Nikome nije u najboljem interesu da ignoriše Rusiju, koja je ozbiljan igrač na svjetskoj sceni sa nuklearnim kapacitetima i širokim geopolitičkim dometom.
Za neke od nas koji nismo strane diplomate ili moćni svjetski lideri, ideja o tome kako je to baviti se tim poslom, može izgledati prilično zastrašujuća. Tu je intenzivna javna provjera, pritisci izbora, poslovna odjeća neprijatnog izgleda i beskrajni sastanci. Neki od tih sastanaka mogu imati političku i moralnu težinu kao odluka o tome šta ćete poslužiti na sledećem ručku, ali neki drugi sastanci mogu biti mnogo teži. Jedan od tih težih je svakako i sastanak sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.
Putin je jedan od najzahtjevnijih partnera kada su sastanci u pitanju među šefovima država. On se pokazao kao težak protivnik posebno za Sjedinjene Američke Države, često rado citira dugu listu pritužbi između SAD-a i Rusije dok zaobilazi slična pitanja u svojoj zemlji. I on nije iznad onoga što bi neki mogli smatrati sitnim ili lažnim taktikama, od toga da svoje partnere sa samita natjera da čekaju satima, do čak “slučajnog“ dopuštanja svom psu da stupi u interakciju sa poznatim kancelarom koji ima fobiju od pasa.
Ali, nikome nije u najboljem interesu da ignoriše Rusiju, koja je ozbiljan igrač na svjetskoj sceni sa nuklearnim kapacitetima i širokim geopolitičkim dometom. Dakle, lideri nastavljaju da se sastaju sa Putinom. I, kao što je istorija pokazala, napravili su neke ključne greške koje će, nadamo se, poslužiti za kasnije, uspješnije sastanke sa ruskim predsjednikom.
Evo najvećih grešaka koje ljudi prave kada upoznaju Vladimira Putina.
OČEKUJU DA DOĐE NA VRIJEME
Jedna od najčešćih taktika predsjednika Vladimira Putina je da se jednostavno negdje zakasni. Prilično je jasno da je to taktika moći koju Putin uvjek iznova primjenjuje kako bi natjerao svog kolegu da se malo oznoji dok čeka. Putin je natjerao predsjednika Donalda Trampa da ga skoro sat vremena čeka prije samita 2018. u Helsinkiju u Finskoj. To i nije bilo tako loše u poređenju sa satima koje tjera ukrajinske zvaničnike da ga čekaju, ili jednom kada je natjerao njemačku kancelarku Angelu Merkel da čeka nevjerovatna četiri sata. Čak je i papa Franja morao da čeka sat vremena da se sastane sa Putinom. Engleska kraljica Elizabeta II, na primjer, morala je da čeka samo 14 minuta da Putin dođe na njihov sastanak, navodi Business Insider.
Međutim, samit predsjednika Džoa Bajdena sa Putinom u junu 2021. bio je malo drugačiji. Profesor sa Stanforda i stručnjak za spoljnu politiku Majkl Mekfol napisao je na Tviteru da je unaprijed vidio raspored samita, napominjući ključni detalj - Putin će stići prvi.
“Ako Putin zakasni sjutra, Bajden neće stajati i nespretno čekati“, napisao je Mekfol.
To nije baš velika politička pobjeda, ali kada je u pitanju uspostavljanje odnosa sa Putinom koji je svjestan čuvenog stava, to je ipak značajan potez.
OČEKUJU ODMAH REZULTATE POSLE SAMO JEDINOG SASTANKA
Sastanci sa drugim liderima mogu direktno dovesti do potpisanih sporazuma i promena politike, ali to nije uvek slučaj. A kada su u pitanju samiti i susreti licem u lice sa Putinom, malo analitičara svaki put očekuje direktne rezultate. Umjesto toga, lideri koji se sastanu sa njim treba da očekuju da će igrati dugu igru.
A šta je ta duga igra, tačno? Ne radi se samo o zauzimanju stava - iako je vjerovatno da jeste kada su u pitanju predsjednik Vladimir Putin i mnogi drugi lideri - već se radi i o komunikaciji. Ambasador Džon Džej Salivan, koga je predsjednik Tramp imenovao za ambasadora u Ruskoj Federaciji 2019. godine i koji je od tada nastavio da obavlja tu ulogu za Bajdenovu administraciju, to svakako kaže.
“Ne razmišljamo o samitima između SAD i Rusije u smislu rezultata. Razmišljamo o tome kao o prilici da saopštimo koje su naše namjere i mogućnosti”, rekao je on za CNN.
