Saslušanja su planirana i za Veselina Barovića, nekadašnjeg čelnika Telekoma Olega Obradovića i Damjana Hostu, koji je učestvovao u pregovorima o prodaji manjinskog paketa akcija
Nakon gotovo 21 godine od prodaje većinskog paketa akcija Crnogorskog Telekoma, pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici trebalo bi da budu saslušani nekadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana Đukanović, kao i više osoba koje su učestvovale u privatizaciji te kompanije.
Prema saznanjima Pobjede, Đukanović bi iskaz trebalo da da u ponedjeljak, 2. novembra, u okviru postupka koji se odnosi na sumnje u korupciju prilikom privatizacije Telekoma 2005. godine. Saslušanja su planirana i za Veselina Barovića, nekadašnjeg čelnika Telekoma Olega Obradovića i Damjana Hostu, koji je učestvovao u pregovorima o prodaji manjinskog paketa akcija.
Ove dokazne radnje predložila je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović, koja smatra da je potrebno dodatno rasvijetliti okolnosti privatizacije, posebno navode da su preko konsultantskih ugovora prikrivane isplate mita.
Slučaj dobija dodatnu pravnu dimenziju zbog činjenice da je crnogorsko tužilaštvo ranije ocijenilo da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.
Dok MANS u krivičnoj prijavi tvrdi da su konsultantski aranžmani korišćeni za isplatu miliona eura namijenjenih podmićivanju, nekadašnji rukovodilac Moneta Miodrag Ivanović osporava takvu interpretaciju privatizacije i ukazuje na ekonomske okolnosti pod kojima je sprovedena prodaja Telekoma.
Ivanović smatra da je posebno važno uzeti u obzir rezultate međunarodnog tendera, na kojem je mađarski investitor ponudio znatno više novca od ostalih zainteresovanih kompanija.
„Zašto bi neko davao mito ako je već ponudio 15 ili 16 miliona više od drugoplasiranog? Šta time dobija?”, pita Ivanović.
Prema njegovim riječima, Mađar Telekom je za državni paket od 51,12 odsto akcija ponudio 114 miliona eura, što je bilo između 15 i 16 miliona više od naredne ponude, preosi Pobjeda.
On objašnjava da je nakon preuzimanja državnog paketa mađarska kompanija nastojala da poveća vlasništvo na najmanje dvije trećine, kako bi imala mogućnost samostalnog donošenja najvažnijih poslovnih odluka.
Međutim, postojao je nesporazum oko cijene dodatnih akcija. Mađar Telekom je bio spreman da plati najviše 2,20 eura po akciji, dok su manjinski akcionari, među kojima su bili građani i investicioni fondovi, tražili 2,50 eura.
Vlada je zbog toga odlučila da iz budžeta pokrije razliku od 30 centi po akciji. Za tu namjenu izdvojeno je, prema Ivanovićevim riječima, između 2,7 i 2,8 miliona eura.
„Vlada je odlučila da doplati razliku od 30 centi. Ja bih i danas donio takvu odluku”, kazao je on.
Ivanović smatra da je takav potez bio ekonomski opravdan jer je omogućio da se kroz prodaju manjinskih akcija ostvari priliv od približno 50 miliona eura u korist građana i investicionih fondova.
Taj novac nije uplaćen u državni budžet, već je pripao vlasnicima akcija koji su ih prodali. Prema njegovoj ocjeni, time su podstaknuti potrošnja, ulaganja i ostvarivanje poreskih prihoda.
Zbog toga, kako navodi, odluku Vlade ne treba posmatrati samo kroz iznos budžetske doplate, već i kroz šire ekonomske posljedice transakcije.
MANS je 1. marta 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv Mila i Ane Đukanović, kao i više drugih osoba, zbog sumnji da su tokom privatizacije Telekoma zloupotrijebili službeni položaj i omogućili isplatu mita preko konsultantskih ugovora.
