Vjernici koji vrijeme računaju po Gregorijanskom kalendaru danas će proslaviti Božić, jedan od najvećih hrišćanskih praznika.
![MONDO: Srećan vam (prvi) Božić! MONDO: Srećan vam (prvi) Božić!](https://mondo.me/Picture/14/png/za-vesti.png)
Božić po novim kalendarima, gregorijanskom i Milankovićevom, slave rimokatolička, protestantske, anglikanska i deset autokefalnih pravoslavnih crkava. Preostale četiri autokefalne crkve (jerusalimska patrijaršija, ruska, srpska i gruzijska pravoslavna crkva) rođenje Isusa Hrista proslaviće takođe 25. decembra, ali po svom, (staro)julijanskom kalendaru, ili 7. januara po gregorijanskom i novojuliljanskom, odnosno Milankovićevom kalendaru.
Katolička crkva je u ponoć između Badnjeg dana (24. decembra) i Božića (25. decembra) služila svetu misu koja se zove ponoćka. To je služba koju upražnjava samo rimokatolička crkva, jer se smatra da baš tada dolazi iz mraka Božje svjetlo.
Simboli proslave Božića kod rimokatolika su jasle u kojima je Hrist rođen, jelka kao vječno zeleno drvo i adventni vijenac.
Običaj da se u crkve postave jasle, sa figurama koje dočaravaju siromašne uslove staje u kojoj je Hrist rođen, potiče iz 13. vijeka. Takve jasle u svojim domovima danas imaju i vjernici.
U kućama vjernika rimokatoličke crkve vijenac-advent je ispleten od slame i borovih grančica, ukrašen purpurnim vrpcama i ima četiri crvene svijeće, zbog četiri nedjelje posta, koje se pale jedna po jedna, svake nedjelje uoči Božića.
Post uoči praznika je karakterističan i za katolike i za pravoslavne, ali teolozi kažu da katolici nisu toliko kao pravoslavni striktni u postu, već da njihova crkva više apeluje na duhovnu obnovu i pomoć svima koji su u nevolji.
Među Srbima je malo poznata činjenica da i većina pravoslanih crkava slavi Božić (ali ne i Uskrs) kada i katoliočka i protestanske, ali po svom kalendaru.
Kalendar koga se inače, pa tako i za proslavu Božića, drže te crkve se zove novojulijanski, reformisani julijanski ili, prema tvorcu, Milankovićev kalendar.
Naime u Carigradu (Konstantinopolju ili Istanbulu) maja 1923. godine održan je Svepravoslavni kongres na kome je kao član srpske delegacije učestvovao i srpski astronom Milutin Milanković koji je na zahtjev pravoslavnih predstavio svoj kalendar.
Opšte oduševljenje pristunih patrijarha i izaslanika (osim iz Moskovske patrijaršije koja nije imala predstavnika jer se još nije bila oporavila od Revolucije 1917.), Milanković nije zaslužio samo time što je kalendar neuporedivo tačniji (za razliku od gregorijanskog kalendara koji na svakih 400 godina "ispušta" tri prestupne u odnosu na stari julijanski ovaj na svakih 900 godina ispušta sedam), već i zbog toga što njihovim usvajanjem dobijaju normalan kalendar, a da ne moraju da prihvate kalendar katoličke crkve.
Pravoslavne crkve koje su reformisale kalendar su prihvatile od 1924. pa nadalje (bugarska crkva tek 1963.) Milankovićev ili tzv. novojulijanski kalendar, a ne gregorijanski.
Kalendar su do danas prihvatile 10 od 14 autokefalnih pravoslavnih crkava i to Carigradska (Vaseljesnka) patrijaršija (po "prvenstvu časti" među pravoslanivm crkvama prva), Aleksandrijska patrijaršija (druga), Antiohijska patrijaršija (treća), Grčka pravoslavna crkva (11.), Kiparska crkva (10.), Bugarska pravoslavna crkva (osma), Rumunska pravoslavna crkva (sedma), kao i manje pravoslavne crkve Poljske (12.), Čeških zemalja i Slovačke (14), Albanska (13). Zanimljivo je da i većina parohija u SAD prvoslavnih crkava koje se drže starog kalendara, čak i Moskovske patrijaršije, primijenjuju novojulijanski kalednar.
Svaka crkva ima svoje, manje ili više dobre, razloge zašto je ostala pri starom ili prihvatila novo računanje vremena, ali najpraktičniji svakako ima Jerusalimska patrijaršija. Naime većinu vjernika Jerusalimske patrijaršije čine pravoslani Arapi koji bi po novom kalendaru morali da se "guraju" na svetim mjestima u isto vrijeme kada Božić slave tamošnji katolici i protestanti.
Međutim, i crkve koje su prihvatile taj kalendar primijenjuju ga samo na nepokretne praznike, kao što je Božić. Uskrs svi hrišćani moraju slaviti istog dana, tako da se u celom pravoslavnom svetu Uskrs, kao i svi pokretni praznici (jer su vezani za Uskrs) slave po starom kalendaru.
Držeći se Pravila svetih Apostola, kanon 7: da "episkop, sveštenik ili đakon, koji bude praznovao vaskrsenje Hristovo prije proljećne ravnodnevice i zajedno sa judejima, neka bude svrgnut", pravoslavne crkve (osim Finske) Uskrs mogu da slave samo poslije jevrejskog Pesaha, odnosno Pashe, jer je ona bila u subotu uoči Hristovog vaskrsenja. Pasha pada uvijek prije proljećne ravnodnevice, pa se Uskrs može slaviti u prvu nedjelju poslije prvog punog mjeseca poslije proljećne ravnodnevnice, ili na dan punog mjeseca, ako pun mjesec padne u nedjelju.
Milankovićev i gregorijanski kalendar će se prvi put razlikovati 2800. godine.
(MONDO)