Boris Njemcov trebao je da bude predsjednik Rusije. Bio je političar za kojeg je Jeljcin nekoliko puta rekao da će ga zamijeniti u Kremlju.
Umjesto da vlada Rusijom, postao je Putinova opozicija i skončao u centru Moskve, dok je šetao zagrljen s lijepom i mladom manekenkom.
Boris Njemcov, lider ruske opozicije, ubijen je u centru Moskve, nedaleko od Kremlja, u fenruaru 2015. godine, a imao je svega 55 godina. Mnogi smatraju da se iza atentata na njega krije samo jedna osoba - aktuelni ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je u njemu uvek vidio najvećeg rivala. Za ubistvo su osuđeni pripadnici čečenske mafije, mada mnogi smatraju da je cijelo suđenje izrežirano, pogotovo što je glavni osumnjičeni imao jak alibi za dan kada je Njemcov upucan.
Njemcov je šetao ulicom kada su na njega pucala nepoznata lica iz automobila u pokretu. Sa njim je bila i njegova tadašnja djevojka, tridesetak godina mlađa od njega, lijepa ukrajinska manekenka Ana Durickaja, koja je prošla bez ogrebotine. Njoj su ruske vlasti dozvolile da se nakon ubistva vrati kod majke u Kijev.
Durickaja je šetala s Njemcovom držeći se za ruke kada se začuo prasak. Kako je kasnije ispričala majci, vidjela je samo da je "Boris pao" pored nje. Sa lica mjesta je nazvala majku i kazala joj: "Mama, Boris je upucan s leđa. Evo, leži na ulici pored mene. Ubijen je!".
Tako je skončao čovjek za kojeg su vjerovali da predstavljaju bolju, svjetliju, antikomunističku budućnost Rusije.
Zlatni dečko ruske politke
Boris Njemcov, oštar kritičar ruskog predsjedika Vladimira Putina i bivši prvi potpredsjednik ruske vlade, bio je dinamičan, nonšalantan i neusiljen političar koji je govorio gotovo besprekoran engleski jezik. Takođe, vatreni zagovornik liberalnih ekonomskih reformi, a na nacionalnom nivou ugled je stekao kao guverner regiona Nižnji Novogoroda tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
Mediji su ga zvali "zlatnim dječakom" ruske politike, a Jeljcin ga je imenovao za prvog potpredsjednika ruske vlade, što je bio potez koji su mnogi protumačili da ga je ruski lider tada pripremao za svog nasljednika u Kremlju.
Nakon što je Jeljcin predao vlast Putinu, koji je izabran za predsjednika 2000, Njemcov je postao glasan kritičar novog ruskog lidera kada je Kremlj počeo da pritiska kritički nastrojene medije i lansirao kampanju protiv bogatih oligarha iz ere Jeljcina koji su odbili da budu na liniji novog ruskog lidera.
Njemcov je bio i poslanik u donjem domu ruskog parlamenta, državnoj Dumi, tokom prvog predsjednikčog mandata Putina. Izgubio je poslaničku funkciju na parlamentarnim izborima 2003. godine, koje je Putinova Jedinstvena Rusija dobila sa ogromnom većinom.
Optužio Putina za korupciju
U godinama koje su uslijedile, on je predvodio mnoštvo liberalnih pokreta i partija i bio autor brojnih izvještaja koji su optuživali Putina za brutalnu korupciju.
Njemcov je 2013. objavio izvještaj u kojem se brojni državni zvaničnici i biznismeni optužuju da su ukrali oko 30 milijardi dolara iz fondova namijenjenih za finasiranje Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014., inače njegovom rodnom gradu, popularnom odmaralištu na obali Crnog mora.
"Očigledno je da Putinovi prijatelji vode pripreme za Olimpijske igre", rekao je tada za RSE Njemcov, dodavši:
"On nema namjeru da svoje prijatelje strpa u zatvor. U svakom slučaju na ovo se ne može gledati pasivno, budući da skala njihovih nelegalnih aktivnosti samo raste. Pronevjera kojoj svjedočimo nije samo neka vrsta dječje igre, već stvarna prijetnja ruskoj nacionalnoj bezbjednosti", tvrdio je Njemcov.
Nesuđeni fizičar
Boris Jefimovič Njemcov rođen je u Sočiju 9. oktobra 1959. Završio je fiziku i doktorirao 1985. na Univerzitetu Volga u gradu Gorki, sada poznatom pod imenom Nižnji Novogorod, udaljenom oko 400 kilometara istočno od Moksve.
U gradu Gorki, Njemcov je započeo sa političkim aktivizmom u kampanji protiv izgradnje nuklearnih elektrana u tom regionu. U intervjuu za "Eho Moskve" 2013. rekao je da mu je inspiracija bila njegova majka, pedijatar, koja je brinula o bezbjednosti nuklearne energije.
"Mama je počela da sakuplja potpise za peticiju, a ja sam bio zabrinut da bi je mogli uhapsiti i strpati u zatvor. Stoga sam, naravno, stajao pored nje da budem siguran da je niko neće dirati", ispričao je sjećajući se početaka aktivizma Njemcov.
Godine 1990., kada je bio tek u tridesetim godinama, Njemcov se izborio za poziciju u Vrhovnom Sovjetu Ruske republike da bi potom prešao u Vrhovni Sovjet SSSR-a.
