Savjet bezbjednosti je očigledno nemoćan, ovakav kakav je. Glavno pitanje je - šta učiniti?
Kako bi, nakon kataklizme kao što je rat u Ukrajini, trebalo ponovo izgraditi svjetski poredak? Ovo pitanje u svojoj analizi postavlja Foreign Policy, zaključujući da će Ujedinjene nacije kakve poznajemo teško preživjeti Putinovu invaziju. Napoleonovi ratovi doveli su do velikog Bečkog kongresa, Prvi svjetski rat doveo je do Lige naroda, Drugi svjetski rat do Ujedinjenih nacija, zatim Svjetske banke i MMF-a, NATO-a i brojnih drugih regionalnih saveza.
Konačna pretpostavka je da postojeći sistem star 75 godina više nije u stanju da odgovori na brojne probleme sa kojima se suočava međunarodna zajednica. Užasno krvoproliće i svakodnevni teror moraju da primoraju državnike da se predano pozabave neuspjehom koji se više ne može ignorisati. U najočiglednijem smislu, piše Foreign Policy, Savjet bezbjednosti UN nikada nije funkcionisao kao vrhovni bezbjednosni organ kako su Frenklin Ruzvelt i Vinston Čerčil zamislili da hoće. Iako član 1. Povelje UN proglašava državni suverenitet neprikosnovenim, Savjet bezbjednosti nije mogao učiniti ništa da spriječi Rusiju da pokuša da uništi svog susjeda. Ono što je novo je da se čitav poredak suočava sa prijetnjom "spoljnopolitičkih revizionističkih stavova" iz Rusije, Kine, Irana i drugih. S druge strane, globalni problemi zahtijevaju globalne institucije. Šta učiniti?
En Mari Sloter, bivša službenica Stejt departmenta u Obaminoj administraciji koja sada vodi istraživački centar Nova Amerika, predlaže Savjet bezbjednosti od 25 članova – koji bi umjesto veta imale "izmjerljivo" pravo glasa. Dakle - prilikom glasanja o važećem zaključku vodilo bi se računa o odgovarajućoj važnosti pojedinih članova i konkretnih problema. Predlaže i osnivanje Ekonomsko-socijalnog savjeta i Savjeta za globalno informisanje. Sve bi ih činili ministri iz različitih zemalja koji bi imali ovlašćenja da predlažu inicijative. Kao što je slučaj sa ulogom Evropske komisije unutar EU. Ona kaže da bi takve UN bile reprezentativnije i djelotvornije od ovih koje imamo danas. Takve UN bi mogle da osmisle i sprovedu politiku o globalnim pitanjima, što sadašnja varijanta organizacije nije u stanju da uradi.
Inicijativa iz 1815. godine
Ali, da li bi Sjedinjene Države vjerovale takvoj instituciji nakon bliskog susreta sa Trećim svjetskim ratom? Čini se da je teško povjerovati. Mišel Duklo, bivši francuski diplomata, a sada "stalni mudrac" na Institutu Montenj, vodećem francuskom trustu mozgova, vjeruje da će Savjet bezbjednosti uskoro biti bačen na smetlište istorije i da će se na globalnom nivou pojaviti "neformalni direktorat“ koji bi se možda sastojao od SAD, Kine, Indije i Evropske unije. Na sličan način razmišljaju i drugi stručnjaci. Ričard Has i Čarls Kupčan, predsjednik i viši saradnik Savjeta za spoljne poslove, predložili su stvaranje agregata bez stvarnih ovlašćenja, ali sa stalnim sekretarijatom koji bi bio voljan da se uključi u tihu diplomatiju, stalne konsultacije i pregovore. Bilo bi to nešto slično inicijativama koje su izašle sa Bečkog kongresa 1815. godine. Važno je napomenuti da bi svi ovi planovi mogli propasti iz prostog razloga što bi bilo teško, ako ne i nemoguće, organizovati ulogu svakog pojedinačnog člana. Velike svjetske sile mogle bi se osećati izostavljeno. Has i Kupčan su predložili agregat sastavljen od SAD, Japana, Indije, Evropske unije, Kine i Rusije.
Nekoliko ljudi sa kojima je razgovarao Foreign Policy smatra da nas čeka nova velika fragmentacija u oblasti stvaranja nadnacionalnih organizacija. Zemlje u razvoju su duboko skeptične prema Bajdenovom konceptu "demokratije protiv autokratije", pa bi mnoge, recimo u Afričkoj uniji ili Indokini, svoj spoljnopolitički uticaj bazirale na regionalnim klubovima. U međuvremenu, zapadne nacije će sigurno nastojati da dodatno ojačaju NATO. Ričard Gauen, direktor Međunarodne krizne grupe UN, smatra da bi novi poredak u svakom slučaju bio znatno neuredniji od današnjeg. "Možda bi čak postali nostalgični za Savjetom bezbjednosti", zaključuje on.