Ruski predsjednik mogao bi da izađe kao pobjednik u ratu sa Ukrajinom, smatraju stručnjaci.
Sa ukrajinskim sukobom koji je u ćorsokaku, ne može se zanemariti mogućnost da ruski predsjednik Vladimir Putin ipak izađe kao pobjednik iz svoje loše procenjene invazije, sa svim implikacijama koje bi takav ishod imao za evropsku bezbjednost.
Neuspjeh Ukrajine da napravi odlučujući prodor u svojoj kontraofanzivi tokom ljeta skoro je ućutkao optimistična predviđanja ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegovih viših komandanata da je pobjeda na dohvat ruke Kijeva. Umjesto toga, ukrajinski narativ je u opasnosti da se spusti u optužbe zbog odbijanja zapadnih saveznika da Kijevu obezbijede oružje potrebno da se izađe iz ćorsokaka na bojnom polju. Kako je ukrajinski lider primijetio u nedavnom intervjuu: "Nismo dobili svo oružje koje smo željeli, ne mogu da budem zadovoljan".
Nedostatak vojnog napretka, zajedno sa erupcijom neprijateljstava između Izraela i Hamasa u Gazi, svakako je produbio osećaj skepticizma među nekim zapadnim liderima u pogledu sposobnosti Ukrajine da prevlada. Na primjer, unutar Bajdenove administracije raste osećanje da bi njeni interesi bolje služili pritiskom na Zelenskog da traži mir, umjesto da istrajava u vojnoj kampanji u kojoj ima male šanse da pobijedi.
U međuvremenu, Putin intenzivira svoje napore da povrati vojnu prednost, koristeći snažne prihode od nafte u zemlji da militarizuje rusku ekonomiju, što je dovelo do značajnog povećanja proizvodnje oružja. Putin je takođe odobrio povećanje broja ruske vojske za 170.000. On se nada da će to pomoći njenim naporima da zauzmu ključne strateške ciljeve, kao što je istočni grad Avdijevka u regionu Donbasa, poprište nedavnih teških borbi između ruskih i ukrajinskih snaga.
Ideja da će, 21 mjesec nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, ruska vojska i dalje bila sposobna da pokrene ofanzivu, djelovala je nezamislivo prije samo nekoliko mjeseci, nakon što je Moskva pretrpjela niz razornih neuspjeha. I dok je i dalje veoma malo vjerovatno da će Putin uspjeti da ispuni svoj cilj osvajanja cijele Ukrajine i uspostavljanja marionetskog režima u Kijevu, svaki zaključak koji rezultira time da Kremlj zadrži značajna područja ukrajinske teritorije biće pozdravljen kao pobjeda.
Takav ishod bi predstavljao značajan izazov za zapadnu alijansu, jer bi njena sposobnost da se odupre ruskoj agresiji bila dovedena u pitanje nakon sve vojne podrške koju je pružila Ukrajini. To bi takođe ohrabrilo Putina u uvjerenju da bi mogao da preduzme dalje akte agresije na istočnom krilu NATO-a, siguran u saznanju da Zapad nema ni resurse ni riješenost da se odupre ekspanzionističkim ciljevima Kremlja.
Izgledi da Rusija pojača prijetnju koju predstavlja po evropsku bezbjednost u slučaju da Putin postigne samo skromne rezultate u Ukrajini podstakao je brojne istaknute evropske vojne stručnjake da otvoreno dovode u pitanje spremnost NATO-a da se suoči sa takvim izazovom. Nedavna odbrambena konferencija u Berlinu tretirana je prema scenariju sudnjeg dana u kojem Evropa rizikuje da doživi istu sudbinu kao Sveto rimsko carstvo pod Napoleonom, i da bude "isprana“ u budućem sukobu sa Rusijom zbog nesposobnosti NATO-a da odbrani istočni bok Evrope.
Sonke Najcel, jedan od vodećih njemačkih vojnih istoričara, tvrdi da bi moglo proći 15 godina prije nego što njegova zemlja bude sposobna da se brani od Rusije. Njegovo mišljenje je pojačao Jacek Sieviera, šef poljskog Biroa za nacionalnu bezbjednost, koji je upozorio da NATO ima samo tri godine da se pripremi za ruski napad na istočnom krilu.
Pa ipak, uprkos očiglednoj prijetnji koju Moskva predstavlja, čini se da zapadni lideri nisu skloni da joj pripisuju ozbiljnost koju zaslužuje. Argument koji je iznet tokom ranih faza ukrajinskog sukoba – da bi obezbjeđivanje da Rusija pretrpi težak poraz odvratilo Putina od daljih akata agresije – zamenjen je ratnim zamorom i željom da se neprijateljstva okončaju po svaku cijenu, čak i ako ona dovedu do ohrabrenja Rusije.
Ni odgovor Zapada na sukob nije doveo do bolje saradnje u sferi odbrane. Komentarišući zastoj u sukobu u Ukrajini, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je požalio na fragmentiranu prirodu evropske odbrambene industrije. "Nismo u mogućnosti da sarađujemo onoliko blisko koliko bismo trebali“, rekao je on, upozoravajući da bi nesposobnost evropskih nacija da udruže resurse mogla potkopati napore da se održe isporuke municije u Ukrajinu.