Liban je potpuno nemoćan u sukobu Izraela i Hezbolaha, a za to postoji više razloga
Libanski premijer Nadžib Mikati rekao je da se nada zajedničkoj izjavi od Francuske i SAD koja bi dobila podršku i okončala rat, Izrael je to odbacio, a postoji više razloga iz prošlosti koji objašnjavaju nemoć Libana.
Markus Šnajder, šef Regionalnog projekta za mir i bezbjednost na Bliskom istoku, pri predstavništvu njemačke Fondacije Fridrih Ebert u Bejrutu, objašnjava zbog čega je to rekao, te da država slabi od početka 20. vijeka.
"Liban je početkom 20. vijeka osnovan kao država hrišćanskih maronita u savezu sa silom zaštitnicom, Francuskom. Prvobitni problem je bio u tome što je država od samog početka obuhvatala velika područja sa nemaronitskim stanovništvom. Konfesionalizam je na kraju bio kompromis da bi se uključile i druge grupe stanovništva. To je, međutim, spriječilo formiranje jakog nacionalnog identiteta i države" kaže Šnajder za "Dojče Vele".
Država je dodatno oslabila kada je 1975. izbio građanski rat u kojoj su se sukobile tri najbrojnije vjerske grupe u zemlji - šiiti, suniti i pomenuti maroniti, libanski hrišćani. Petnaest godina kasnije, Liban je pokušao da riješi problem uspostavljanjem uravnoteženog sistema, ali se to nije dogodilo.
"Taj sistem je, međutim, doveo do toga da te grupe neprestano pokušavaju da ostvare sopstvene interese na štetu drugih grupa. To i dalje slabi državu" dodaje Šnajder.
Kako objašnjava ekspertkinja za Bliski istok Keli Petilo iz Evropskog savjeta za spoljne odnose u Berlinu, Liban pati zbog Hezbolaha, organizacije koju su SAD, Njemačka i nekoliko arapskih država sa sunitiskim stanovništvom označili kao terorističku.
"U suštini, Hezbolah je libansku politiku i Liban uzeo kao taoce" navodi Petilo, a tome prilog najbolje govori to što je, nakon početka rata u Gazi u jesen prošle godine, ispaljivao rakete na Izrael bez ikakve konsultacije s ostatkom libanske populacije.
Problem je i u tome što je libanska vojska nemoćna.
"Libanska vojska je relativno nemoćna. Prema indeksu Global Firepower, koji upoređuje vojnu snagu nacionalnih vojski širom svijeta, libanska vojska zauzima 118. mjesto od ukupno 145 oružanih snaga. Ona ne bi mogla da pruži ozbiljan otpor izraelskoj vojsci, koja se po istom indeksu nalazi na 17. mjestu. Isto tako, nije u mogućnosti ni vojno da suzbije Hezbolah. To bi Liban moglo da odvede u građanski rat“, zaključuje Markus Šnajder.