Iz ZIKS-a su saopštili da zatvorenici koji se nalaze u Dobroti nijesu u njihovoj nadležnosti, te da su za njih zaduženi zaposleni u bolnici. Sve ovo ukazuje kako osuđenici koji borave u toj ustanovi nijesu ničija briga, slobodno se šetaju, onako kako se šetaju i ljudi koji idu na rehabilitaciju u banju.

Ipak, ni to ne bi bio problem da mnogi od tih osuđenika nijesu opasni po okolinu, čemu svjedoče upravo najnoviji incidenti.

Lješković je čak dva puta bježao iz ove bolnice, a nakon što je drugi put pobjegao uhapšen je tek sredinom avgusta u Nikšiću i to pod sumnjom da je samo četiri dana ranije počinio razbojništvo uz upotrebu sjekire. Ovo ukazuje na činjenicu da se radi o vrlo opasnoj osobi koja bi trebala biti pod velikom mjerom nadzora. Zatvorenici koji borave u Dobroti tretiraju se ravnopravno kao i svi ostali bolesnici koji borave u toj ustanovi, iako bi tamo trebali da “služe kaznu”. Postavlja se pitanje, ko odlučuje o tome koji zatvorenik treba na “liječenje” u ovu ustanovu i prema kojim kriterijumima? Da li je nekome ko je opasan po okolinu, bez obzira na psihičko stanje, zaista mjesto u Dobroti iz koje očigledno može izaći kad god oće, a ne u zatvoru?

U Dobroti pretučen osuđenik

U posljednih par godina zabilježeno je nekoliko slučajeva bjekstva zatvorenika iz psihijatrijske bolnice. Posljednje bjekstvo zabilježeno je u julu ove godine kada je pobjegao osuđenik Đorđije Pavićević iz Nikšića.

Tada je direktor te ustanove Dragan Čabarkapa kazao da zatvorenici imaju pravo da izlaze i prošetaju.

Bjekstva ali i neprimjereno ponašanje i stvaranje incidenata od osuđenika, trebalo bi biti pokretač nadležnima da se ovaj problem što prije riješi da se ova lica ne šalju u bolnicu, već da se čuvaju iza zidova ZIKS-a. Prošle godine izvršna vlast predvidjela je izradu idejnog rješenja za Specijalnu zdravstvenu ustanovu u okviru ZIKS-a, što bi, ukoliko se implementira, moglo dati povoljne rezultate.