Svijet

U OVOM ZATVORU SPROVODE NAJGORU TORTURU! Evo kakav HOROR čeka zatvorenike: Ćelije su specijalno ofarbane u OVU BOJU...

Autor Petar Latinović

Takve torture koju prolaze zatvorenici u Iranu gotov da nema nigdje drugdje u svijetu.

Izvor: Youtube/Radio Free Europe/Radio Liberty

Tagi Rahmani je prema podacima nevladine organizacije Reporteri bez granica "najčešće zatvarani novinar u Iranu".

"Samica  u Iranu ne može se uporediti sa izolacijom u zapadnim zatvorima. U samici u Iranu ste zatvoreni i nemate nikakav oblik komunikacije. Nema posjeta, nema knjige, nema mogućnosti za pisanje. Nosite povez preko očiju i čujete samo zvukove", ispričao je Rahmani za DW na projekciji filma "White Torture".

Dokumentarac razotkriva metode psihološke torture, kojima su izloženi politički aktivisti u Islamskoj Republici.

Njegova supruga Narges Mohamadi takođe je aktivistkinja za zaštitu ljudskih prava i potpredsjednica iranske organizacije "Defenders of Human Rights Center", koji je iranska vlada zabranila 2008. godine. I ona je u poslednjih 25 godina više puta hapšena i osuđivana na dugogodišnje zatvorske kazne. Islamskoj Republici se ne sviđa kada se preispituje da li i koliko krši ljudska prava. Mohamadi je zbog kritike tamošnje vlade prvi put zatvorena na godinu dana 1998. Kasnije su uslijedile druge zatvorske kazne. U maju 2016. je u Teheranu osuđena na čak 16 godina zatvora jer je "osnovala pokret za zaštitu ljudskih prava koji se zalaže za ukidanje smrtne kazne".

Uprkos  svim naporima režima: neuspješni su bili pokušaji da se Mohamadi ućutka. Ona je počela da dokumentuje patnje onih koji su bili s njom u zatvoru. Ti intervjui su objavljeni u knjizi "White Torture". Istoimeni dokumentarni film dodatno predočava brutalno postupanje prema političkim zatvorenicima u samicama. Izraz "bijela tortura" odnosi se na psihološku metodu koja se primjenjuje u Iranu: zatvorenici su na duže, neodređeno vremensko razdoblje zatvoreni u izolacijskoj ćeliji u kojoj je sve potpuno bijelo. Film "White Torture" upravo je prikazan u Berlinu. Projekciju je organizovala grupa za zaštitu ljudskih prava "Hawar". Na projekciji su bili aktivistkinje i aktivisti, bivši politički zatvorenici i rođaci zatvorenika sa dvojnim državljanstvom, a koji se trenutno nalaze u zatvoru u Iranu. Film je "vrlo težak za gledanje" jer se mučenje eksplicitno prikazuje, kaže Mariam Klaren, ćerka Nahida Tahavija, jednog od političkih zatvorenika u Iranu. Iranske vlasti nisu dozvolile prikazivanje filma, kaže Klaren - jer "Bijela tortura" na svjetlost dana iznosi upravo ono što se "ne vidi".

Očigledno je bilo nekih situacija koje su bile previše šokantne da bi bile prikazane. "Boravak u samici je zaista bolna situacija", kaže autor Gelareh Kakavand. "Iza kulisa ovog dokumentarca bilo je mnogo emocija u intervjuima, koje nije bilo moguće snimiti. Nadam se da će se gledaoci nakon gledanja filma moći da se poistovijete sa zatvorenicima." Veliki dio snimanja ovog dokumentarnog filma obavljen je između pretposlednjeg i sadašnjeg boravka u zatvoru Nargese Mohamadi. Taj zadatak je bio sve samo ne lak: kako bi se izbjegle tamošnje vlasti, snimalo se u tajnosti.

"Uslovi u kojima je film sniman bili su teški", kaže Vahid Zarezadeh, iranski režiser koji je bio prisiljen da pobjegne iz zemlje. Prije toga je bio na ispitivanjima jer je u svojim filmovima ukazivao na grozne uslove u zatvorima u Iranu. "U prvim minutama filma gledalac vidi scenu u kojoj jedan od agenata iz Ministarstva informisanja telefonom zove Narges Mohamadi. Otišli smo kod nje spontano, kako bi napravili neke intervjue. Ali grupa, koja je radila na filmu, na tu lokaciju nije išla zajedno. Narges se, na primjer, vozila odvojeno, na motociklu, kako bi mogla da pobjegne onima koji su ju uhodili."

U međuvremenu se nastavlja paćenički put Narges Mohamadi: ona se, od svog prvog hapšenja 1998. godine, po peti put našla iza rešetaka. U decembru 2022., za vrijeme protesta izazvanih smrću Džine Mahe Amini, Mohamadi je u jednom svom izvještaju, koji je objavio BBC, opisala seksualno i fizičko zlostavljanje zatvorenih žena. U januaru 2023. uslijedio je mučan izvještaj u kojem se detaljno opisuje stanje žena u zatvoru Evin, uključujući popis od 58 zatvorenica i ispitivanja i mučenja kojima su bile podvrgnute. Zatvor Evin je, inače, najvažnija lokacija kada je riječ o zatvaranju političkih zatvorenika u Iranu od 1972. godine.

BONUS VIDEO