Kada je grupa tvrdolinijaša u Komunističkoj partiji i KGB-u pokušala da izvede puč protiv tadašnjeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova u avgustu 1991., Njemcov je zajedno sa Jeljcinom krenuo na zgradu ruskog parlamenta i stajao pored tenka na mjestu gdje je Jeljcin održao svoj čuveni govor pred demonstrantima na ulici.
"Shvatao sam tada da su to vrlo važni dani za moju zemlju i zaista je to bila smrt komunizma. Shvatali smo to veoma dobro, ali smo bili romantičari", prisjećao se Boris Njemcov tog vremena u intervjuu za RSE 2011. godine.
Nekoliko mjeseci nakon nuspješnog pokušaja puča, Jeljcin je Njemcova imenovao za guvernera Nižnji Novogoroda, a na tu funkciju je potom još jednom reizabran.
Tokom guvernerskog perioda, Njemcov je sarađivao sa drugim političarima da bi uveo privatizaciju i tržišne reforme sa ciljem da se taj industrijski region ekonomski preporodi.
Jeljcin ga planirao za predsjednika Rusije
Međutim, već 1994. godine Jeljcin ga je gledao kao nekoga ko bi jednog dana mogao da vodi zemlju.
"Toliko se razvio i napredovao da već možete tipovati na njega kao predsjednika", ocijenio je tada Boris Jeljcin, o Borisu Njemcovu tokom posjete Nižnji Novogorodu te 1994.
Meteorski uspjeh Njemcova je nastavljen, pa ga je kao 37-godišnjaka, Jeljcin imenovao kao prvog potpredsjednika vlade 1997. Tada se sam šalio govoreći da je njegovo imenovanje bilo kao da su ga postaviliispred streljačkog voda, jer je i tada pokazivao tendenciju da se ne povlači u bitkama koje je vodio.
Tokom televizijske debate dvije godine prije toga, ekstremni nacionalista Vladimir Žirinovski ga je u živom programu gađao čašom gustog soka, a Njemcom mu je odmah uzvratio istom mjerom. Njegov rad u Federalnoj vladi pokazao se kao ograničen i kratkog vijeka, budući da je Rusija krenula ka ambisu avgusta 1998.
U aprilu iste godine on je postavljen na mjesto zamjenika premijera zbog čega je podieo ostavku koju je Jeljcin prihvatio.
Vjerovao u kraj komunizma
Godinu dana kasnije Njemcov je postao koosnivač Unije pravih snaga (SPS), političke partije formirane 1999. zajedno sa drugim članovima Jeljcinovog nekadašnjeg tima. Stranka je bila neraskidivo povezana sa privatizacijom i reformama iz 1990-tih, koje su mnogi Rusi krivili za teške periode neprekidnih ekonomskih kriza u cijeloj deceniji.
Njemcov je izabran za poslanika državne Dume kao član SPS partije. Bio je i predsjednik donjeg doma ruskog parlamenta.
Četiri godine kasnije, njegova stranka nije uspela da se izbori da uđe u Dumu, u kojoj je tada potpunu dominaciju preuzela Jedinstvena Rusija, Vladimira Putina, nakon čega je Njemcov postao opozicioni političar izvan sistema.
Postao je vođa opozicionih demonstracija protiv Putina i njegove vlade i više puta je hapšen tokom brojnih policijskih racija na demonstracijama u prošloj dekadi. Grupe i mediji privržene Kremlju često su Njemcova opisivali kao marionetu zapadanih vlada koje žele da vrate zemlju u ekonomski i socijalni haos iz 1990-ih.
Boris Njemcov se 2009. kandidovao za gradonačelnika njegovog rodnog Sočija, ali ga je pobijedio kandidat Kremlja u izborima za koje su opozicioni aktivisti tvrdili da su obilovali prevarama i manipulacijima.
Tokom kampanje, napadač je prosuo amonijak u lice Njemcovu. Sam Boris je kasnije rekao da vjeruje da su napad izveli aktivisti Kremlja zbog njegovih oštrih kritika u vezi sa planovima za zimsku Olimpijadu u Sočiju.
Kada je Boris Jeljcin imenovao bivšeg KGB zvaničnika, Vladimira Putina za premijera (1999.), Njemcov ga je u početku pohvalio kao "veoma prihvatljivu figuru" za ruske liberale i "sposobnu, iskusnu i inteligentnu osobu".
On je za "Eho Moskve" 2013. izjavio da Putina nikada nije podržavao, budući da mu je njegova majka uvijek govorila da "nikad ne vjeruje" KGB ljudima.
Njemcov je rekao da ga je prvih četiri godine mandata ruskog predsjednika - uključujući hapšenje naftnog tajkuna Mihaila Hodorskovskog i odgovor na teroristički napad na školu u Beslanu - trajno okrenulo protiv Putina.
Govoreći za RSE u intervjuu 2011. godine Njemcov je priznao da su on, Jeljcin i njegov bivši predsjednički tim "naivno" vjerovali da će kraj komunizma značiti "divan život za nekoliko mjeseci".
"Vjerovali smo da smo upravo odbacili komunizam i da smo veoma srećni", rekao je. "Ali, nažalost, realnost izgleda mnogo ozbiljnija i mnogo komplikovanija nego što smo tada vjerovali", priznao je Boris Njemcov 2011. godine.