Nikita Čibrin je bio pripadnik 64. motorizovane brigade za koju se sumnja da je izvršila masakr u Buči.
Nikita Čibrin, 27-godišnji ruski vojnik i pripadnik zloglasne 64. motorizovane brigade, za koju se sumnja da je izvršila masakr u Buči, sletio je u Madrid i zatražio politički azil! Ovu nevjerovatnu priču otkrio je britanski Gardijan i sada bi priča o zverstvima u predgrađu Kijeva mogla da dobije svoj nastavak.
Čibrin je proveo više od četiri mjeseca na ratištu u Ukrajini, a onda je potpuno neočekivano u utorak osvanuo na madridskom aerodromu Barahas. Prišao je graničnoj policiji, predstavio se i zatražio politički azil. Odmah nakon toga prebačen je u centar za migrante. U telefonskom razgovoru sa novinarom Gardijana, Čibrin je negirao da je učestvovao u ubistvima civila, čak je dodao da u Ukrajini nije ispalio nijedan metak. On je, međutim, dodao da je spreman da sve što je doživio i vidio u Ukrajini ispriča na međunarodnim sudovima.
"Nemam šta da krijem! Rusija je započela ovaj rat, ovaj zločinački rat. Učiniću sve da se ovo završi što prije, sve ću reći", rekao je Čibrin. Ruski vojnik tvrdi, a to još uvijek nije provjereno, da je dezertirao iz svoje brigade još u junu. On je navodno već prvog dana invazije rekao svojim komandantima da se žestoko protivi ratu. Naravno, njegove riječi nisu naišle na odobravanje. "Prvo su mi zaprijetili zatvorom, a onda su ipak odlučili da me kazne. U svakom slučaju, gurnuli su me što dalje od ratišta", rekao je Čibrin.
"Svi smo bili prevareni"
Gardijan ističe da nisu mogli samostalno da provjere sve detalje Čibrinove priče. Čibrin je dostavio dokumente i fotografije na kojima se vidi da je bio stacioniran u 64. motorizovanoj brigadi u Ukrajini. Maksim Grebenjuk, advokat koji je na čelu organizacije Vojnog ombudsmana u Moskvi, kaže da ga je Čibrin kontaktirao tokom leta. Grebenjuk je rekao da mu je Čibrin rekao o svom protivljenju onome što Kremlj naziva "specijalnom vojnom operacijom" i njegovoj želji da se ne bori u Ukrajini.
Čibrin je rođen u Jakutsku, u istočnom Sibiru, a pridružio se ruskoj vojsci u leto 2021."Nisam mislio da ću biti umješan u bilo kakve ratove", rekao je on, navodeći finansijske poteškoće kao razlog svoje odluke da se pridruži vojsci. On kaže da je sa svojom jedinicom prvi put ušao u Ukrajinu 24. februara, istog dana kada je počela invazija, preko bjeloruske granice. "Nismo imali pojma da ćemo se boriti u Ukrajini", rekao je on. "Svi smo bili prevareni", rekao je Čibrin.
Prema njegovim riječima, prvi mjesec od invazije proveo je u selu Lipivka, oko 50 kilometara zapadno od Kijeva. Tokom ovog perioda, Čibrinova brigada je optužena za masakriranje civila u Buči i Andrijevki, dva mjesta u blizini Lipivke. Ruski istraživački sajt iStories ranije je objavio priznanje vojnika koji je bio dio Čibrinove jedinice, koji je pred kamerama priznao da je pucao i ubio civila u ukrajinskom gradu Andriivka, selu manje od 8 kilometara od Lipivke.
Nakon što su ukrajinski zvaničnici identifikovali 64. motorizovanu brigadu kao jedinicu koja je okupirala Buču, ruski predsjednik Vladimir Putin dodelio je toj brigadi počasnu titulu "gardista" i pohvalio jedinicu za "veliko herojstvo i hrabrost". Čibrin tvrdi da tokom boravka u Lipivki nije bio svjedok pucnjave, ali je rekao da su pripadnici jedne od jedinica rutinski pljačkali domove Ukrajinaca. "Sve su opljačkali. Mašine za veš, elektroniku, sve", rekao je on. On je pobjegao skrivajući se u kamionu koji je išao za Rusiju.
