Ruski lovac oborio je korejski avion sa 269 putnika i članova posade, a tijela ovih ljudi nikad nisu pronađena, što je proizvelo niz neobičnih teorija zavjere koje uključuju i džinovske rakove
Svijet je ostao u šoku nakon informacije da je 1. septrembra 1983. godine nestao korejski avion boing 747-23OB sa 269 putnika i članova posade. Avion je letio iz Njujorka za Seul, krečući se preko Aljaske, što je bila standardna ruta ovog leta godinama prije incidenta.
Prema prvim informacijama koje su se pojavile u medijima, letilicu su, navodno, oborili Sovjeti, a vjerovalo se da se to desilo jer je pilot greškom uletio u vazdušni prostor gdje je bio zabranjen prelet. Leteći preko poluostrva Ankraž na Aljasci, korejski boing pogodio je sovjetski nadzvučni lovac-presretač Suhoi zapadno od ostrva Sahalin, prije nego što se srušio kod ostrva Moneron u Japanskom moru.
Avionom je pilotirao izvjesni Genadij Osipovič.
Kao što to obično biva, počele su spekulacije oko pravog razloga obaranja ovog aviona, a teoretičari zavjere pronašli su ga u činjenici da se u letilici, između ostalih, nalazio i Lorens Mekdonald, uticajni političar iz Džordžije u Predstavničkom domu Sjedinjenih država, inače osvjedočeni antikomunista.
Mekdonald je putovao u Seul na sastanak u vrijeme pojačanih hladnoratovskih tenzija i navodno je nosio sa sobom strateški veoma bitne poruke iz Vašingtona. O kakvim je porukama bilo riječ, nikad se nije saznalo, ali neki su išli čak dotle da tvrde da su u pitanju bili planovi za invaziju Južne na Sjevernu Koreju i ujedinjenje zemlje pod kontrolom Pentagona.
Sovjetska vlast je u to vrijeme bila zabrinuta zbog špijunskih NATO letilica, koje su sa Istoka ulijetale u vazdušni prostor pod kontrolom Varšavskog pakta, pa su, navodno, mislili da se ovdje radi o takvom slučaju. Oni kažu da su ispalili nekoliko hitaca upozorenja, na koje se piloti boinga nisu obazirali, pa je pilot, navodno, dobio naredbu da obori letilicu.
Kasnije su se čak pojavili i transkripti koji jasno upućuju na ovaj scenario.
Pilot lovca je bio zbunjen kad je spazio da je letilica ušla u zabranjeni prostor, pa je pitao komandu kako da postupi. Rečeno mu je da je odmah obori.
Kad je kazao da je možda u pitanju putnički avion, dobio je odgovor da se tom rutom ne kreću putnički avioni i da je sigurno u pitanju "neprijateljska letilica" koju mora odmah da obori. Pilot je, očigledno, poslušao naređenje i poslao u smrt skoro 300 nevinih ljudi!
Međutim, misterije se tu nisu završile, nego su tek počele!
Prtljag i tijela nesrećnih putnika nikad nisu vraćena na analizu, jer nikad nisu pronađeni. Danima su spasilačke ekipe, naročito japanski ronioci, tragali za njima, ali nisu uspjeli da ih pronađu, što je bilo zaista čudno i neobično. Olupina koja je završila na dnu mora bila je potpuno prazna!
Kako to biva, pojavio se niz najsumanutijih teorija o nestanku tijela, neke od njih su uključivale i vanzemljce, a dugo vremena dominirala je priča da su tijela nesrećnih putnika pojeli džinovski rakovi koji obitavaju u Japanskom moru i imaju običaj da proždiru ljudska tijela; neke od njihovih žrtava bili su i lokalni ribari.
Ruski pisac Andrej Ileš, koji se godinama bavio ovim slučajem, lansirao je teoriju da su leševe pojeli džinovski rakovi pronađeni u morima kraj Sahalina. Međutim, stručnjaci tvrde da rakovi nisu poznati po tome da jedu kofere ili ljudske kosti, tako da su bili saglasni da ova priča može da bude samo fantazija ili predložak za horor film, a ne realan scenario. Takođe, rakovi na koje se misli nisu dovoljno veliki da bi izveli tako nešto, iako važe za morska stvorenja sa najdužim kandžama, pa djeluju daleko zlokobnije nego što zaista jesu.
Američka potraga za tijelima bila je vrlo opsežna, tako da je nakon izvjesnog vremena pronađena velika količina obuće, kako pluta po moru. Mnogi rođaci nastradalih prepoznali su obuću koja je pripadala njihovim najmilijima.
Jedna majka, koja je u ovoj nesreći izgubila dvije ćerke, od 17 i 14 godina, prepoznala je specifičan način na koji njena mlađa ćerka veže pertle, tako da je odmah znala da su crvene starke koje je more izbacilo na površinu pripadale baš njenoj djevojčici.
Šta se desilo sa putnicima, gdje su nestali i zašto do danas nisu pronađeni, misterija je koja sve vrijeme intrigira naučnike, pisce, autore dokumentaraca i teoretičare zavjere.
Evo nekih od najupečatljivijih teorija:
- Dejvid Pirson u „KAL 007: Cover-up“ (1987) sugeriše da su korejski piloti namjerno preletjeli nad teritorijom tadašnjeg Sovjetskog saveza izvodeći neku vrstu smišljene provokacije.
- Andrej Ileš u "Misteriji korejskog Boinga 747" u listu "Izvestie" (1992) optužuje džinovske rakove.
- Majkl Brun u knjizi „Incident na Sahalinu: Prava misija leta 007 KAL-a“ (1995.) tvrdi da je avion slučajno uletio u borbu između američkih i sovjetskih brodova i aviona, pa ga je slučajno pogodila američka raketa.
- Genadij Osipovič, sovjetski pilot koji je oborio korejski boing, u intervjuima je insistirao na tome da je u pitanju bio špijunski avion u kojem nije bilo civila, već samo obuća.