ANTVERPEN, 26. 12. - Tradicionalno, preciznim brusenjem dijamanata u belgijskom gradu Antverpenu bavili su se pripadnici jevrejske zajednice. Ne vise.
Uspjeh koji postizu indijske firme u toj svetskoj prestonici dragog kamenja, zatim pristupacnost jeftine radne snage u Aziji i odluka drzava proizvodjaca dijamanata u Africi da razviju sopstvenu preradu, menjaju tradicionalni nacin oblikovanja i trgovanja
dijamantima u Antverpenu.
Antverpenka berza dijamanata je i dalje mjesto na kome se poslovi sklapaju na zadatoj rijeci, a ne dokumentima. Berza je osnovana 1904. godine a njeni clanovi su prodavci na malo, proizvodjaci i posrednici koji se strogo pridrzavaju pravila ponasanja.
Otprilike 1.500 dijamantskih firmi se danas nalaze u tri visoko obezbijedjene i medjusobno povezane ulice. Nadlezni u Antverpenu tvrde da se u tim ulicama proda i kupi 80 odsto nebrusenih dijamanata na svijetu.
Poslom su nekada dominirali ortodoksni evropski Jevreji, ali je to danas proslost.
U Svjetskom dijamantskom centru u Antverpenu kazu da sada Indijci drze dvije trecine trgovine dijamantima u gradu, vrijedne 29 milijardi dolara godisnje, a da je udio Jevreja pao na otprilike cetvrtinu.
Filip Kles iz tog centra, u izjavi Radiju Glas Amerike, odbacuje sugestije da ta promjena izaziva napetost u zajednici.
"U stvari, svima je bilo drago sto dolaze indijski trgovci, jer je to bio dokaz da je Antverpen vazan i da je i njima potreban," kaze Kles.
Dolaskom indijskih trgovaca, slavna antverpenska industrija brusenja dijamanata se odselila - u Indiju i Kinu.
U centru kazu da je 1960-ih u Antverpenu bilo otprilike 25.000 do 30.000 brusaca, pretezno Jevreja. Danas ih je ostalo manje od hiljadu.
Oko 30.000 antverpenskih Jevreja je stradalo u holokaustu tokom Drugog svjetskog rata. Posao se vremenom oporavio, a zanat je prelazio sa oca na sina prema tradiciji koja doseze do 15. vijeka.
Firma SAFDICO, u kojoj radi i Alen Majerzik, zaposljava manje brusaca nego ranije, ali on kaze da su, zahvaljujuci i modernoj tehnologiji, medju najboljim na svijetu.
"Da bi se proucio jedan kamen, sve mora da se simulira na kompjuteru prije nego sto ga ruka i dotakne. I onda kada se sve kompjuterski uradi, potreban je veoma vjest brusac da bi dragulj dobio konacnu formu."
Pojedini trgovci dijamantima kazu da su najbolji majstori i tehnologija vec otisli. Ali za Radja Mehtu, iz firme Rozi blu, Antverpen nudi jos nesto - neutralnu sredinu u kojoj moze da trguje svako.
Mehta uspjeh Indijaca u Antverpenu takodje pripisuje porodicnoj tradiciji.
"Mi u indijskoj kulturi imamo sistem gdje djeca nastavljaju posao oceva. Ja sam nastavio ocevim stopama i nadam se da ce to uraditi i moj sin. To medjutim uopste nije slucaj u kulturi zapada i Evrope," kaze Mehta.
U glavnoj dijamantskoj cetvrti u Antverpenu, posao cvjeta i u jevrejskoj i u indijskoj zajednici. A trgovci su i dalje sigurni da ce antverpenske radionice, vjestina i tehnologija, nastaviti da privlace najbolje drago kamenje svijeta.
(Beta)