On dodaje da su među njegovim saborcima bile "široko rasprostranjene glasine" da su pripadnici njegove jedinice umješani u se*sualno nasilje i ubistva civila. Ujedinjene nacije su ranije saopštile da je Rusija koristila silovanje i seksualno nasilje kao dio svoje "vojne strategije" u Ukrajini. Ruske snage su u martu bile prinuđene da se povuku iz predgrađa ukrajinske prestonice Kijeva. Čibrin je rekao da je njegova jedinica poslata u Buhajevku, grad u sjeveroistočnom regionu Harkova.
On je opisao moral u svojoj jedinici tokom boravka u Ukrajini kao „ekstremno nizak“, potvrđujući tako brojne i opsežne medijske izveštaje koji su istakli problem niskog morala među ruskim snagama. „Svi su pokušavali da nađu izlaz iz vojske. Ali naši komandanti bi pretili da će nas strijeljati ako dezertiramo“.
On kaže da je 16. juna uspeo da pobjegne iz Ukrajine skrivajući se u kamionu koji je krenuo u Rusiju po snabdjevanje hranom. Nakon nekog vremena, kontaktirao je mrežu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da napusti Rusiju ranije ovog mjeseca. Vladimir Osečkin, šef Gulagu.net, potvrdio je da je njegova organizacija pomogla Čibrinu da napusti Rusiju.
Čibrin je rekao da se nada da će dobiti politički azil u Španiji, navodeći svoje javno protivljenje ratu kao opasnost po njegovo zdravlje ako bude vraćen u Rusiju. Čibrin je u četvrtak uveče pušten iz imigracionog centra na aerodromu u Madridu. On je rekao da će biti smješten u privremeno sklonište za izbjeglice u španskoj prestonici dok vlasti budu razmatrale njegov zahtjev za azil. Portparol španskog ministarstva unutrašnjih poslova odbio je da komentariše slučaj, pozivajući se na međunarodna pravila zaštite i rizik od mogućeg progona podnosioca predstavke.
Čibrin je drugi javno poznati ruski vojnik koji je pobjegao iz zemlje nakon učešća u invaziji. U avgustu je Gardijan intervjuisao Pavla Filatjeva, bivšeg ruskog padobranca koji je pobjegao iz zemlje nakon što je napisao memoare o svom vremenu na ukrajinskom ratištu kritikujući Putinov rat.
Zverstva 64. brigade
Ukrajinci su još u aprilu identifikovali 64. motorizovanu brigadu kao izvršioce masakra u Buči. Komandant te jedinice je potpukovnik Azatbek Omurbekov. Riječ je o relativno mladom (oko 40 godina) i visoko odlikovanom oficiru ruske vojske, kome je zamjenik ministra odbrane Dmitrij Bulgakov uručio orden za izuzetne zasluge 2014. godine.
Kada su krajem marta ukrajinske snage ušle u napuštenu Buču, dočekali su ih jezivi prizori. Tijela ubijenih civila ostavljena su na putu, a satelitski snimci potvrđuju da su tamo ležala danima.U podrumu nedaleko od Buče pronađeno je 18 streljanih civila, sa rukama vezanim na leđima plastičnim vezicama, a u podrumu je otkrivena i prostorija za mučenje. Nekim tijelima su odsječene uši ili izvađeni zubi.
Djelimično izgoreli goli leševi muškarca i nekoliko žena pronađeni su pored puta, koji su ruski vojnici pokušali da zapale pri izlasku iz grada. Preživjeli iz Buče su medijima ispričali svoja strašna iskustva tokom okupacije. Svjedoci su za britanski Gardijan rekli da su ruski vojnici vezali ukrajinsku djecu za njihova vozila, koristeći ih kao živi štit. Novinari Ekonomista razgovarali su sa jednim stanovnikom koji je preživio masovno pogubljenje.
Ruski vojnici su ga uhvatili sa drugim neimarima kod kojih se skrivao i odveli ih u obližnju zgradu. Tu su ih tukli, pretresali, mučili, a zatim odveli iza zgrade u kojoj su strijeljani. Preživjeli je bio ranjen, ali se pretvarao da je mrtav dok vojnici nisu otišli. Prema riječima preživjelih, ruski vojnici su pucali u svakog ko je izašao iz njihove kuće, što su mnogi činili u potrazi za vodom i hranom. Oklopna vozila bi nasumično pucala na kuće i zgrade. Okupili bi civile i uzeli im dokumenta i mobilne telefone.