Možda je za nas korisnije da samit poput onog u junu 2021. između predsjednika Džoa Bajdena i Putina podvedemo pod početak ili nastavak razgovora koji će, nadamo se, kasnije donijti dobre rezultate. I, kako prenosi Njujork tajms, ima dosta tenzija i puno posla koji treba da se uradi, iako su i Bajden i Putin tvrdili da je njihov sastanak bio “konstruktivan“ i da je, po Putinovim riječima, sadržao “tračak“ povjerenja između njihova dva naroda .
STAVLJAJU MU DO ZNANJA DA SE BOJE PSA
Čini se da predsjednik Vladimir Putin i njegov tim nisu ništa protiv upotrebe taktika zastrašivanja koje se oslanjaju na svakodnevne strahove pojedinca. Nema veze što je neko važan politički lider koji je tu da razgovara o važnim pitanjima i možda čak nešto uradi po tom pitanju. Kako se mogu zastrašiti i nadvladati na sastanku? I kakva su njihova mišljenja o psima?
Koliko god ovo izgledalo čudno, psi su postali pomalo problem tokom sastanka kancelarke Angele Merkel i Putina 2007. Prema Njujorkeru, incident se dogodio kada su njih dvoje razgovarali o energetskim pitanjima u Putinovom domu u Sočiju u Rusiji. Njegova crna laboratorija Koni je ušla u sobu i nanjušila Merkelovu. Putin je sigurno znao da se Merkelova, koju je 1995. ugrizao pas, plašila životinje. Ipak, navodno se zavalio i nehajno rekao - Siguran sam da će se ponašati kako treba - dok je Merkelova nastavila sastanak u prilično napetijem raspoloženju.
Kasnije, kada je njemačka štampa stala u odbranu Merkelove, ona je rekla novinarima:
“Razumijem zašto on to mora da uradi - da dokaže da je muškarac. Rusija nema ništa, nema uspješnu politiku ili ekonomiju. Sve što imaju je ovo“.
Ipak, u tom trenutku igre moći, Putin je možda pretpostavio da je pobijedio na ovom malom frontu, bez obzira na kasnije pritužbe Nemačke - a sve zbog njegovog kućnog ljubimca.
DOZVOLE SEBI DA BUDU OMETENI PUTINOVIM UVREDAMA I PRIGOVORIMA
Mogao bi se steći utisak da je predsednik Vladimir Putin nešto poput siledžije na geopolitičkom terenu, barem ako ste na udaru jedne od njegovih pritužbi. Te bodlje, prema Džonu Fineru, šefu kabineta američkog državnog sekretara Džona Kerija, često bi mogle da budu u obliku liste pritužbi. Kao što je Finer rekao - Rusi imaju način da pokušaju da započnu ove sastanke dugim nizom pritužbi, kojima se ponekad vraćaju decenijama unazad..
To može biti dosadno nekim diplomatama, naravno, ali može biti i tehnika odvraćanja pažnje. Na kraju krajeva, ako postoji predstavnik da govori o upadu Rusije u Ukrajinu ili njenoj ulozi u građanskom ratu, šta onda vrijedi govoriti o Hladnom ratu? Pokušaj da se suprotstavi ovim optužbama, bez obzira da li je Putin u pravu ili ne, samo će izgubiti vrijeme i dovesti neruske pregovarače u neprijatnu defanzivu.
Umjesto toga, tvrdio je Finer, bolje je pustiti Putina i njegov tim da iznesu svoje pritužbe, da naprave predstavu prihvatanja njihovih komentara, a zatim da se okrenu stvarima koje su u pitanju. Naravno, ljudi poput sekretara Kerija ili predsednika Bajdena bi to trebalo da rade sa razumijevanjem.
“Rusi imaju koherentan pogled na svijet. Razmišljati da su oni iracionalni u ovim stavovima, mislim da nije konstruktivan put naprijed”, rekao je Finer.
PUŠTAJU GA DA PRVI UZME RIJEČ NAKON SASTANKA
Posle samita sa predsjednikom Vladimirom Putinom slijedi konferencija za novinare. Po više osnova ovo je važan potez. Ne samo zato što daje do znanja ostatku svijeta šta se dogodilo, već zato što daje priliku odgovarajućim svjetskim liderima da se postave i uobliče narativ. Za mnoge šefove država, davanje Putinu previše slobode da utvrdi taj narativ se izjalovilo.
