Stanovnici okupiranog grada Oleški u Ukrajini ostali su bez hrane, ljekova i osnovnih potrepština za život, preživljavajući u potpunoj izolaciji bez struje i vode.
U okupiranom ukrajinskom gradu Oleški na jugu zemlje situacija je postala kritična, a lokalni zvaničnici upozoravaju da više nije riječ samo o nestašici, već o pravom gladomoru. Grad sa oko 6.000 stanovnika, među kojima je i 180 djece, potpuno je odsječen i bez struje i gasa, dok je posljednja isporuka hrane stigla još krajem maja.
„Situacija je kritična. To se više ne može jednostavno nazvati glađu, to je gladomor“, upozorava Tetjana Hasanenko, načelnica ukrajinske vojne uprave.
Očajni mještani preživljavaju spremajući obroke od ostataka povrća i zaliha. Jedan stanovnik poslao je fotografiju „oleškog boršča“ napravljenog od pet krompira, jedne cvekle, paradajza, luka, tikvice i špargle, u koji je dodao i dva jaja.
„Moja majka je zamijenila 2,5 kilograma šećera za deset jaja. Iako nema bijelog kupusa, zato ima špargle“, rekao je on.
Svjedočenja mještana oslikavaju svu surovost svakodnevice.
„Iskreno, ja danas još nisam ništa pojela. Ništa se nije promijenilo od proljeća. Samo je postalo gore. Zima je pred vratima, a nema hrane. Zaista ne bi trebalo uopšte da budemo ovdje“, priča stanovnica Halina.
„Najbolje što danas imam za jelo je pogača od vode i brašna. Namažem je džemom od jabuka i skuvam čaj bez šećera. I to je sve“, istakla je druga mještanka.
Meso je postalo nedostižno.
„Dvadeset kilograma pšenice košta 21.000 rubalja. Zato su ljudi zaklali čak i kokoške koje su u proljeće još bile pilići. Ni svinja više nema. U cijelom mjestu ostala je samo jedna jedina krava“, priča mještanin.
Cijene na pijaci su ogromne. Kilogram tikvica prodaje se za 1.000 rubalja (oko 10 eura), a vreća brašna za čak 200.000 rubalja. Čak i u bolnici pacijenti dobijaju tek „jednu i po kašiku griza kuvanog u vodi i čaj koji je odavno hladan jer nema ko da ga podgrije“.
Pored gladi, najveću opasnost predstavljaju mine i odsječenost.
„Kreneš na put i možeš usput poginuti“, upozorava Halina, navodeći da su tako stradale dvije žene koje su krenule po hranu.
Medicinska pomoć ne postoji.
„Ako vam eksplozija otkine nogu, osuđeni ste na smrt. U bolnici doduše postoji hirurg, ali nema anesteziologa ni ljekova“, priča mještanin.
Zalihe drva za ogrjev su potrošene, a pregovori o evakuaciji stagniraju jer Moskva ne daje potvrdu za prekid vatre, ostavljajući ljude zarobljene u smrtonosnoj zamci pred dolazak zime.