Šta u Sjevernoj Koreji smijete da slikate, da li vojska provjerava vaš telefon na ulici i možete li slobodno da se obratite čovjeku na ulici? Na sva ova pitanja, odgovorio je srpski turista, jedan od rijetkih koji je boravio u najzatvorenijoj zemlji na svijetu.
Mladić iz Srbije Bojan Gavrilović (38) jedan je od retkih ljudi iz te zemlje koji su imali priliku da posjete Sjevernu Koreju. On je kao turista prije dve godine posjetio ovu zemlju u strogo kontrolisanim uslovima i shvatio zašto ona važi za najzatvoreniju i najizolovaniju državu na svijetu.
Kako ne bi rizikovao probleme, nije želio da podijeli svoje fotografije koje je tamo napravio, ali je za MONDO ispričao cijelo svoje iskustvo, od prelaska državne granice, sve do posjete glavnom gradu Pjongjangu, lokalnim selima i pirinčanim poljima, na kojima žive ljudi koji su tada prvi put vidjeli stranog državljanina.
POMISLIO SAM - DA LI ĆU IKADA USPJETI DA IZAĐEM ODAVDE?
Kako je Bojan Gavrilović objasnio za MONDO, jedini način da posjetite Sjevernu Koreju jeste preko organizovane turističke ture pojedinih agencija, među kojima je i jedna iz Srbije.
"Ja sam išao preko strane agencije i ušao u Sjevernu Koreju avionom iz Pekinga. To je bio jedini način, pošto samostalno ne postoji mogućnost za to. Popunio sam čitavu gomilu papira, formulara, izjava. Provjeravali su moje kontakte i profile na društvenim mrežama, zaista se radi o strogoj kontroli svega o vama. Kada sam sletio bio sam presrećan što sam uspio u tome. Ali, sledeća pomisao mi je bila, nadam se da ću nekada odavde uspjeti i da izađem", kaže turista za MONDO.
SVI SLIČNO OBUČENI, ALI PRIČA O FRIZURAMA NIJE TAČNA
Čim je sletio na aerodorom u glavnom gradu, dočekale su ga poluprazne ulice i mali broj automobila, kaže Bojan Gavrilović za MONDO.
"Glavni grad Pjongjang je zapravo uređen, ima veliki broj visokih zgrada i nebodera, koje liče na naše iz perioda socijalizma, ali samo jedan ili dva hotela za turiste. Simboli vladajuće familije Kim su apsolutno svuda. Svi na odjeći imaju bedž sa likom Kim Džong Una ili drugim simbolom dinastije. Inače, svi su obučeni skromno i vrlo slično, ali nije tačno da svi moraju da imaju iste frizure, u to sam se uvjerio", kaže Gavrilović.
HOTEL IMA KOCKARNICU, ALI NA INTERNET ZABORAVITE
Hotel je bio dobro uređen, sa restoranom, bazenom, čak i kockarnicom koja je samo za strance. Ipak, po mnogim stvarima razlikovao se od drugih hotela na svijetu.
"Na internet možete da zaboravite, a i ako ga imate, znajte da će vam svaka pretraga biti strogo kontrolisana. Hranom smo bili zadovoljni, dosta je slična kineskoj, a bilo je dosta izbora i lokalnih specijaliteta. Ipak, alkohol se strogo kontroliše i možete da uzmete samo jedno pivo, koje oni unaprijed odrede. Sjutradan smo krenuli u razgledanje grada i lokalnih sela, na prvi pogled bilo mi je jasno da je ovo najzatvorenija i najizolovanija zemlja na svijetu", kaže sagovornik.
ODUZELI NAM PASOŠ, VODIČI NAS PRATILI U STOPU SEDAM DANA
Jedna od Bojanovih životnih želja bila je da posjeti ovu zemlju ali koliko god da je bio srećan zbog avanture, postojala je i jedna doza straha.
"Svi znamo za strašne priče o turistima koji su otišli tamo i nikada se nisu vratli. Ja sam sebi obećao da ću zato poštovati sva pravila i da se neću igrati sa time, ali problem je što je pravila jako mnogo i ne znate da postoje, dok ih neko ne prekrši. Prvo, vodiči su nam uzeli pasoše pod izgovorom da će nam biti vraćeni poslednji dan. Nismo smjeli da napuštamo hotel, osim u pratnji vodiča. Ali to je zapravo dobra stvar, jer bez instrukcija u Sjevernoj Koreji na prvom koraku možete da upadnete u problem. Vodiči su bili sa nama non stop i pratili nas u stopu svih sedam dana, do kraja putovanja", objašnjava Gavrilović.
