Jednom prilikom je pisao jednoj TV mreži žaleći se da nisu dovoljno izvještavali o njegovim zločinima.
Dok su se braća i sestre Otero vraćali kući iz škole u Kanzasu u januaru 1974. godine, nisu ni slutili da će im se za nekoliko minuta život promijeniti iz korijena. Njih troje pronašli su oca Džozefa i majku Džuli, devetogodišnjeg brata Džozefa mlađeg i 11- godišnju sestru Džozefinu mrtve u njihovoj kući. Njihov ubica ugušio ih je telefonskom žicom.
I dok su svi u ovom kraju bili duboko potreseni sudbinom ove porodice, nisu bili svjesni da je ovo prvi u nizu jezivih zločina koji će počiniti Denis Reder. U ovom gradu Denis je važio za uzornog građanina, dobrog prijatelja i porodičnog čovjeka koji je živjeo normalnim, svakodnevnim životom radeći u crkvi. Međutim, iza maske uzornog oca i muža, Denis je živeo dvostruki život serijskog ubice, koji je ubio desetoro nevinih ljudi.
Nakon ovog jezivog masakra sredinom sedamdesetih godina Denis je nastavio da ubija ljude. Dva mjeseca nakon ovog zločina ubio je Ketrin Brajt i njenog brata Kevina. Oni su po povratku u svoju kuću zatekli ubicu kako sjedi sa pištoljem u rukama. On je prvo pucao Kevinu u glavu, ali je on tada na sreću uspeo da preživi. Kevin nije uspio da spase svoju sestru koju je Denis nožem izbo nasmrt. Kevin je kasnije takođe preminuo od zadobijenih povreda.
On se naredne tri godine primirio, tačnije sve do 1977. godine, kada je ponovo nastavio sa napadima. Denis je u martu te godine iskoristio petogodišnjeg diečaka kako bi na prevaru ušao u njegovu kuću. Odmah ga je zaključao u kupatilo sa braćom i sestrama, a zatim je zadavio njihovu majku Širli Vivijan, piše Mirror. Do kraja te godine ubio je još jednu nedužnu dievojku Nensi Foks, koja je pronađena zadavljena.
Želeći pažnju, Denis je više puta anonimno zvao policiju kako bi ih zadirkivao. Nakon što su trojica muškaraca lažno priznala da su ubili porodicu Otero, on je poslao pismo uredniku lokalnih novina. U pismu je izneo niz šokantnih detalja o ovom jezivom zločinu koje je mogao samo on da zna, a pismo je potpisao imenom koje ima seksualnu konotaciju. Odmah je dobio nadimak BTK (bind, torture, kill) što u prevodu znači vezati, mučiti, ubiti.
BIO JE VOĐA CRKVE, A U TAJNOSTI VRŠIO NAJSTRAŠNIJE ZLOČINE! Serijski ubica koji se 30 godina igrao sa policijom
Nakon ovoga Denis je želio još veću pažnju medija i policije, pa je kako je vreme odmicalo nastavio sa slanjem pisama i pjesama policiji u kojima je pisao o svojim žrtvama i želji da ponovo ubija. Jednom prilikom je pisao jednoj TV stanici žaleći se da nisu dovoljno izveštavali o njegovim zločinima.
"Koliko ljudi treba da ubijem da bih dobio pažnju cijele nacije", napisao im je on, a u pismu je navodno i sugerisao novinarima koji bi nadimak mogli da mu dodijele. Jedan od nadimaka bio je "BTK davitelj", a u pismu je upozorio da će nastaviti da ubija.
Nakon što policija više od deset godina nije uspjela da ga pronađe, Denis je postao hrabriji, pa je žrtve tražio u svojoj neposrednoj blizini. On je nakon jedne partije Binga kidnapovao svoju komšinicu Marin. Osam dana kasnije ona je pronađena zadavljena, međutim policija ni tada nije uspjela njega da poveže sa ovim zločinom.
Sledeće godine Viki Vegerle, pronašao je mrtvu njen suprug Bil kada se vratio s posla kući. Pored nje bio je njihov dvogodišnji sin koji je još uvek bio živ. Iako je nju ubio BTK, policija je kao glavnog osumnjičenog u nedostatku dokaza optužila njenog supruga Bila.
Svoju poslednju žrtvu ubio je 1991. godine, a u pitanju je bila Dolores Dejvis, koju je prvo oteo, a zatim i zadavio, a njeno tijelo ostavio pored mosta. Nakon toga prestao je da ubija i ostao je neotkriven još 13 godina.
Lokalni medij sa kojim se Denis dopisivao ranije emitovao je 2004. godine prilog povodom 30. godišnjice od prvog ubistva koje je počinio tada misteriozni BTK. U tekstu je navedeno da su njegovi zločini počeli da blijede, pošto i posle toliko godina ubica nikada nije otkriven. Međutim, ovaj tekst ponovo je probudio želju za slavom i navela je Denisa da se ponovo aktivira.
Dva mjeseca nakon ovog priloga medij je dobio pismo od BTK-a u kojoj je dostavljena kopija vozačke dozvole Viki Vegerle, fotografija njenog tijela i njegov prepoznatljiv potpis. Narednih godina ostavljao je tragove o svojim žrtvama pored osakaćenih Barbi lutki na različitim lokacijama u gradu, odajući informacije za kojima je policija tragala.
On je 2005. godine kontaktirao policiju sa veoma čudnim zahtijevom. Želio je da zna da li može da komunicira sa njima preko kompakt diska. U pismu je naveo da ukoliko policija prihvata njegov prijedlog treba da objavi oglas u novinama u kom će pisati "Reks, biće u redu". Policija se složila sa njegovim zahtijevima, međutim, prećutali su mu da diskovi sadrže meta podatke koji se mogu pratiti.
Nakon što je poslao prvu disketu, policija je vrlo lako otkrila o kome se radi i ubrzo su došli do crkve u kojoj je radio. Odmah su uporedili DNK rezultate sa mjesta zločina sa brisem njegove ćerke, koja je nekoliko dana ranije dala bris iz grla u obližnjoj bolnici.
U februaru 2005. godine dok se vozio kući iz kancelarije na ručak sa suprugom, Denisa je zaustavila policija i uhapsila. Nakon što je suočen sa svim dokazima i DNK analizama, priznao je deset ubistava. Posle njegovog hapšenja, policija je u kompjuteru pronašla jezive fotografije na kojima se oblačio kao žrtva, pokušavajući na jtaj način da zadovolji svoje seksualne fantazije.
Na suđenju, sudija je bio užasnut jezivim detaljima koje je Denis rekao o svakom od svojih zločina, uključujući i naćin kako je uhodio svoje žrtve pre nego što ih je ubio. U avgustu iste godine osuđen je na deset doživotnih kazni, odnosno na ukupno 175 godina zatvora.
On se na suđenju obratio porodicama žrtava tražeći od njih oproštaj za svoja djela. On i danas služi kaznu u zatvoru El Dorado u samici zbog prirode svojih zločina. Nekoliko puta se oglašavao iz zatvora navodeći da je postao ljubimac zatvora, kao i da se stražari prema njemu dobro ophode.