Mafija je riješila da mu se brutalno osveti zbog svega što je radio protiv njenih članova.
U maju prije 30 godina ubijen je Đovani Falkone. Na njega se gleda kao na heroja ne samo u svojoj domovini Italiji, već i širom svijeta. Na Siciliji je poznat kao “otac antimafije“. Njegov rad u borbi protiv sicilijanske mafije i pomaganje da se mnogi njeni članovi privedu pravdi zaslužio je poštovanje i divljenje mnogih ljudi, kako u Italiji, tako iu inostranstvu.
Đovani Falkone je rođen u Palermu 18. maja 1939. godine. Diplomirao je pravo 1961. Tri godine kasnije postao je sudija za prekršaje i pridružio se Tužilaštvu u Trapaniju, gdje je radio dvanaest godina. Godine 1978. vratio se u Palermo, u početku radeći u stečajnom sudu. Zatim je 1980. prešao u istražni ogranak tužilaštva, nekoliko mjeseci nakon što je mafija ubila svog šefa, sudiju Cesarea Teranova. Te 1981. Đovani Falkone je postavljen za šefa istražnog odjeljenja.
Novi šef tužilaštva, sudija Roko Čini, zadužio je Falkonea da istraži mrežu trgovine heroinom koju su formirali Inzerilosi na Siciliji i Gambino u Njujorku. Istraga je dovela do raspisivanja naloga za hapšenje 55 mafijaša. Njih je potpisao sudija Getano Kosta, koji je kasnije ubijen 6. avgusta 1980. godine.
Od tog dana pa nadalje Đovani Falkone je znao da ima metu na leđima. Međutim, nastavio je sa svojom misijom da osujeti mafiju. Blisko je sarađivao sa drugim istražnim sudijama kao što je Paolo Borselino. Sudije su međusobno dijelile informacije i zajednički su potpisale optužnice i naloge za hapšenje. Ovo je bila mjera predostrožnosti da se izbjegne ponavljanje onoga što se dogodilo Kosti.
U decembru 1982. Falkone je dobio zadatak da vodi istragu protiv mafije o ubistvu javnog tužioca Pjersantija Matarele, brata budućeg predsjednika Italije Serđa Matarele. Istraga je rezultirala podizanjem optužnice protiv devet osoba za ubistvo. Među njima su Mikele Greko i Salvatore Riina, prvi bosovi mafije koji su optuženi za ubistvo na Siciliji. Falkone je bio pionir u korišćenju finansijskih informacija tokom istraga. Ručno je prikupljao izvještaje o sumnjivim finansijskim transakcijama koje je identifikovao na osnovu ispisa koje je uzimao od svih banaka u Palermu. Takođe je izgradio čvrst odnos i saradnju sa istražiteljima u drugim zemljama. Ovo se pokazalo fundamentalnim kada je u pitanju praćenje međunarodnog dometa mafije.
Prvi mafijaš visokog profila koji je prebjegao i postao svjedok države bio je Tomazo Busketa. Busketa je sjedio sa sudijom Đovanijem Falkoneom četrdeset pet dana, opisujući unutrašnje djelovanje Koza Nostre. Na osnovu ovih informacija, kao i daljeg svjedočenja počela su suđenja. Optuženo je 475 mafijaša, od kojih su 333 proglašena krivima. U martu 1991. novi ministar pravde Klaudio Marteli imenovao je Đovanija
Falkonea na mjesto generalnog direktora za krivična pitanja, tako da se Falkone preselio u Rim. Đovani Bruska je dobio naređenje od Tota Riine da ubije Falkonea. Rina je odredio da će biti ubijen na spektakularan način, kao jasna demonstracija moći Koza Nostre. Spakovali su 400 kg TNT-a i plastičnog eksploziva izvađenog iz neeksplodiranih bombi iz Drugog svjetskog rata u 13 buradi. Burad su sakrili u odvodnom tunelu ispod autoputa A29, blizu raskrsnice za Kapači. Ovo je bio put kojim je Falkone vozio od aerodroma do Palerma i nazad.
Svakog vikenda Đovani Falkone je letio nazad na Siciliju da provede vikend u Palermu. 23. maja 1992. Bruska je čekao dok su Falkone i njegova pratnja prolazili pored Kapačija. Kada je ugledao pratnju, pritisnuo je obarač. Eksplozija je bukvalno pocijepala autoput, ostavivši krater od 15 metara. Ukupno je ubijeno pet ljudi. Đovani Falkone, njegova supruga Frančeska Morviljo i tri agenta iz policijske pratnje Vito Šifani, Roko Dičilo i Antonio Montinaro.
Dana 25. maja 1992. padala je jaka kiša. Međutim, to nije spriječilo hiljade Sicilijanaca da odaju počast Falkoneu, njegovoj supruzi Frančeski Morvilo i trojici policajaca dok su bili na svom poslednjem putovanju od zgrade suda do bazilike San Domeniko.
Ispred crkve se stvorila masa dok se održavala opelo. Narod je nijemo stajao. Prolomio se gromoglasni aplauz kada je nakon ceremonije izneto pet kovčega. Međutim, ovi ljudi nisu osjećali samo očaj. Takođe su bili ljuti i odlučni da se njihov glas čuje. Dok su ministri i drugi vladini zvaničnici napuštali baziliku, gomila je urlala "Atentatori!" i "Pravda!"
Ubistvo Falkonea je konačno podstaklo državu, crkvu, medije i civilno društvo da zajedno rade na stvarnim promjenama na Siciliji. Ovo je postavilo scenu za “kulturnu revoluciju“ renesanse Palerma koja je nastala iz pepela masakra u Kapačiju.