Čibrin je opisao i razne pljačke ruskih vojnika koji su uzimali kompjutere, nakit i sve što su željeli.
Nikita Čibrin kaže da se i dalje sjeća kako su njegove kolege ruski vojnici pobjegli nakon što su navodno silovali dvije Ukrajinke sjeverozapadno od Kijeva u martu.
"Vidio sam ih kako trče, a onda sam saznao da su silovatelji, silovali su majku i ćerku", rekao je Čibrin. Njihovi zapovjednici su, prema riječima Čibrina, slegnuli ramenima kada su saznali za silovanja. Navodni silovatelji su pretučeni, ali kako je rekao Čibrin, nikada nisu u potpunosti kažnjeni za svoje zločine.
"Nikada nisu bili u zatvoru, samo su otpušteni. Samo tako: 'Idite!' Jednostavno su otpušteni iz rata. To je to", rekao je Čibrin za CNN.
Čibrin je bivši vojnik iz ruskog grada Jakutska koji kaže da je služio u 64. zasebnoj gardijskoj motorno streljačkoj brigadi, ruskoj vojnoj jedinici optuženoj za ratne zločine u Buči, Borodjanki i drugim gradovima i selima sjeverno od Kijeva.
Dezertirao je iz ruske vojske u septembru i pobjegao u Evropu preko Bjelorusije i Kazahstana. Vojnike Čibrinove brigade ukrajinsko Ministarstvo odbrane je u aprilu proglasilo ratnim zločincima nakon što su otkrivene masovne grobnice sa ubijenim civilima i leševima na ulicama nakon povlačenja ruskih snaga iz Kijevske regije.
Čibrinova vojna dokumenta, u koja je uvid imao CNN, pokazuju da je njegov komandant bio Azatbek Omurbekov, oficir zadužen za 64. zasebnu gardijsku motorno streljačku brigadu. Omurbekov, poznat kao "bučanski mesar" nalazi se pod sankcijama EU i Ujedinjenog Kraljevstva. SAD su sankcionisale cijelu brigadu.
Kremlj je negirao svaku umiješanost u masovna ubistva, tvrdeći da su fotografije mrtvih civila lažne. U potezu koji je izazvao gnijev širom svijeta, ruski predsjednik Vladimir Putin dodijelio je jedinici počasnu vojnu titulu i pohvalio je za njeno "herojstvo" i "smjele akcije".
Čibrin je rekao da nije vidio ništa od toga navodnog herojstva, ali da je vidio mnoge zločine. Govoreći za CNN iz evropske zemlje u kojoj je zatražio azil, opisao je neke od zločina za koje kaže da im je prisustvovao i za koje je čuo, i rekao je da bi bio spreman da svjedoči protiv svoje jedinice na međunarodnom krivičnom sudu. Tvrdi da sam nije počinio nikakav zločin.
"Nisam vidio ubistva ali sam vidio silovatelje kako bježe, kako ih jure viši članovi zajednice jer su počinili silovanje", rekao je on.
On je rekao da je jedinica imala "direktno naređenje da ubije" svakog ko dijeli informacije o njenim pozicijama, bilo vojnim ili civilnim.
"Ako je neko imao telefon - smjeli smo da ga upucamo. "Ima manijaka koji uživaju u ubijanju čovjeka. Takvi manijaci su se tamo pojavili", rekao je on. Tvrdi da nema sumnje da su neki ljudi u 64. zasebnoj gardijskoj motorno streljačkoj brigadi bili sposobni da ubiju nenaoružane civile.
Čibrin je opisao i razne pljačke ruskih vojnika koji su uzimali kompjutere, nakit i sve što su željeli.
"To uopšte nisu krili. Mnogi iz moje jedinice uzeli su automobile, vozila, civilne automobile i prodali ih u Bjelorusiji kada smo napustili Lipovku i Andrejevku krajem marta. Mentalitet je - ako nešto ukradeš, dobar si. Ako te niko ne uhvati, dobro! Ako vidiš nešto što je skupo i ukradeš to i ne budeš uhvaćen, dobar si", rekao je on.
Što se tiče zapovjednika jedinice, on kaže da su bili svjesni navodnih silovanja, ubistava i pljačke, ali nisu bili zainteresovani za traženje pravde.
"Reagovali su kao: "Svejedno, desilo se, pa šta". Zapravo nije bilo reakcije, nije bilo discipline", rekao je on.
Čibrin ne sumnja da će Rusija na kraju izgubiti rat protiv Ukrajine, ali ne dok se ne izgubi još puno života.
"Jer Rusija neće stati dok se ne prolije velika krv, dok svi ne umru. Vojnici su za njih topovsko meso. Ne poštuju ih", rekao je.
Nedostatak treninga postao je vidljiv kada su stigli u Ukrajinu. Isti ljudi koji su se hvalili da su "kao Rambo" prije nego što su raspoređeni, vratili su se slomljeni, rekao je.
"Oni koji su govorili da će lako pucati na Ukrajince, kad su se vratili s prve linije nisu mogli ni da razgovaraju sa mnom. Vidjeli su rat, vidjeli su poraz, vidjeli su kako njihovi saborci ubijaju, vidjeli su leševe. Shvatili su - ali nisu mogli da pobjegnu", rekao je on.
Čibrin je proveo mjesece u Ukrajini. Kada se 64. zasebna gardijska motorno streljačka brigada krajem marta povukla iz područja sjeverozapadno od Kijeva, nakon tamošnje neuspjele ofanzive, on se sa svojom jedinicom vratio u Bjelorusiju. Rekao je da je zadobio povredu leđa i otišao je u vojnu bolnicu u Rusiji, ali je bio prisiljen da se vrati u Ukrajinu u maju. Ovaj put je poslat u Harkosvku regiju u istočnoj Ukrajini, a zatim u šume oko Izjuma. Tada je konačno dobio priliku za bjekstvo, kaže. Primijetio je da zapovjednici drugih jedinica kamionom napuštaju područje prema Rusiji i uskočio, prenosi CNN.
"Uskočio sam u kamion i vidio, vau, druge momke, takođe napuštaju Ukrajinu. Rekli su da ne žele da ratuju, platili smo zapovjedniku novac da vozi. I čekao sam i čekao, a onda smo stigli blizu ruske granice i auto se zaustavio, svi smo iskočili iz auta. Otišao sam do granice", rekao je on.
Znajući da mora da ode što je dalje moguće od dalekoistočnog grada Habarovska gdje je bio stacioniran, Čibrin je prvo pobjegao preko Rusije u Sankt Peterburg, a potom vozom otišao u Bjelorusiju. Tamo je uspio da pronađe posrednika koji mu je pomogao da dođe do Kazahstana, odakle je konačno otputovao na svoju trenutnu lokaciju.