Ako Finska uđe u NATO pakt, Rusija će po svemu sudeći rasporediti nuklearno oružje u Kalinjingrad.
Transatlantska bezbjednosna zajednica bruji od ideje da bi Finska uskoro mogla da se pridruži NATO-u. Mnogi se klade na to da će će Finska, a možda i Švedska, zatražiti članstvo u NATO-u prije junskog samita NATO-a u Madridu, dok je široko rasprostranjena, ako ne i univerzalna, podrška postoji unutar Alijanse za finsko članstvo. Na nesreću za Finsku, a možda i za Alijansu, vjerovatno će doći do značajnog kašnjenja između zahtjeva Finske i punopravnog članstva u NATO. Na kraju krajeva, pridruživanje NATO-u zahtjeva izmjene i dopune osnivačkog dokumenta NATO-a - Vašingtonskog sporazuma. Za to je potrebno vrijeme - svakako nedjelje, ako ne i godinu ili više - pošto izmjenjeni ugovor mora da ratifikuje svih 30 članica Alijanse, piše za "Defensenews" Dejvid Auersvald, profesor bezbjednosnih studija na Američkom nacionalnom ratnom koledžu.
Evo kako će se, prema njegovom mišljenju, debata o ratifikaciji vjerovatno odvijati.
"Pristalice Finske unutar NATO-a će tvrditi da iz vojno-bezbjednosne perspektive, Finska predstavlja dodatu vrijednost Alijansi. Finska ima velike, dobro obučene, sposobne kopnene snage i sve sposobnije vazduhoplovstvo koje je već interoperabilno sa NATO-om. Finska može jednostrano da se brani danima, ako ne i nedjeljama - nešto što malo članica Alijanse može da tvrdi. Finska ima decenije iskustva u praćenju ruskih aktivnosti duž njihove zajedničke granice od 1.340 kilometara, ima stručnost koja bi poboljšala Alijansu. Zaista, dodavanje Finske NATO-u moglo bi olakšati odbranu baltičkih država, jer Finska daje NATO-u još jednu rutu za pojačanje iza uskog koridora Suvalki koji povezuje Litvaniju i Poljsku ili plovi pored ruske eksklave Kalinjingrad", piše Auersvald.
Iz perspektive Sjedinjenih Država, navodi on, Finska bi mogla da pomogne u obezbjeđivanju bezbjednosti Sjeverne Evrope i omogući SAD da usredsrede više pažnje na Kinu i pitanja bezbjednosti Indo-Pacifika.
"Pristalice će takođe primijetiti očigledne političke i kulturne afinitete između Finske i članica NATO-a, kao i status Finske kao institucionalizovane demokratije koja štiti građanske slobode i slijedi vladavinu prava. S druge strane, skeptici mogu tvrditi da članstvo Finske nije bez rizika. Dodavanje Finske moglo bi da se suprotstavi Rusiji, jer bi ulazak Finske u NATO udvostručio ukupnu granicu između NATO-a i Rusije. U slučaju sukoba koji uključuje Finsku, ruske linije snabdijevanja bi bile znatno kraće nego što su one koje bi koristila Alijansa. Slanje pojačanja u Finsku bi moglo biti izuzetno teško. Cijela finska teritorija, svi morski prilazi kroz Baltičko more i značajni djelovi kopnenih prilaza iz Norveške u sjevernu Finsku ili kroz Švedsku su u dometu ruskih vojnih sistema stacioniranih u blizini finsko-ruske granice, u Kalinjingradu, na poluostrvu Kola i u Barencovom moru. Ti sistemi uključuju rakete zemlja-vazduh, protivbrodske i kopnene rakete, od kojih su neke nuklearne", piše Auersvald.
To ne znači da je jačanje Finske nemoguć zadatak, piše on, ali skeptici će ukazati na moguće rizike koji bi doveli do eskalacije u pokušaju da se to uradi. Ovo su predvidljive rasprave, kao i njihov ishod.
"Rusija će učiniti sve što je u njenoj moći da pojača argumente skeptika uoči zahtjeva Finske i tokom debata o ratifikaciji ugovora u svakoj zemlji NATO-a. Finska i članice NATO-a mogle bi biti predmet ruskih kampanja dezinformisanja, sajber napada i drugih takozvanih aktivnih mjera, vojnog uznemiravanja ili čak otvorenog vojnog napada. U očiglednoj taktici zastrašivanja, ruski zvaničnici su već upozorili da će rasporediti nuklearno oružje u Kalinjingrad ako Finska uđe u NATO. Zvaničnici u Briselu i prestonicama NATO-a mogu da očekuju i druge provokativne akcije u cilju podjele Alijanse po pitanju članstva. Finska se sprema za ovu mogućnost. Kao što je navedeno u nedavnom izvještaju finske vlade: ‘Vjerovatno bi zemlja kandidat i zemlje članice NATO-a bile podvrgnute spoljnom uticaju i pritisku već tokom pregovora o članstvu i tokom faze tranzicije’", piše Auersvald.
Sada je vrijeme da se NATO pripremi i za ove scenarije, dodaje on, prije nego što Finska odluči da li će podnijeti zahtjev za članstvo.
"Pitanja koja treba razmotriti uključuju kako članice Alijanse mogu ubrzati svoj proces ratifikacije ugovora kako bi Rusiji dale manje vremena za djelovanje. Mogu li oni koji pokreću temu ratifikacije pružiti Finskoj bilateralne sigurnosne garancije prije nego što Finska postigne punopravno članstvo u NATO-u? Uopšteno govoreći, ko bi bio voljan da pomogne Finskoj u vojnom sukobu kada on krene, ali prije nego što postane punopravna članica NATO-a? I konačno, da li su članice NATO-a spremne da se suprotstave ruskim dezinformacijama kroz dijeljenje (i moguće javno objavljivanje) obavještajnih podataka kako bi bolje informisale zapadnu javnost o ruskim akcijama?", piše Auersvald.
Na Zapadu su uvjereni će Finska uskoro tražiti ulazak u NATO, tvrdi Auersvald.
"Uz adekvatnu pripremu, koja je sada obavljena, Alijansa bi mogla da doda sposobnog novog člana uz minimalizovanje regionalne nestabilnosti i mogućih sukoba", zaključio je Auersvald.