U prijavi se navodi da je mađarskom investitoru, uz podršku predstavnika tadašnje vlasti, omogućeno preuzimanje kontrole nad Telekomom, dok su se preko navodno fiktivnih poslovnih aranžmana obavljale isplate koje su, prema tvrdnjama MANS-a, bile namijenjene podmićivanju, preosi Pobjeda.
Posebna pažnja posvećena je odluci Vlade da iz budžeta doplati razliku u cijeni akcija manjinskih vlasnika, što ta organizacija dovodi u vezu sa pregovorima vođenim tokom privatizacije.
MANS je iznio i sumnje da je među osobama koje su primale nezakonite isplate bio Milo Đukanović.
Dokumentacija na koju se ta organizacija poziva ukazuje da je 12. januara 2005. godine održan sastanak na kojem su bili Oleg Obradović, Veselin Barović, Damjan Hosta i predstavnik Mađar Telekoma Tomaš Morvai. Tema razgovora bili su uslovi pod kojima bi bile prodate akcije manjinskih vlasnika.
Ivanović, međutim, smatra da se opravdanost privatizacije mora procjenjivati i na osnovu rezultata međunarodnog tendera.
Prema njegovim podacima, za kupovinu državnog paketa bilo je zainteresovano šest međunarodnih kompanija, a na kraju su dostavljene četiri ponude.
„Najviše je ponudio Mađar Telekom, 114 miliona eura. Koliko se sjećam, naredna ponuda bila je oko 98 miliona, zatim 92 i 88 miliona. Dakle, mađarska kompanija ubjedljivo je pobijedila na međunarodnom tenderu”, navodi Ivanović.
On ističe da ni on ni Oleg Obradović nijesu bili članovi tenderske komisije i da nijesu učestvovali u odlučivanju o izboru kupca.
Prije raspisivanja tendera angažovana je Rajfajzen banka, koja je procijenila da vrijednost državnog paketa iznosi između 50 i 75 miliona eura, u zavisnosti od ishoda sudskih postupaka koji su se tada vodili.
„Ako bi se ti sporovi završili nepovoljno po Telekom, vrijednost bi bila oko 50 miliona. Ako bi se završili povoljno, mogla je dostići 75 miliona. A država je dobila 114 miliona eura”, kazao je Ivanović.
Sumnje u korupciju tokom privatizacije pojavile su se nakon finansijske revizije poslovanja Mađar Telekoma za 2005. godinu. Revizorska kuća „Pricewaterhouse Coopers“ tada je ukazala na postojanje konsultantskih ugovora čija poslovna svrha nije bila dovoljno objašnjena.
Zbog tih nalaza, revizorski odbor mađarske kompanije angažovao je u februaru 2006. međunarodnu advokatsku kancelariju „White & Case“, koja je sprovela internu istragu.
Nekoliko godina kasnije, 2011, američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) pokrenula je postupak protiv trojice bivših rukovodilaca Mađar Telekoma – Eleka Strauba, Andraša Baloga i Tomaša Morvaija.
Američki istražitelji tvrdili su da su oni učestvovali u organizovanju isplata preko konsultantskih ugovora, koje su navodno bile namijenjene podmićivanju crnogorskih državnih funkcionera i člana porodice jednog visokog zvaničnika.
Ipak, u javno dostupnim dokumentima američkih institucija nijesu navedena imena crnogorskih funkcionera za koje se sumnjalo da su bili primaoci novca.
Mađar Telekom i njegov većinski vlasnik Dojče Telekom krajem 2011. godine pristali su na poravnanja sa američkim institucijama, uz ukupne finansijske obaveze veće od 95 miliona dolara.
Ti postupci nijesu predstavljali utvrđivanje individualne krivične odgovornosti crnogorskih funkcionera pred domaćim pravosudnim organima.
Ivanović upravo činjenicu da američki istražitelji nijesu javno imenovali osobe iz Crne Gore vidi kao važan argument u preispitivanju optužbi.
