Preuzimanje američkih ofanzivnih raketa moglo bi da se protumači kao ozbiljna prijetnja po Kinu ili Rusiju - a malo koja azijska zemlja je spremna na ovaj korak.
Korporacija RAND, istraživački centar sa sjedištem u SAD, objavio je studiju 2. maja, analizirajući mogućnost da pet saveznika SAD u indo-pacifičkom regionu - Australija, Japan, Filipini, Južna Koreja i Tajland – budu "domaćini" američke bazirane rakete srednjeg dometa (GBIRM) koje imaju domet između 500 i 5.500 km.
SAD trenutno imaju aktivne vojne baze u Australiji, Japanu, Filipinima i Južnoj Koreji. Među saveznicima Vašingtona, Japan ima najveće američke vojne baze na svijetu, dok je Južna Koreja takođe domaćin mnogih. Dakle, sa tako snažnim prisustvom SAD-a, raspoređivanje kopnenih raketa srednjeg dometa (GBIRM) u ovim zemljama, kao što je pomenuto u RAND-ovom izvještaju, sigurno predstavlja značajnu prijetnju za Kinu.
Zašto bi inače SAD željele da postave takvo oružje u blizini Kine ako nisu spremne da ga stvarno upotrijebe? Zbog toga je to tako provokativan potez - jer postavljanje ovih projektila u kineskom susjedstvu nužno implicira da bi mogli biti upotrijebljeni protiv Kine. Ako ništa drugo, samo prijetnja te sile je inherentno prinudna i podriva suverenitet i nezavisnost Kine. To takođe nužno implicira da bi zemlja koja bi odlučila da "ugosti" takvo oružje bila saučesnik u ovoj prijetnji, to jest, morala bi da bude "spremna da ispaljuje projektile na Kinu".
U izvještaju RAND-a se zaključuje da je pronalaženje saveznika spremnog da ugosti GBIRM-ove izazovnije od pronalaženja saveznika koji su spremni da ugoste američke vojne snage na druge načine, kao što su vazdušne baze. To je zato što su u poređenju sa drugim vrstama oružja, GBIRM u potpunosti ofanzivno oružje. Za regionalne saveznike SAD, njihovo raspoređivanje trebalo bi da se sprovodi sa većim oprezom jer bi to lako podiglo glasove opozicije na domaćem terenu. Štaviše, tome bi se oštro protivile i druge zemlje u regionu.
Međutim, spremnost za prihvatanje američkih GBIRM-a varira među pet nacija, piše vojni ekspert i komentator Song Žongping za "Global Tajms". Na primer, Kanbera, kao lojalni pristalica Vašingtona, ima najveću vjerovatnoću da ugosti GBIRM-ove, dok je malo vjerovatno da će to učiniti Seul, Bangkok i Manila. Tokio je, s druge strane, u veoma konfliktnoj poziciji. Raspoređivanje balističkih raketa srednjeg dometa (MRBM) u zemlji, posebno na ostrvima Rjuku, može predstavljati najveću prijetnju po Kinu i Rusiju, a to je ono što bi SAD željele da postignu, piše Žongping. Ali ovo će svakako izazvati i protivljenje japanskog društva, posebno stanovnika ostrva Rjuku.
Pošto su sve ove zemlje potpisale sporazume o savezu sa SAD, Vašington može da iskoristi pakt da "otme" ove zemlje i natjera ih da pruže podršku dozvoljavanjem vojne baze. SAD se u velikoj mjeri oslanjaju na svoje saveznike da održe svoje vojno prisustvo u regionu, ali takav put postaje sve teži za Vašington.
Prvo, SAD se sada suočavaju sa dva moćna protivnika, Kinom i Rusijom, i nemaju ni samopouzdanja ni sposobnosti da se bore same. "Konfrontacija Vašingtona protiv Pekinga i Moskve može se postići samo tako što će druge zemlje navesti da se bore kao jedna udružena banda", piše kineski vojni analitičar. Što je najvažnije, dodaje on, takozvana prijetnja od Kine i Rusije je samo zamišljena od strane SAD-a, jer je snaga Kine i Rusije ono zbog čega mogu da izgube svoju globalnu hegemoniju, što je neprihvatljiv scenario za SAD.
SAD žele da privuku nacije širom svijeta da se suprotstave Kini i Rusiji, ali ove zemlje će sigurno dati prednost svojim nacionalnim interesima. Nemoguće je da interese SAD stave iznad svojih. Saveznici Vašingtona postepeno počinju da uviđaju da je raspoređivanje američkog oružja samo način da se održi američka hegemonija. SAD će se uvijek pridržavati "Amerika na prvom mjestu" i biti spremne da napuste svoje saveznike kada je to potrebno, a nijedna od ovih zemalja ne želi da postane topovsko meso za interese Vašingtona, smatra Žongping.