Uzmite npr konferenciju za medije nakon sastanka bivšeg predsjednika Donalda Trampa u Helsinkiju sa Putinom u julu 2018. Prema CNN-u, izgledalo je da je Tramp prilično iskreno stao na Putinovu stranu, poričući umješanost Rusije u izbore u SAD 2016. i protiveći se nalazima američke obavještajne zajednice. Kako je bivši američki ambasador u Rusiji i profesor sa Stanforda Majkl Mekfol rekao za NPR 2021. godine da će “Helsinki ući u istoriju kao najgori bilateralni susret Rusa i Amerikanaca ikada“. To nije samo zato što je Tramp odbacivao sopstvene obaveštajne izvještaje, već zato što je dozvolio Putinu da ga preduhitri u priči.
Činilo se da je sastanak predsjednika Džoa Bajdena sa Putinom u junu 2021. izvukao pouke iz ove greške, barem djelimično. Nije bilo zajedničke konferencije dvojice lidera, ali su analitičari bili zabrinuti zbog činjenice da će Putin prvo govoriti nezavisno, dok je Bajden nije želio da se javno obrati dok se prvo ne konsultuje sa zvaničnicima svoje vlade.
ZABORAVLJAJU DA NA SASTANAK POVEDE I DRUGE ZVANIČNIKE
Privatni samit bi mogao biti poželjniji u određenim situacijama, ali on takođe otvara lidere za situaciju u kojoj se “istina“ više određuje prema tome ko ima najubjedljiviji narativ, a ne najbolje svjedoke ili stvarnu dokumentaciju. Neki lideri sigurno vjeruju da im ovi privatni razgovori omogućavaju da razgovaraju sa predsjednikom Putinom iskreno i bez pritiska drugih zvaničnika koji sve vreme slušaju razgovor i hvataju nekakve bilješke. Takva strategija lako može da se obori čak i na domaćem terenu.
Uzmite na primjer privatne razgovore između bivšeg predsjednika Donalda Trampa i Putina koji su se vodili za vrijeme njegovog boravka u Bijeloj kući. Prema Vašington postu, njih dvojica su privatno razgovarali najmanje 16 puta između januara 2017. i oktobra 2019, što je rekord koji uključuje povjerljive telefonske pozive. Imajući u vidu navode o ruskom miješanju u američke izbore 2016. godine, činjenica da su se ti razgovori čuvali u tajnosti nije uticala na očuvanje Trampove reputacije. Štaviše, nije bilo svjedoka koji bi potkrepili tvrdnju da se predsjednik ponašao na odgovarajući način i da nije učestvovao u mračnim političkim dogovorima.
U interakcijama licem u lice, dovođenje podrške ne može značiti samo dovođenje svjedoka, već i ključnu osobu koja vas podržava. Putin to svakako čini, često u formi savjetnika poput ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova. Lavrov je kako neki navode “nedokučiv lik“ koji u jednakoj mjeri može da razoruža i zastraši, dok se portaprolka MSP Rusije Marija Zaharova često može vidjeti kako snima slike i ubrzo nakon toga ih postavlja na internet.
ODLAZE PRAVO U SUSRET PUTINU PRIJE DRUGIH LIDERA
Na samitu u junu 2021. sa predsjednikom Putinom, predsjednik Bajden je namjerno stavio sastanak kasnije u svoj raspored obilazaka, mnogo poslije drugih sastanaka sa evropskim liderima. Navodno je to učinio da bi imao “vjetar u leđa“ i tako pokazao povećanu političku podršku američkim interesima širom regiona, navodi CNN.
To može biti prilično značajan korak, iako spoljnim posmatračima može izgledati kao mala stvar. Putin ipak nije budala i sigurno bi primijetio da se drugi lideri u Evropi ili negdje drugo okupljaju oko Bajdena ili nekog drugog kolege na samitu. Ovo nije baš bombastična taktika, niti je zastrašujuća, ali se često može iskoristiti za slanje značajne poruke. To se sigurno radilo i ranije.
Na primjer, CNN izvještava da su Sjedinjene Države već koristile ovu strategiju uoči sastanka sa kineskim liderima ranije 2021. Državni sekretar Entoni Blinken nije otišao direktno do kineskog predsjednika Si Đinpinga ili drugih kineskih zvaničnika. Umjesto toga, proveo je malo vremena putujući po regionu, sastajavši se sa nacionalnim liderima koji su bili otvorenije prijateljski raspoloženi prema Sjedinjenim Državama. Time je pokazao da je diplomatska podrška Bajdenovoj administraciji bila relativno jaka uoči velikog sastanka sa Kinom. Na kraju krajeva, mora da je mnogo lakše pregovarati sa gomilom pristalica koja se okuplja iza vas nego ostati sam, navodi portal Grunge.