„Amerikanci nikada nijesu imenom i prezimenom optužili nikoga iz Crne Gore. Iz Mađarske jesu, naveli su konkretne ljude. Zašto nijesu imenovali nikoga iz Crne Gore? Da su imali dokaz da je neko odavde uradio nešto protivzakonito, naveli bi njegovo ime”, kazao je Ivanović.
Crnogorsko tužilaštvo je tokom 2015. godine pojačalo saradnju sa američkim pravosudnim organima, kako bi pribavilo dokumentaciju koja se odnosila na privatizaciju Telekoma, preosi Pobjeda.
U aprilu te godine dokumentacija je dostavljena putem međunarodne pravne pomoći, dok je krajem oktobra delegacija crnogorskog tužilaštva boravila u Sjedinjenim Američkim Državama.
U delegaciji su bili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, specijalna tužiteljka Lidija Vukčević i rukovodioci viših državnih tužilaštava Vesna Jovićević i Rifat Hadrović.
Posjeta je trajala od 30. oktobra do 7. novembra, a jedan od predmeta o kojima se razgovaralo sa američkim kolegama bio je upravo slučaj Telekom.
Po povratku iz SAD, Katnić je saopštio da u vezi sa advokatskim ugovorima koji su povezivani sa Anom Đukanović i Nikolom Martinovićem nije utvrđena osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo.
„Za sada nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo”, izjavio je Katnić 19. novembra 2015. godine u emisiji „Načisto“ na Televiziji Vijesti.
Za razliku od tih advokatskih aranžmana, ugovor sa londonskom kompanijom „Rawleigh Trading“, vrijedan 2,3 miliona eura, bio je predmet dugotrajnog krivičnog postupka protiv Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića.
Tužilaštvo je tvrdilo da su njih dvojica zloupotrijebili položaj i omogućili isplatu novca za istraživanje telekomunikacionih tržišta u regionu, čime su navodno nanijeli štetu Telekomu i Monetu.
Obradović i Ivanović su tokom postupka odbacivali optužbe, navodeći da odluka o angažovanju konsultantske kompanije nije bila njihova inicijativa. Tvrdili su da je istraživanje regionalnog tržišta bilo dio poslovne strategije mađarskog vlasnika, koji je razmatrao širenje na Albaniju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i druga tržišta.
Obradović je objasnio da je inicijativa došla od Dojče Telekoma, odnosno njegove mađarske kompanije, dok je Odbor direktora Crnogorskog Telekoma jednoglasno odobrio zaključenje ugovora.
Ivanović je tvrdio da nije učestvovao u pregovorima i ugovaranju posla, već da je dokumentaciju potpisao kao rukovodilac Moneta, nakon sprovedenih prethodnih kontrola.
Viši sud u Podgorici oslobodio je 13. februara 2025. godine Obradovića i Ivanovića optužbi, a Apelacioni sud je 4. septembra iste godine potvrdio tu odluku. Time je postupak pravosnažno završen.
U obrazloženju presude navedeno je da zaključenje, realizacija i plaćanje spornog ugovora nijesu predstavljali plan Obradovića i Ivanovića, već menadžmenta Mađar Telekoma, dok su optuženi postupali u okviru poslovne strategije većinskog vlasnika.
Među konsultantskim aranžmanima koji su bili predmet interesovanja američkih istražitelja našao se i ugovor sa kompanijom „Sigma Inter Corp“, preko koje su angažovani advokati Ana Đukanović, tada Kolarević, i Nikola Martinović.
Prema ranije objavljenoj dokumentaciji, za usluge Ane Đukanović bila je ugovorena naknada od 246.000 eura, dok je za Nikolu Martinovića predviđeno 230.000 eura, bez određenih dodatnih troškova.
Ivanović navodi da su angažovani advokati pružali pravne usluge u vezi sa reorganizacijom Telekoma, uključujući i savjetovanje tokom sprovođenja programa dobrovoljnog odlaska zaposlenih uz isplatu otpremnina.
