Ukrajinske vlasti, a prije svega strukture Odeske oblasti se i dalje ne oglašavaju o napadu ruskog morskog besposadnog plovila na most Zatoka na ušću rijeke Dnjestar u Crno more sa kojom je prekinuta kopnena veza Ukrajine i Rumunije.
Do Rumunije je sada moguće doći, ali putem preko Moldavije.
Na objavljenom snimku se vidi trenutka kada nepoznatno besposadno plovilo dolazi do sredine mosta, posle čega slijedi eksplozija. Ukrajinske vlasti i dalje ne saopštavaju stepen oštećenja mosta.
Jedno od osnovnih pitanja koje se sad postavlja jeste sa čim je Rusija izvršila napad. Prema jednoj od teorija u pitanju je zaplijenjeno ukrajinsko besposadno morsko plovilo, sa kojim je u nekoliko navrata u oktobru napadnuti brodovi Crnomrske flote, luka Sevastopolj, skladišta nafte u Novorosijsku, ali ova plovila učestvovala su i u izviđanju Krimskog mosta, kada su se dva primerka ovih, da ih nazovemo dronova nasukali na plaže.
Potvrde, nema ali sve više ljudi nagađa da je Rusija možda iskoristila ova ukrajinska besposadna morska plovila za napad. Dokaza konkretnih nema za tu tvrdnju, ali Ruska mornarica tradicionalno i nije korisnik podvodnih ili površinskih vodenih dronova, osim ako neki konkretni pomaci nisu učinjeni od oktobra 2022. kada su bili najžešći sukobi ruske i ukrajinske mornarice na Crnom moru.
Šta je zaista napalo most Zatoka po svemu sudeći moraćemo da sačekamo.
Dva motiva za napad
Most Zatoka u javnosti poseldnji put pominjan je 26. i 27. aprila 2022. godine kada je ruska mornarica izvela napad krstarećim raketama na most, koji je tom prilikom teško oštećen, ali ne i srušten. Najveća oštećenja pretrpio je železnički dio.
Pa koji su motivi ovog napada, upitao bi neko?
Jedna od teorija kaže da je napad bio logičan sled, pošto je taj most jedina veza dva dijela Ukrajine, nekadašnje Bersabije sa ostatkom Ukrajine. Inače ovim pravcem vozovima iz Rumunije, ukrajinskoj vojsci u Odeskoj i Nikolajevskoj oblasti doturano je gorivo, municija i naoružanje, i da je ovo za cilj imalo operaciju linije snabdjevanja.
Prema nekim izvorima korišćenje ruskog besposadnog daljinski upravljivog plovila se htjela postiči sigurnost da most bude srušen, jer napadi krstarećim raketama nisu dali željeni rezultat s obzirom na konstrukciju samog mosta, armirani beto i čelik visoke čvrstoće.
Drugi motiv osim prekida linije snabdjevanja može biti i taj da Rusija ponovo priprema akcije u ovom dijelu Ukrajine koji je od oktobra živio daleko od borbenih dejstava, kao da u ostatku Ukrajine nije rat. Kod Ukrajinaca nikad nije bio otklonjen strah da ako ruska vojska zaista zauzme ovaj dio Odeske oblasti otvoriti put do Moldavije i Pridnjestrovlja, ali i eventuali prelazak ruskih trupa preko te teirtorije pravo u dvorište Odese bez mogućnosti za ukrajinski kontranapad.
S druge strane Ukrajinci se i dalje teše da će Rusi na ovom strateškom pravcu imati velike probleme prije svega postojeći putevi su u jako lošem stanu, zemljište je ispresjeceno močvarama, rijekama, riječicama što otežava upotrebu oklopno-mehanizovanih jednica. Takođe, jedan od problema, koji može da se pojavi jeste i taj što će Rusi u slučaju da zaista planiraju da izvedu ovu operaciju izbiti na jugoistok i direktno doći do najistočnije granicie jedne članice EU i alijanse i par stotina kilometara od najveće NATO pomorske baze Konstanca koja je sa izbijanjem rata u Ukrajini dobila sve više na značaju.
Most Zatoka put ka luci Reni
Most je takođe jedna od veza prema luci Reni i koja je inače velika transportna čvorna tačka na obali Dunava -ukrajinska strana, a koja usko povezuje morski, rečni, željeznički i motorni saobraćaj. Luka se nalazina 101 km udaljena od ušća Dunava u Crno More i sa njim je povezana preko dva kanala „Dunav – Crno more” i Sulinskog kanala. Dubina u blizini pristaništa dostiže 7,5 metara, što omogućava plovidbu brodovima sa gazom pogodnim za ovakve kanale.
Utvrđivanje na crnomorskom basenu
Od Petra Velikog koji se smatra osnivačem ruske mornarice teritorijalna ekspanzija je prvo bila usmjerena na Baltičko, a kasnije i na Crno more. Međutim, to je bila dugotrajna borba kako na Baltiku gdje su gospodarili Šveđani, tako i na Crnom moru gdje je apsolutni gospodar bila Osmanska imperija. Izlaz je najprije bio postignut na Kaspijskom jezeru, Dalekom istoku i Bijelom moru, a pobedom nad Turcima 1774. godine Rusiji je omogućen izlazak i na Crno More. Rusiji je tad priznato pravo slobodne plovidbe i pravo prolaza moreuzima Bosforom i Dardanelijem s čime je omogućen i izlazak na Sredozemlje. Izlaskom na Crno More, Rusija je postala crnomorska država. Značaj prolaska kroz dva moreuza koja razdvajaju Evropu od Azije bio je značajan zbog toga što je omogućio ruskoj carevini da izađe na takozvana “ topla mora“, jer ona na kojima je Rusija gospodarila su se zimi redovno ledila.
Devetnaesti vijek bio je period kada je Rusija učvrstila svoju poziciju na svim obalama na koje je izlazila. Zauzimanjem Kavkaza i Bersabrije Rusija je učvrstila pozicije na Crnom moru, s čime je proširena od Gruzijske obale do ušća Dunava u Crno more i na severu zauzimanjem Finske učvrstila je svoju poziciju na Baltičkom moru.