IZBJEGAVAJU SASTANAK UŽIVO SA PUTINOM
Predsjednik Bajden rekao je da vjeruje da predsjednik Putin najviše reaguje na "znakove snage" koje je najbolje prenijeti lično, navodi CNN. Čini se da telefonski razgovor jednostavno neće prekinuti politički tet-a-tet između dva lidera, posebno kada je u pitanju ruski predsjednik. Nije vrijeme za stidljivost ili povučenost, posebno kada lideri razgovaraju o teškim temama koje uključuju sajberterorizam, građanske ratove i ekonomske sporazume pune tenzija.
I dok neki lideri imaju tendenciju da zauzmu blaži, umjereniji pristup prilikom susreta sa Putinom (možda u nadi da će na taj način dobiti njegovo odobrenje), Bajden zauzima daleko drugačiji pristup. Čak je navodno rekao Putinu u lice tokom sastanka 2011. (kada je Bajden bio potpredsjednik) - “mislim da nemaš dušu“.
Čini se da Putina nije uznemirila gruba primjedba - možda zbog načina na koji je ona izrečena lično. Prema Bajdenu, izgledalo je da je Putin bio zadovoljan primjedbom i čak je na tom sastanku rekao Bajdenu da se njih dvojica “razumiju“. Ipak, kada je Bajden kasnije rekao novinaru da vjeruje da je Putin “ubica“, ta izjava je izazvala ozbiljno uznemirenje u Rusiji, što je dovelo do opoziva tamošnjeg američkog ambasadora. Moguće je da je nedostatak direktnog sastanka doprinio kontroverzi.
ODUSTAJU OD KLJUČNIH PITANJA ZATO ŠTO SU ZAPAŠENI
Sastanak sa snažnim, inteligentnim i lukavim predsjednikom kao što je Vladimira Putin je u najmanju ruku nezgodan. Morate da uravnotežite finoće društvene interakcije i diplomatije - rukovanje, na primjer, ili mirno sjedenje za stolom i pretvaranje da ste dvije razumne odrasle osobe kada govorite o politici - sa određenom mjerom direktne komunikacije. Tamo gdje drugi šefovi država mogu cijeniti ljubaznost i male razgovore, čini se da je Putin često prijemčiviji za određeni nivo otvorenosti. CNN navodi da je tokom svoje diplomatske karijere predsjednik Bajden u više navrata u lice ruskom lideru iznosio svoju manje nego blistavu ocjenu samog Putina, uz iznenađujuće ujednačene reakcije samog ruskog predsjednika.
I sa takvom vrstom otvorenosti morate donijeti i ozbiljnu upornost. Morate imati plan igre i pridržavati se ga, izbegavajući tehnike ometanja i zastrašivanja da biste dobili neki privid napretka. To takođe znači ne bježati od teških tema. Bivši američki ambasador u Rusiji i profesor sa Stanforda Majkl Mekfol rekao je da je, nakon što je vidio sastanak tadašnjeg potpredsjednika Bajdena i Putina u martu 2011. godine, “bio impresioniran time kako potpredsjednik neće prepustiti teška pitanja“.
MISLE DA JE SVE GOTOVO KAD SE ZAVRŠI SASTANAK
Sastanak sa Putinom se često čini kao prilika za novog lidera da postavi ton za njihove interakcije sa ruskim predsjednikom, ili za etabliranog šefa države ili diplomatu da nastavi svoje stalne napore da nešto izvuče iz političkih odnosa između svojih zemlje i Rusije.
I tako, dok CNN izvještava da mali broj lidera, ako ih uopšte ima, očekuje “rezultate“ od jednog sastanka, ne bi trebalo ni da misle da se stvari završavaju kada izađu iz sobe. Suočavanje sa Putinom može se pokazati prilično izazovnim za svakoga, posebno kada je u pitanju rješavanje sukoba.
Štaviše, nije kao da su neka od velikih pitanja koja su drugi lideri istakli u vezi sa aktivnostima Rusije okončana nakon jednog sastanka. Na kraju krajeva, kako je Majkl Mekfol rekao za NPR - “Putin nikada nije priznao grešku za 20 godina upravljanja tom zemljom.” I tako se nastavljaju ruski prodori na stranu teritoriju, poput njihove invazije na obližnju Gruziju i djelove Ukrajine. Doći do izvjesnog razumijevanja i akcije po ovakvim pitanjima sa Putinom koji je gvozdene volje i ponekad naizgled nepokolebljiv, gotovo se sigurno nikada neće dogoditi tokom jednog samita ili tokom jednog predsjedničkog mandata.