Ana Đukanović je ranije odbacivala sumnje u nezakonitost svog angažmana, ističući da je novac dobila za pružene pravne usluge.
Ivanović smatra da se u ovom slučaju moraju jasno razdvojiti odgovornost osoba koje su odlučivale o angažovanju konsultantskih kompanija, onih koji su potpisivali ugovore i pružalaca konkretnih usluga.
Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je tokom 2025. godine krivičnu prijavu MANS-a, uz obrazloženje da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, odnosno da jedno od prijavljenih djela nije bilo propisano kao krivično djelo u vrijeme kada je, prema navodima prijave, izvršeno.
Vrhovno državno tužilaštvo naknadno je ocijenilo da je odluka Specijalnog državnog tužilaštva bila pravilna i zakonita.
Međutim, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović zatražila je od sudije za istragu Višeg suda sprovođenje dodatnih dokaznih radnji i saslušanje osoba povezanih sa privatizacijom Telekoma.
Sudija za istragu u početku je odbio taj predlog, ali je krivično vanpretresno vijeće Višeg suda zauzelo drugačiji pravni stav u vezi sa pitanjem zastare krivičnog djela primanje mita, čime je omogućeno dalje postupanje, preosi Pobjeda.
Vrhovni sud je potom odbacio kao nedozvoljen zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva za zaštitu zakonitosti. Tom odlukom nije utvrđena krivična odgovornost bilo koje osobe, već je omogućen nastavak postupka u dijelu koji se odnosi na predložene dokazne radnje.
Saslušanja koja bi trebalo da počnu 2. novembra predstavljaju novi korak u rasvjetljavanju okolnosti privatizacije Telekoma, čiji je ishod i više od dvije decenije kasnije predmet različitih pravnih i političkih tumačenja.
Privatizacija Telekoma ponovo je otvorila i pitanje ekonomske vrijednosti tadašnje prodaje, posebno imajući u vidu današnju berzansku cijenu akcija.
Prema podacima sa berze za 30. oktobar 2026. godine, akcija Crnogorskog Telekoma vrijedila je 2,46 eura. Uz približno 45,67 miliona izdatih akcija, tržišna kapitalizacija kompanije iznosila je oko 112,4 miliona eura.
To znači da je vrijednost cijele kompanije na berzi približno jednaka iznosu koji je mađarski investitor 2005. godine platio za 51,12 odsto vlasništva.
Prema istoj računici, današnja proporcionalna tržišna vrijednost paketa od 51,12 odsto iznosila bi oko 57,5 miliona eura, dok je država za taj udio prije 21 godinu dobila 114 miliona eura.
Ipak, berzanska vrijednost kompanije ne predstavlja nužno iznos koji bi se mogao ostvariti prodajom cijelog preduzeća ili kontrolnog paketa. Na cijenu utiču promet akcija, obim trgovanja i uslovi na tržištu kapitala.
Na ograničenu likvidnost domaćeg tržišta i mali broj transakcija ukazao je i Crnogorski Telekom u godišnjem finansijskom izvještaju za 2024. godinu.
Finansijski podaci pokazuju da je kompanija u prvih šest mjeseci 2026. ostvarila oko 46 miliona eura prihoda i 4,63 miliona eura neto dobiti. Njena ukupna imovina na kraju juna iznosila je približno 179,4 miliona eura, piše preosi Pobjeda.
Ukoliko se cijena iz 2005. godine preračuna na osnovu prodatog udjela, tadašnja ukupna vrijednost kompanije iznosila bi oko 223 miliona eura.
Tako se, uz ponovo otvorena pitanja konsultantskih ugovora i navodnih nezakonitih isplata, u javnosti ponovo razmatraju i finansijski efekti privatizacije koja je obilježila jedan od značajnijih procesa prodaje državne imovine u Crnoj Gori.