RAZGOVORI SA LOKALCIMA SU ZABRANJENI
Kako kaže, upoznati su sa strogim pravilima kojih svako od petoro ljudi u turističkoj grupi mora da se pridržava. Precizno se znalo gdje se ide, koliko se zadržava, sa kime smije da se razgovara, šta da se fotografiše i na koji način.
"Sve vrijeme u vazduhu se osjeća oprez i vodič neprestano daje instrukcije, ali smo shvatili da je najbolje da ga slušamo, da nas oni štite. Snimanje je dozovoljeno samo u određenim djelovima zemlje i grada. Ipak, bilo je stvari za koje nismo znali da su zabranjene i stalno sam se plašio da ću slučajno uraditi neku od njih i da će me uhapsiti. Na primjer, razgovori sa lokalcima bili su zabranjeni. Da nas je bilo više u grupi, možda bih uspio da stupim u kontakt sa nekim od njih, ali ne znam kako bismo komunicirali kada niko ne zna engleski. U rijetkim situacijama kada sam mogao da popričam sa vodičem o nečemu mimo protokola, vidio sam da oni zapravo misle kako su mnogo "iznad" svijeta po tehnologiji", objašnjava Gavrilović.
VOJSKA MOŽE DA VAM ODUZME TELEFON NA ULICI
Nismo smjeli da imamo nikakva vjerska obilježja, garderobu ili bilo šta na čemu je naziv ili zastava Amerike ili Južne Koreje.
"Ne smijemo da govorimo niti da pravimo fotografije spomenika i obilježja vladajuće dinastije, osim na način kako je to propisano protokolom. Na primjer, slike ne smiju da budu isječene ili šaljive. Rečeno nam je vojska može da nam oduzme i provjerava telefon i laptop, da moramo da budemo spremni i da shvatimo ozbiljno sva pravila. Novine na čijoj je naslovnoj stranu uvijek Kim Džon Un, ne smiju da se žvrljaju, bacaju bilo gdje, čak ni presavijaju. Na televiziji ima samo jedan kanal na kojem je 90 odsto vremena Kim Džong Un. Glavna stvar je da ne radite ništa što može da se protumači kao protivno njihovoj ideologiji", objašnjava ovaj Srbin.
ROŠTILJ I ZABAVA SAMO PREDSTAVA ZA TURISTE
Posjetili su značajna mjesta, spomenike i obilježja, gdje je sve bilo unaprijed spremno za njihovu posjetu i nije bilo nepredviđenih situacija.
"Tačno znaju koliko turista boravi u zemlji i gdje se u tom momentu nalazi. I samo te djelove dopuštaju da slikaš i snimiš, ostalo ne. Zato je sve unaprijed planirano i iscenirano. Recimo, ako dođemo ispred nekog obilježja, muzeja, plaže ili neke kuće lokalaca, tamo već stoje ljudi koji znaju da ćemo doći i prave predstavu za turiste, kako je sve u Sjevernoj Koreji savršeno, moderno, slobodno. Čak smo bili na nekim zabavama, roštiljima, muzici. Ipak, svega toga bilo je samo na tom jednom, tačno određenom mjestu, samo dok smo mi tu, a nigdje okolo se ništa slično nije dešavalo. Naravno, vodiča ništa o tome ne smiješ da pitaš", kaže ovaj turista za naš portal.
TO NISU LAŽNI OSMJESI, ONI SE SMIJU OD SRCA
Tek kada su napustili glavni grad i krenuli u obilazak sela, usput su imali priliku da vide pravo lice Sjeverne Koreje, kaže on.
"To su ljudi koji nikada nisu izašli iz tog sela, jer je zabranjeno putovati unutar države bez posebne dozvole. Žive na nepreglednim poljima pirinča na kojima su žene, djeca, čitave porodice. Izgledaju siromašno, mršavo, neuhranjeno. S druge stane, na nekim manifestacijama koje se organizuju, bilo da je sport ili muzika, vidjeli smo i kako se zaista Sjevernokoreanci ponašaju kada se opuste. I znate šta, oni njihovi osmjesi koje smo često imali priliku da vidimo na rijetkim slikama, zapravo su iskreni. Svi, a pogotovo djeca, smiju se naglas i od srca, potpuno su neiskvareni tehnologijom i telefononima, to je za njih nepoznanica. Kao da sam se vratio u prošlost i to je najvrednije što sam tamo vidio. Nevjerovatno je kako taj sistem opstaje tako izolovan toliko decenija nakon raspada komunizma", objašnjava naš turista.