pojedinih zanata.
Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umjetnost i konzervaciju.
Sveti Luka je život okončao u 84. godini kada ga, kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, "zlobni idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i obesiše o maslinu u gradu Tivi".
Uspomenu na nedavno kanonizovanog Svetog Petra Cetinjskog, SPC slavi kao zavjetni praznik i "crveno slovo" u kalendaru. Prema zapisu vladike Nikolaja, ovaj svetitelj SPC je "cio svoj život viteški posvetio svome narodu", boreći se da izmiri zavađena plemena i odbrani zemlju od spoljnih neprijatelja.
Oba posla uspješno je obavio, a srpska crkva i narod posebno slave njegovu pobjedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji.
Godine 1784. postao je mitropolit i gospodar Crne Gore, ali je život nastavio u monaškoj keliji gdje se i upokojio 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru, navodi RTS.
(MONDO, Foto: SPC)