Ruski predsjednik podsjetio na NATO bombardovanje SR Jugoslavije tokom zajedničke konferencije za medije sa njemačkim kancelarom Olafom Šolcom.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je tokom zajedničke konferencije sa njemačkim kancleraom pomenuo i agresiju NATO saveza na Jugoslaviju 1999. godine.
"Kancelar je rekao da bi naša generacija teško zamislila novi rat u Evropi i to je pomenuto u odnosu na Ukrajinu. Ali mi smo svjedočili ratu u Evropi koji je započeo NATO protiv Jugoslavije. Bila je to velika vojna operacija, izvršeni su napadi projektilima na jedan od evropskih glavnih gradova – Beograd. To se dogodilo bez reakcije i sankcija od strane UN. To je loš primjer, ali se dogodio", rekao je Putin.
Podsjetimo, ruski predsjednik je tokom konferencije za medije izjavio danas da Rusija ne želi rat u Evropi ali i da ne može da zažmuri na to kako SAD i NATO "sasvim slobodno i u svoju korist" tumače princip nedjeljive bezbjednosti.
Govoreći o bezbjednosnim garancijama koje traži Rusija od Zapada, ruski lider je istakao da Moskva ne može da zažmuri na to kako SAD i NATO sasvim slobodno i u svoju korist tumače princip nedjeljive bezbjednosti. Kako je naveo, nasilno obuzdavanje Rusije od strane Zapada, Moskva doživljava kao prijetnju bezbjednosti zemlje. Što se tiče "Sjevernog toka 2", on je komercijalni projekat koji je završen i spreman za rad. Međutim, Putin je istakao da će Rusija nastaviti sa isporukama gasa preko Ukrajine i posle 2024. godine, ako bude potražnje i rentabilnosti.
Razgovor Putina i Šolca je trajao više od tri sata.
Podsjećanja radi, britanski Telegraf je naveo da ako bi šef Kremlja sada okončao krizu, ostvario bi najveću stratešku pobjedu Rusije od kraja Hladnog rata.
Zapadni čelnici čekaju u redu da krenu u Kremlj kako bi čuli Putinove zahtjeve. Tržišta su zastrašena, cijene energenata rastu, letovi se preusmjeravaju i odvraćaju od ukrajinskog vazdušnog prostora. Vladimir Putin je privukao pažnju cijelog sveta - Rusija se vratila u središte pažnje i niko ne može sebi da priušti sebi da ignoriše Kremlj. Postoji mišljenje da je upravo to ono što je Putin i želio - ne Ukrajinu, već ponovni status Rusije kao supersile. Sjetite se koliko se puno pričalo o Mihenskoj konferenciji, ali Putin je možda prije na umu imao konferenciju u Potsdamu na kraju Drugog svjetskog rata, kada su britanski premijer Vinston Čerčil, vođa SSSR Josif Staljin i američki predsjednik Hari Truman međusobno podelili Evropu. Ako je Putinov plan bio povratak Rusije u sam vrh svjetske hijerarhije moći, na dobrom je putu da to ostvari, navodi britanski Telegraf.
A kad smo kod Njemačke, mnogi su začuđeni njenim ponašanjem u odnosu na situaciju oko Ukrajine.
Na papiru i u govorima, Njemačka je potpuno solidarna sa Ukrajinom. U praksi, međutim, njemački lideri provode svoje vrijeme raspravljajući o stvarima koje definitivno ne bi uradili kao odgovor na rusku agresiju. Njemačka ministarka odbrane Kristin Lambreht upozorila je na povlačenje veze između Sjevernog toka 2 i "različitosti sa Moskvom oko Ukrajine“.
Generalni sekretar vladajućih Socijaldemokrata lijevog centra rekao je: "Sve u meni se opire ideji da se sukobi prizivaju samo da bi se sahranio kontroverzni projekat."
Novi lider njemačke opozicije založio se protiv isključivanja Rusije iz međunarodnih platnih sistema. Zeleni ministar spoljnih poslova odbacio je pozive na njemačko oružje Ukrajini rekavši da je njemačka „restriktivna pozicija dobro poznata i da je ukorenjena u istoriji“. Pored svega ovoga, Njemačka je navodno blokirala i izvoz oružja nemačke proizvodnje od strane trećih zemalja poput Estonije, piše Warontherocks.
Pa zašto se Njemačka tako ponaša? U poslednjih nekoliko nedjelja bilo je bezbroj pokušaja da se nađe objašnjenje. Većina je bila neubjedljiva. Neki su tvrdili da Njemačka jednostavno više nije pouzdan saveznik, dok su drugi otišli još dalje i sugerisali da Berlin aktivno radi sa Moskvom na potkopavanju Ukrajine. Ni jedno ni drugo nije tačno. Umjesto toga, Njemci drugačije vide svijet i njihovi lideri prvenstveno reaguju na politička ograničenja svoje kancelarije. Svijet Njemaca je svijet u kome se njihova zemlja „odmakla od politike moći, nacionalnih interesa i militarizam“. To je paralelna realnost u kojoj trgovina pobjeđuje silu i svaki sukob između država može da se riješi kroz više dijaloga ili više multilateralizma. Saveznici Njemačke mogu biti ogorčeni ovim stavom ili se utješiti činjenicom da polako počinje da se mijenja. Ali u najmanju ruku bi im bilo dobro da to shvate.