Predlog državnog tužioca da Vrhovni sud preinači pravosnažne odluke Višeg i Apelacionog suda u slučaju izručenja Do Kvona je nedozvoljen i nezakonit i treba ga odbiti kao neosnovan.
“Spisi predmeta nedvosmisleno ukazuju da je okrivljeni u konkretnom slučaju već godinu vodio pravnu borbu da bude izručen u skraćenom sudskom postupku. Tužilac bi po svaku cijenu da okrivljenog preda u ruke ‘znavenog’ ministra pravde, sa kojim očigledno dijeli novi pravac u tumačenju odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (ZMPPKS). Ali, jednostavno, to bi bilo nezakonito”, navode iz advokatske kancelarije “Rodić”.
Do Kvon je prije nekoliko dana izdržao četvoromjesečnu zatvorsku kaznu zbog falsifikovanja propisa, ali je uprkos tome u subotu smješten u Prihvatilište za strance do nove odluke o ekstradiciji.
Njegovo izručenje traže Južna Koreja i Amerika, a posljednjom odlukom je riješeno da se izruči domovini. To je stopiralo Vrhovno državno tužilaštvo 21. marta, podnoseći zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnog rješenja Višeg suda u Podgorici i rješenja Apelacionog suda zbog navodne povrede Zakonika o krivičnom postupku.
Advokati podsjećaju da je prvostepeni sud u tom predmetu donio četiri odluke, “i to sa sve istim predsjednikom vijeća”.
“I pored početnog ukazivanja odbrane, kao i datih mišljenja sudije za istragu, da sud treba donijeti odluku o izručenju u skraćenom postupku, trebalo je dosta vremena i pravne borbe, da se dođe do konačne četvrte zakonite sudske odluke. Kada je ukinuo drugu po redu drugostepenu odluku, Apelacioni sud je jasno ukazao Višem sudu da mora u skraćenom sudskom postupku donijeti odluku o izručenju našeg branjenika, ako prethodno utvrdi da podnijete molbe Republike Koreje i Sjedinjenih Američkih Država ispunjavaju zakonske pretpostavke da se po istima može dozvoliti izručenje”, navode iz kancelarije “Rodić”.
Dodaju da je nakon toga donijeta treća prvostepena odluka, u skraćenom sudskom postupku, kada je Viši sud dao prednost i dozvolio izručenje po molbi SAD.
“Karakteristično za tu odluku jeste da Viši sud, bez ikakve provjere, slijepo prihvata lažirane podatke o vremenu podnošenja molbi za izručenje, koje mu je dostavio ministar pravde. I to ministar pravde, koji je i prije donošenja prve prvostepene odluke u ovom predmetu, a kamoli pravosnažne, u svojim javnim nastupima nadobudno tvrdio da je on taj koji će u ovom predmetu donijeti odluku o izručenju našeg branjenika. Iz njegovih javnih nastupa, cjelokupna javnost je mogla i prepoznati gdje će naš branjenik biti izručen. Nesporno ogromna ambicija mladog čovjeka, ali bez podloge u znanju. E, na takvu prvostepenu odluku državni tužilac, iako neovlašćeno, dana 23.02.2024. godine, uložio je žalbu. Bez obzira što nije ovlašćen da uloži žalbu, sadržaj iste se odnosio na uočene kontradiktornosti po pitanju navedenih datuma podnošenja molbi za izručenje. U pogledu tih činjenica tužilac je bio u pravu, jer je i odbrana u svojoj žalbi, između ostalog, ukazivala i na te netačnosti i kontradiktornosti po pitanju vremena prijema podnijetih molbi za izručenje”.
Advokati apostrofiraju da tužilac tada nijednom riječju u žalbi nije pominjao, niti osporavao donijetu odluku o izručenju u skraćenom postupku: “Nije tvrdio da je sud ‘prekoračio ovlašćenja koja mu pripadaju po Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima’, te da je ‘preuzeo ovlašćenja koja su u nadležnosti ministra pravde’”.
Podsjećaju da je Apelacioni sud, po žalbi odbrane, ukinuo i tu treću prvostepenu odluku, nakon čega je prvostepeni sud donio odluku o izručenju Republici Koreji.
