Tim forenzičara u Izraelu pokazao fotografije žrtava Hamasa.
Novinar Aron Poris opisao je užas koji je zatekao kad je obilazio niži nivo izraelskog Nacionalnog centra za sudsku medicinu Abu Kabir u Tel Avivu. Prema njegovim riječima, jedva je obuzdavao nagon za povraćanjem zbog mirisa trulih ljudskih ostataka od kojih je većina bila potpuno neprepoznatljiva kao ljudska zbog brutalnosti napada.
Predstavnici svjetskih medija pozvani su da sami vide užas jer je sve veće međunarodno interesovanje za (i poricanje) masakra palestinske terorističke grupe Hamas 7. oktobra u južnom Izraelu. Tokom prve konferencije za novinare, tim forenzičara je pokazao slike iz svojih istraga. Među slikama su bile i one ugljenisanih ruku sa tragovima koji su otkrivali da su ruke žrtava bile vezane iza leđa metalnom žicom prije nego što su žive spaljene.
Možda je najuznemirujuća slika u dijaprojekciji bila potpuno ugljenisana masa mesa, za koju se na prvi pogled nije moglo vidjeti da je ikada pripadalo čovjeku. Tek nakon što je urađen CT, stručnjaci su mogli da vide nehumanost slike.
Dve kičmene moždine, jedna odrasle osobi, druga neke mlade, roditelj i dijete povezani metalnim žicama u konačnom zagrljaju prije nego što su zapaljeni. "Kada radite ovaj posao, odvojite se", rekao je za "Media Line" dr Čen Kugel, šef Abu Kabira.
"Ali onda naučite priče i povežete se sa ljudima. Teško je ne osjetiti tragediju. To je tako veliko. I kada odem u kamp Šura (gde se prvo sakupljaju leševi pokojnika u Izraelu) i vidim kontejnere kakve biste vidjeli u luci, ali svi su puni tijela... I čujete priče iza njihovih ugljenisanih tela, da se desilo nešto strašno, veoma je teško. Vidio sam mnogo stvari u svojoj 31-godišnjoj karijeri, ali veličina i surovost ovoga su strašni", dodao je Kugel.
"Procenat ugljenisanih tijela koje smo primili je visok", objasnio je Kugel. "Mnogi imaju rane od vatrenog oružja na rukama, što pokazuje da su stavili ruke na lice u pokušaju samoodbrane. Mnogi su živi spaljeni u svojim kućama... Znamo da su živi spaljeni jer ima čađi u njihovim dušnicima, grlu, što znači da su još disali kada su zapaljeni", dodao je on.
Jedina milost, rekao je Kugel - ako se može naći - jeste da su zapaljene žrtve vjerovatno umrle od udisanja ugljen-monoksida i čađi prije nego što ih je vatra ubila. Kugel je takođe objasnio da se starosni raspon žrtava kreće od tri mjeseca do 80 ili 90 godina. Mnoga tijela, uključujući tijela beba, su bez glava.
Upitan da li su im glave odsiječene, Kugel je odgovorio potvrdno. Iako priznaje da je, s obzirom na okolnosti, teško utvrditi da li su žrtve obezglavljene prije ili posle smrti, kao i kako je to urađeno, odnosno "da li su odsiječene nožem ili raznesene RPG-om", objasnio je on.
Kugel nije bio jedini koji je bio emotivan kada je razgovarao o evidentnoj travestiji. "Razdvajamo se od emocija jer moramo da radimo, ali s vremena na vreme dođu do vas", rekao je za "Media Line" dr Nurit Bublil, šef Abu Kabirove DNK laboratorije.
"Juče sam otvorio dokaze iz kuće u južnom kibucu, a tamo je bila popularna knjiga recepata prekrivena krvlju. Imam ovu istu knjigu, i ona vas tera na trenutak da pomislite... To je mogla biti moja kuhinja, moja djeca, moji roditelji, ja. Ne možete to izbjeći", rekla je ona.
Pored toga, mala populacija Izraela dovodi do činjenice da niko nije daleko od traga masakra. "Moja sestra ima bliskog prijatelja koji je nestao", rekls je Bublilova, dok je stajala pored krvlju umrljanog dušeka iz dječjeg krevetića. DNK iz dušeka će se koristiti za identifikaciju brutalno unakaženog i nepoznatog deteta.
"Danas sam dobila poruku od komšije", nastavila je ona. "Pitala je da li mogu da pomognem jer su muž njene dobre prijateljice, otac, dva nećaka i žena svekra takođe ubijeni i tek treba da budu identifikovani."
Boreći se sa suzama, izraelski forenzički patolog dr Hagar Mizrahi je objasnio da "kao što znate, jevrejski narod mora da sahrani svoje mrtve što je prije moguće". Ali, od teksta prošlo je skoro dvije nedelje od masakra, a oko 350 tijela je ostalo neidentifikovano. "Dakle, ljudi ovdje u Abu Kabiru daju sve od sebe da pomognu i identifikuju najteže slučajeve koji stignu."
I u mnogim slučajevima, kosti bez i trunke DNK koja se može izdvojiti su sve što je ostalo. Iz tog razloga, Kugel je rekao da bi porodice nekih žrtava imale pravo da se plaše najgoreg. "Nadamo se da pomoću CT-a i biopsija možemo smanjiti broj neidentifikovanih na manje od 200. Ali neke ljude nikada nećemo pronaći. Nikada ih nećemo identifikovati. I ljudi moraju biti spremni za to."
Govoreći lično, Bublil je rekla da želi da svijet zna da je "generalno, Hamas uživao u ubijanju". "Ovo nije bila borba, ili vojni sukob, ili državni sukob, ili politički sukob. Hamas je toliko uživao u ubistvima da su učinili sve što su mogli da proslave ubistva. Slavili su zapaljene kuće sa civilima unutra koji im ništa nisu uradili. Uživali su da zgrabe 18-godišnju devojku sa zabave, festivala, odvuku je u automobil i odvedu je u Gazu. I ko zna šta se sa njom dogodilo u međuvremenu. Uživali su i slavili smrt... Ovo su čudovišta. Oni nisu ljudi... Nisu bili milostivi ni prema kome. Niko ko je bio živ i naišao na njih nije ostao živ. Niko", zaključila je ona, piše themedialine.org, prenosi Telegraf.rs.