Parlament Mjanmara, sastavljen uglavnom od lojalista vojske, izabrao je Min Aung Hlainga za predsednika nakon izbora koje mnogi ocenjuju kao nefer, dok zemlja i dalje tone u građanski rat, ekonomsku krizu i humanitarnu katastrofu.
Pet godina nakon vojnog puča, general Min Aung Hlaing je konačno formalno ispunio svoje obećanje iz 2021. godine - održao je izbore i postao predsjednik Mjanmara. Ali je riječ o civilnoj vlasti samo na papiru, smatra BBC. Parlament, koji se prvi put sastao nakon puča kojim je svrgnuta Aung San Su Ći, gotovo u potpunosti čine njegovi lojalisti.
Vojska ima zagarantovanu četvrtinu mandata, a njena stranka je osvojila većinu preostalih mjesta na izborima koje mnogi opisuju kao unaprijed odlučene i daleko od slobodnih i poštenih. Bilo je to više političko krunisanje nego istinski demokratski proces.
ako je formalno napustio vojnu funkciju, Min Aung Hlaing je zadržao ključnu moć - postavio je bliskog saveznika na čelo vojske i obezbijedio kontrolu nad tijelima koja nadziru i civilni i vojni sektor. Time je zadržao praktično sve poluge moći, uprkos formalnom prelasku u "civilni" status.
Rat koji ne prestaje
Njegov puč iz 2021. godine pokrenuo je talas masovnih protesta koje je vojska silom ugušila, gurnuvši zemlju u dugotrajan i krvav građanski rat.
U pet godina sukoba ubijeno je hiljade ljudi, milioni su raseljeni, a ekonomija je u potpunom rasulu. Vojska je izgubila kontrolu nad velikim djelovima teritorije, ali i dalje pokušava da održi svoju dominaciju brutalnim metodama, prije svega vazdušnim napadima na područja koja drže pobunjenici, koji često pogađaju civilne ciljeve. "Proslavio" se i 2025. godine kada je bombardovala sopstveni narod nakon razornog zemljotresa.
Za mnoge građane, poput mladog aktiviste Kjava Vina, to znači život bez perspektive. Uhapšen je tokom protesta, mučen i zatvoren.
"Tukli su me metalnom šipkom, palili cigaretama i sjekli nožem... Nisam ni znao šta žele da priznam", rekao je.
Danas, iako i dalje podržava otpor, planira da napusti zemlju jer ne vidi način da bilo šta promijeni iznutra.
Bez promjene kursa
Min Aung Hlaing ne pokazuje znake preispitivanja sopstvenih odluka. U svojim govorima i dalje tvrdi da vojska štiti demokratiju i stabilnost zemlje, dok protivnike naziva teroristima i stranim plaćenicima. Analitičari upozoravaju da se sukob neće uskoro smiriti.
"Situacija će ostati uglavnom nepromijenjena, kaže", Su Mon iz ACLED-a. Pobunjeničke snage i dalje kontrolišu brojne gradove i regione, što znači nastavak napada, ali i dalje uništavanje infrastrukture i civilnih područja.
Ni opoziciona vlada u egzilu ne odustaje, smatra izbore potpuno nelegitimnim i najavljuje nastavak borbe protiv vojne vlade, uz poruku da kompromis za sada nije opcija.
Zemlja na ivici
Posljedice krize u Mjanmaru sve su vidljivije u svakodnevnom životu. Više od 16 miliona ljudi ima potrebu za humanitarnom pomoći, dok su milioni raseljeni unutar zemlje ili su pobjegli preko granice. Inflacija i nestašica goriva dodatno pogoršavaju već tešku situaciju.
“Danas jedva možemo da zaradimo dovoljno za život”, kaže Tin Oo, vozač iz Jangona.
Povjerenje u vlast gotovo da ne postoji, a mnogi građani osjećaju da su prepušteni sami sebi u borbi za opstanak. U takvim okolnostima rijetki su oni koji pozivaju na kompromis.
Politički veteran Mja Aje smatra da je dijalog između vojske i opozicije jedini mogući izlaz iz krize i upozorava da je zemlja već na ivici potpunog kolapsa.
On ocjenjuje da bi oslobađanje Aung San Su Ći moglo otvoriti put političkom rješenju i smirivanju sukoba. Međutim, do sada nije bilo konkretnog napretka, a retorika sa obje strane ostaje oštra.
Put ka miru postoji, ali je izuzetno uzak, a čini se da vojno rukovodstvo Mjanmara i dalje ne pokazuje spremnost da ga slijedi, zaključuje BBC.