“Sve činjenice ukazuju da se tada kod najviše zainteresovanih pali alarm jer je ovakvom sudskom odlukom eliminisano prethodno nezakonito postupanje u ovom predmetu. Nesporno, stiže naredba, i tužilac već dana 11.03.2024. godine, putem preporučene pošiljke, ulaže žalbu na četvrtu prvostepenu odluku. Pošto je prethodnom ukidnom odlukom Apelacionog suda poučen da nije ovlašćen za podnošenje žalbe na odluku Višeg suda u ovom postupku, tužilac za svaki slučaj, narednog dana sudu dostavlja i podnesak kojim traži da se spisi predmeta hitno dostave Apelacionom sudu na odlučivanje po službenoj dužnosti. Između dvije neovlašćeno podnijete žalbe tužioca na prvostepene odluke Višeg suda prošlo je samo 17 dana. Možda edukacija tužioca nije trajala svih 17 dana, ali je indikativno da je tek tada spoznao njegovu ‘naučnu istinu’ o odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Takođe, indikativno je da se takav stav tužioca odjednom poklapa sa edukativnim stavom ministra pravde iz njegovog podneska od 13.02.2024. godine. Naravno, takav stav, izražen u prve dvije prvostepene odluke donijete u ovom predmetu, imao je i predsjednik prvostepenog vijeća. Njihovo nakaradno tumačenje zakonskih odredbi, očigledno je imalo za cilj ispunjavanje nečijih potreba. Očigledno se radi o novom pravcu, odnosno metodu tumačenja zakonskih normi”, stoji u podnesku advokata.
Konstatuju da se nakon pravosnažnosti prvostepene sudske odluke, i Vrhovno državno tužilaštvo uključuje u grupu novog pravca, odnosno metoda tumačenja zakonskih normi.
“Podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja faktički prepisan sadržaj žalbe višeg državnog tužioca i podneska ministra pravde... Tako tužilac... tvrdi da je pobijano rješenje Višeg suda isključivo donijeto s obzirom na činjenicu da je Južna Koreja prva podnijela zamolnicu za izručenje. Radi se o neistinitoj tvrdnji. Da je tužilac čitao prvostepenu odluku, odluku Apelacionog suda, kao i navode iz žalbe odbrane, lako bi uočio da takav njegov navod nije u saglasnosti sa činjenicama iz sudske odluke koju pobija. Na istoj stranici, u posljednjem pasusu, tužilac tvrdi da je povrijeđen zakon, tvrdeći da se izručenje u skraćenom postupku primjenjuje samo u onim predmetima ekstradicije kada je podnijeta jedna molba za izručenje od strane jedne države. Radi se o prostoj izmišljotini tužioca! Kako bi rekao njegov kolega, bivši GST - “nema ni udaljene sumnje” na osnovu koje bi se u tumačenju normi ZMPPKS, moglo doći do takvog zaključka”, dodaju advokati.
Ocjenjuju i da tužilac na isti način iznosi i drugu tvrdnju - da u svim situacijama gdje je podnijeto dvije ili više molbi za izručenje, nema mjesta primjeni pravila o skraćenom postupku: “Pošto nema uporište u zakonskim odredbama, onda bi se ovakvo, novo tumačenje normi, moglo označiti kao ‘jedna molba, dvije molbe, tri molbe’”.
“Vrhunac novog tužiočevog pravnog tumačenja predstavlja i sljedeća tvrdnja: ‘Ne može se dati saglasnost za izručenje u skraćenom postupku dvijema državama, niti u slučaju postojanja više zamolnica za izručenje ne može se ostaviti okrivljenom na volju kojoj će državi biti izručen’. Ovo je potpisao tužilac - doktor pravnih nauka. U titulu se nećemo miješati, ali ne možemo da ne kažemo da se ovdje ne radi o nebuloznim tvrdnjama. Da li je tužilac uopšte čitao član 16 stav 8 ZMPPKS? Može li tužilac da objasni kako se to okrivljenom koji iznosi svoju odbranu može zabraniti da da saglasnost za izručenje u skraćenom postupku kada mu se predočavaju jedna, dvije, ili deset molbi za izručenje? Da je čitao npr. i odredbu člana 54 ZMPPKS, vidio bi da se na postupak pružanja međunarodne pravne pomoći shodno primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku. Do danas nismo čuli za ovakvo ograničenje prava na odbranu. Ne poznaje ga ni pravna nauka, ni sudska praksa”.
Iz advokatske kancelarije “Rodić” dodaju da je izlišno raspravljati o apsurdnim tvrdnjama tužioca - da ministar bolje zna od suda da cijeni odredbu člana 26 ZMPPKS ili da jedino ministar može da cijeni navedeni član zakona.
“Jedini odgovor bi bio da nam sudovi onda nisu potrebni i da sve stavimo u nadležnost znavenog ministra pravde. S obzirom na to da je predmetni zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet na štetu okrivljenog, to je predlog tužioca da Vrhovni sud Crne Gore preinači pravosnažne odluke Višeg i Apelacionog suda nedozvoljen i nezakonit... Spisi predmeta nedvosmisleno ukazuju da je okrivljeni u konkretnom slučaju već godinu vodio pravnu borbu da bude izručen u skraćenom sudskom postupku. Tužilac bi po svaku cijenu da okrivljenog preda u ruke “znavenog” ministra pravde, sa kojim očigledno dijeli novi pravac u tumačenju odredbi ZMPPKS. Ali, jednostavno, to bi bilo nezakonito”.